Ulcinjska fudbalska bajka, Vukićević: Tek smo na početku puta

Na fudbalsku i sportsku euforiju koja je i ovog novembra zahvatila Ulcinj, nakon organizacije "Mundijala prijateljstva", kao naručen je stigao uspjeh Otrant-Olimpika.

Fudbalski klub iz najjužnijeg crnogorskog grada osvojio je jesenju titulu u Drugoj ligi, i to samo nekoliko dana nakon velikog sportskog "samita" i gostovanja sportskih asova iz cijele regije.

Ulcinjani su završili polusezonu bodovno izjednačeni sa Bokeljom, uz bolju gol-razliku, istakavši kandidaturu za prvi i istorijski plasman u elitni fudbalski rang.

A prije samo devet mjeseci, marta ove godine, Otrant je tavorio na drugoligaškom dnu. Ekipu je tada preuzeo Dejan Vukićević, krenula je i reorganizacija kluba, riječju - Ulcinj se okrenuo fudbalu. Rezultati su izašli na vidjelo ove jeseni...

"Lijepe fudbalske dane živi cijeli grad", zadovoljno sumira Vukićević.

"Na sve ono što je drugu godinu zaredom napravio Pavle Pepđonović, nadovezala se i naša jesenja titula i sve se to savršeno uklapa u te lijepe dane grada koji pruža velike mogućnosti", ističe nekadašnji crnogorski šampion sa Zetom i Mogrenom, trener brojnih drugih klubova u zemlji i inostranstvu.

Nije, međutim, tako bilo kada je došao na polovini prošle sezone. Vukićević, godinama jedan od najboljih crnogorskih trenera, prihvatio se izazova da preuzme klub koji se bori za opstanak u Drugoj ligi. Devet mjeseci kasnije i njemu je jasno da je napravio pravu stvar.

"Cijeli klub je krenuo u potpuno drugačiju organizaciju nego ranije, bez podcjenjivanja onoga kako se radilo prije. Rezultati se, međutim, već vide i moramo da budemo jako zadovoljni. U martu smo bili posljednji sa samo 11 bodova. Izborili smo opstanak, a prvi dio ove sezone završili smo prvi sa 39 bodova, što je prevazišlo sva očekivanja, i najoptimističnija. Kalendarsku godinu završili smo sa samo četiri poraza - po dva u drugoj polusezoni prošle i prvoj ove sezone. Prosječno smo gubili jednom na 8,5 utakmica, što je sjajan prosjek, primili smo najmanje golova, doživjeli najmanje poraza", nabraja 55-godišnji trener.

Uspjeh prvog tima je najvidljiviji, ali nije samo to ono čime se Vukićević i čelnici kluba ponose.

"Od fudbalske školice za najmlađe, preko svih uzrasnih kategorija, do prvog tima - to je ono što sada ima fudbalskih Ulcinj. I vjerujem, a i volim da kažem, da smo tek na početku onoga gdje treba da budemo u odnosu na ono što Ulcinj pruža. Možda me i najviše raduje činjenica što je gro fudbalera prvog tima iz Ulcinja, a fantastično su se uklopili i oni sa strane, formirali smo homogenu grupu i uspjehom koji smo napravili udarili prave temelje", ističe Vukićević.

Tabela diktira i ambicije, a Otrant ne bježi...

"Kada smo na kraju prošle godine izborili opstanak, sjeli smo da vidimo i odlučimo šta nam je dalje raditi - od ambciija, budžeta, uslova za rad. Željeli smo da napravimo napravimo iskorak u odnosu na sve ovo do sada i došli do ideje da bez imperativa probamo da budemo konkurentni. Kao trener, međutim, rekao bih da imam neku vrstu profesionalne deformacije, jer ko nema barem malo pritiska i imperativa, ne treba ni da se bavi sportom. Drago mi je da sam to prenio na ekipu, jer možda i najveći otpimisti nisu vjerovali, ali ja jesam vjerovao. I sada smo uz Bokelj najozbiljniji konkurenti za ulazak u Prvu ligu, tu je i Podgorica, mada ne bih otpisao ni Grbalj".

Možda Ulcinj za pola godine bude imao prvoligaški klub, ali još nema prvoligaški stadion. I to je nešto na čemu se radi, ističe Vukićević.

"Jasno je da rast tima ne može istom brzinom da prati i rast kluba, prije svega na infrastrukturnom planu. Mnogo se radi i na tome, u najavi je i izgradnja stadiona, što je sjajna stvar jer smo mi na 'Olimpiku' na neki način podstanari, nije to teren i stadion za Prvu ligu. Ali, hajde prvo da izborimo Prvu ligu - bila bi šteta da ne iskoristimo momenat velike fudbalske euforije u gradu. Ulcinj po svemu to zaslužuje", zaključio je Vukićević.

( Danilo Mitrović )