Ljuta ukrajinska zima – proboj je sve dalje

Ukrajinski pokušaj da kontraofanzivom prodre duboko u teritorije koje je zauzela Rusija za sada je propao. Izgleda da je vojno važan proboj do Azovskog mora i Krima veoma daleko, a 21 mjesec od napada Rusije na Ukrajinu, u Kijevu se šire nedoumice i nervoza, dok se zapadna pomoć smanjuje. Ukrajini nedostaju oružje, municija, novac, a u dogledno vrijeme i vojnici.

Da li će uroditi plodom zapadna strategija da vojno ojača Ukrajinu kako bi bila u stanju da vrati okupirana područja, ili u najmanju ruku da osvoji jaku poziciju za pregovore?

„Moramo da se pripremimo na dugu stazu“, rekao je nedavno u Berlinu generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg. On je dodao da tok rata nije predvidljiv, ali su „događaji oko pregovaračkog stola neodvojivo povezani sa situacijom na ratištu“. Ruski predsjednik Vladimir Putin bi prema Stoltenbergu morao da shvati da ne može da pobijedi na bojnom polju.

Kontraofanziva se zaglavila

Ali, Putin je daleko od poraza, bez obzira na vojnu bruku iz prvih mjeseci napada. Posle prošlogodišnjih uspjeha kod Kijeva, Harkova i Harsona, glavnokomandujući ukrajinskih snaga Valerij Zalužni rekao je za list „Ekonomist“: „Potrebno mi je 300 tenkova, 600 do 700 borbenih oklopnih vozila, 500 haubica. Onda je potpuno realistično da se vratimo na linije od 23. februara.“

A početkom ovog mjeseca rekao za isti list je rekao: „Vjerovatno se neće desiti lijep i dubok proboj.“ Sada je riječ o rovovskom, pozicionom ratu, kao u Prvom svjetskom ratu.

Ukrajinski prodori zaglavili su se u gustim minskim poljima i pod snažnom ruskom artiljerijskom vatrom. Doduše, tačno na Dan ukrajinske nezavisnosti (24. avgust), Zalužni je objavio da je Ukrajina oslobodila selo Robotno na jugu zemlje. Od tog trenutka jedva da je bilo pomeranja linije fronta. Strateški važan grad Tokmak je 20 kilometara dalje, u ruskim rukama.

„Zamračilo se nebo“

Ukrajinski vojnici u tamošnjim medijima počinju da izražavaju nezadovoljstvo. Zapovjednik ukrajinske čete koji je obučavan u Njemačkoj, Mikola Meljnik, rekao je za elektronski portal „censor.net“: „Čitav plan velike kontraofanzive zasnivao se na jednostavnoj računici: Moskalji (Rusi) vide Bredlija ili Leoparda i pobjegnu. I to je to.“ Trebalo je da njegova novoformirana 47. brigada osvoji Robotino još prvog dana akcije. Umjesto toga, ukrajinskim jedinicama bilo je potrebno dva i po mjeseca. Linija fronta je sve do danas nedaleko od ruševina sela.

Malnjik je u prvom danu borbe izgubio lijevu nogu, kada je stao na minu. „Svakih deset metara dešavala se eksplozija, pa eksplozija, eksplozija. Od toga se zamračilo nebo. Tako nešto nisam vidio čak ni na filmu“, opisuje tridesetosmogodišnjak dan kada je ranjen. On je prije rata bio pravnik, sada se nada da će uz pomoć proteze opet moći da hoda.

U istočnoj Ukrajini ruske trupe vrše snažan pritisak na ukrajinske položaje. U razorenom industrijskom gradu Avdijevki ukrajinska vojska je u opasnosti da bude okružena. U oblasti Harkova front se zabrinjavajuće približio gradu Kupjansku.

Vratolomni prodor ukrajinskih jedinica preko Dnjepra u oblasti Hersona doduše vezuje ruske trupe, ali Ukrajinci su pod stalnim ruskim bombardovanjem, u kojem Rusi upotrebljavaju i podmukle „jedreće bombe“, pa su ukrajinski gubici veliki.

Ukrajinski predsjednik Zelenski sada namjerava da na svim djelovima fronta izgradi skloništa i utvrđenja.

Isporuke sa Zapada se smanjuju

Pa ipak, njemački vojni stručnjak i poznavalac Ukrajine Niko Lango ne misli da je to pat-pozicija, već smatra da je situacija dinamična. „To čemu ćemo svjedočiti, zavisi od toga hoćemo li i dalje pružati podršku Ukrajini“, rekao je on za njemačku novinsku agenciju dpa. „Putin takođe ima znatne vojne probleme i moramo brže da pomažemo Ukrajini da mu se suprotstavi, da mu ne da vremena da se odmori i iznova organizuje i formira. Problem bi time za nas bio veći, dugotrajniji i skuplji“, kaže Lango.

Prema proračunu ukrajinskog novinara Volodimira Dazenka, najveći dio zapadnih isporuka naoružanja desio se u januaru i februaru. Od tada se isporuke smanjuju. Dok Rusija na front mjesečno šalje 200 novih ili modernizovanih tenkova, na ukrajinskoj strani je to samo 60. Kijev dobija dvanaestinu ruske količine artiljerijskog oruđa. Rusija dobija granate iz Južne Koreje i Irana, pa je količina kojom raspolaže dvostruko veća u odnosu na Ukrajinu.

Ukrajinski vojnici se žale na sve veću rusku nadmoć u broju izviđačkih i borbenih dronova u blizini fronta. Ruski sistemi za ometanje djelimično sprečavaju upotrebu zapadnog preciznog oružja. Kompletna ukrajinska protivvazdušna odbrana zavisi od zapadnog snabdijevanja.

Čak je moguće da veliki broj ubijenih i ranjenih ruskih vojnika i nije odlučujući. Zapadni analitičari smatraju da je ruska vojska izgubila 120.000 vojnika, dok je na ukrajinskoj strani palo preko 70.000 vojnika. Izgleda da je ruska mobilizacija bitno efikasnija.

Ukrajinski vojnici su prosječno već u sredini četvrte decenije, a u nekim jedinicama – u sredina pete. General Zalužni zahteva mobilizaciju mladića u starosti između 18 i 27 godina, ali vlada s tim oklijeva. Zelenski je ipak obećao reformu zakona o mobilizaciji, kao ustupak vojnicima koji bez pauze ratuju već 21 mjesec.

Njemački ministar ne želi da daje prognoze

Nezadovoljstvo tokom rata proizvodi napetost i u politici. Predsjednik odbija da javno prizna neuspjeh kontraofanzive. Nakon Zalužnijevog intervjua, Zelenski mu je jasno stavio do znanja da to tako ne ide i upozorio ga da ne razvija političke ambicije.

A prošle srijede 29. novembra, pitali su njemačkog ministra odbrane, socijaldemokratu Borisa Pistoriusa, da li i on vidi situaciju u Ukrajini kao opasnu – kako je to rekao Zalužni.

„Ko sam ja da dovodim u pitanje procjenu vodećeg generala ukrajinske vojske. Zaista smo svjedoci rata koji ima mnoge karakteristike rata iscrpljivanja, frontovskog rata, koji se istovremeno masovno vodi kao hibridni rat. A i na drugi način, kao što znamo“. Pistorius je, kaže, rekao da sebi neće dozvoliti da prognozira ishod.

( Deutsche Welle )