U umjetničkom safariju u Egiptu učestvovali i slikari iz Crne Gore

Na 38. sazivu koji je organizovala likovna kolonija “Kolut Mandić” iz Srbije učesnici su bili i trojica slikara iz Crne Gore - Ljubomir Popadić i Momčilo Macanović iz Tivta i Miomir Mišo Vemić iz Nikšića. Kolonija je po drugi put organizovana u Egiptu, a “Kolut Mandić” je do sada realizovala više od 200 izložbi u zemlji i inostranstvu.

“Druga je godina kako se u organizaciji institucionalne kulturne kuće ‘Kolut Mandić’, organizuje i sprovodi ovaj čudesni umjetnički safari, kroz još čudesniji Egipat. Ova institucija je formirala kriterijum po kome selektuje umjetnike, radeći to 28 godina, i kroz te susrete je prodefilovalo sigurno više od 300 umjetnika sa svih podneblja. ‘Kolut Mandić’ uglavnom selektuje autore čija se umjetnička struktura manifestuje kroz figuraciju, i po tome je osobena”, kazao je za “Vijesti” Mišo Vemić.

On drugi put učestvuje na umjetničkim susretima u organizaciji pomenute kolonije, dok su slikari iz Tivta veoma česti učesnici njihovih kolonija.

Prema riječima Vemića, u Egiptu su kustosi i vodiči, znajući sastav ove umjetničke ekspedicije, imali drugačiji tretman, nego prema ostalim turistima, pa su zbog toga njegovi utisci bili “nekako dramatičniji, dubiozniji, fascinantniji”.

“Poslije boravka u Egiptu, i prošle i ove godine, vraćao sam se drugačiji, mirniji, pomireniji, kao da sam shvatio da se ne može i ne treba sve objašnjavati. Zagonetnost je primamljiva i slatka. Kao da se ovaplotila bajka”, priča on.

Umjetnički safari, kako ga Vemić nazva, ne bi bio to što jeste da umjetnici tokom boravka u Egiptu nijesu pokazali zbog čega su baš oni izabrani od kolonije “Kolut Mandić”. Ovoga puta Vemić se, pored tematike po kojoj je prepoznat - konji, predstavio i radovima na kojima su gavranovi, kamile.

“Izložba posvećena našem putovanju vjerovatno će turnejno biti prikazana kroz gradove Srbije, i nadam se i u Crnoj Gori. Nevjerovatno je koliko je saradnje i prijateljstava izgrađeno kroz ove susrete. Sljedeći projekat kuće ‘Kolut Mandić’ biće vjerovatno Madagaskar, ili neki od gradova u Turskoj, a nadam se da ću ponovo biti jedan od učesnika u njihovom izuzetnom projektu”, kazao je Vemić.

Godina je na izmaku, a Vemić priznaje da se ne može pohvaliti velikom izlagačkom aktivnošću, ali može, naglašava, velikim radom i učešćem u više zajedničkih projekata.

“Spremam dosta novih slika za nastupajuću godinu, jer imam dosta poziva za izlaganje. U ateljeu provodim najmanje deset sati dnevno, a mislim da je i to malo. I dalje slikam moja konjolika bića, slikajući sebe, oslikavajući svoju opservaciju svijeta, i dešavanja u njemu. Nastojim da kroz vrisak, agoniju, sunovrate, otimanja i muskulaturne naboje, probudim nadu u sebi i drugima da će ovo sunovraćeno čovječanstvo, ovaploćeno u liku ovog (mog) napaćenog bića, smoći snage da se vrati u normalniji kolosjek. Plašim se da je beznadežno”, priča on i dodaje:

“A ja i dalje slikam konje, ne znam šta mi je. U meni kao da stanuje granata”, kazao je uz osmijeh Vemić koji se godinama uspješno bori sa izazovnom bjelinom platna i pušta da konji umjesto njega, ali i nas, glasno zavrište i upozore na sunovrat čovjeka.

( Svetlana Mandić )