"Crnogorsko tužilaštvo ima obavezu da samoinicijativno procesuira zločine počinjene tokom rata u Hrvatskoj"

Crnogorsko državno tužilaštvo ima obavezu da samoinicijativno procesuira zločine koji su počinjeni tokom rata u Hrvatskoj i na tome treba da sarađuje sa hrvatskim državnim tužilaštvom.

To su poručile izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević, voditeljica zagrebačkog Centra za suočavanje s prošlošću – Documenta Vesna Teršelić i izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević.

Podsjećaju da je, na današnji dan prije 32 godine, Jugoslovenska narodna armija (JNA) izvršila najteže granatiranje Dubrovnika za vrijeme agresije koju je vodila od 1. oktobra 1991. do 31. maja 1992. godine protiv Hrvatske.

"'Ratna operacija Dubrovnik bila je po činjenju osvajački, rušilački i pljačkaški pohod na Republiku Hrvatsku', zapisali su o učešću Crne Gore u ratu protiv Hrvatske istoričari profesor dr Šerbo Rastoder i mr Novak Adžić u tekstu o učešću Crne Gore u ratu protiv Hrvatske. 'Radilo se o nepravednom, osvajačkom ratu protiv Hrvatske, u kojem se Crna Gora osramotila, jer se upregla u politiku JNA i Slobodana Miloševića', rekao je Nikola Samardžić, ministar vanjskih poslova Socijalističke Republike Crne Gore u vrijeme napada na Dubrovnik, u svjedočenju na suđenju generalu Pavlu Strugarupred Haškim tribunalom. 'Među prvim žrtvama u Gradu je i Milan Milišić. Pjesnik. Dramaturg. Srbin. Milan je poginuo (5.10.1991) nakon što je srbočetnička soldateska s brodova granatirala užu jezgru Grada. To je najbolji primjer koliko je besmislen ovaj rat. A siguran sam da je Milišić umro u fotelji, prevodeći uz svijeću poeziju na engleski, vjerujući da će se dogodit` samo ono što se dogoditi mora', naveo je Pavo Urban, fotograf, student i branitelj Dubrovnika, u svom ratnom dnevniku", navodi se u saopštenju.

Podsjeća se da je 6. decembra 1991. život izgubilo 19 osoba, a povrijeđeno je i ranjeno njih 60. Više stotina granata ispaljeno je na staro gradsko jezgro, zaštićeno kao svjetska kulturna baština Uneska. Šest zgrada je sasvim uništeno, više njih oštećeno, kao i glavna ulica Stradun. Stari grad je izložen artiljerijskom napadu duže od deset i po časova. Unutar njegovih zidina poginuli su Pavo Urban (23) i Tonči Skočko (18), dok su tri osobe teško ranjene.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (Haški tribunal) je zbog zločina izvršenih prilikom protivpravnog granatiranja Dubrovnika 6. decembra 1991. osudio generala-pukovnika JNA Pavla Strugara, na sedam i po godina zatvora i admirala Miodraga Jokića, na sedam godina zatvora. Admiral Jokić je priznao krivicu i osuđen je po komandnoj odgovornosti za postupke svojih potčinjenih, ali je stav tužioca bio da nije izdao naređenje za granatiranje. On se istog dana izvinio za napad Dubrovčanima i hrvatskom ministru, izrazivši žaljenje zbog žrtava i oštećenja. Za napad na Dubrovnik je bio optužen i kapetan JNA Vladimir Kovačević – Rambo, iz Nikšića, ali je Haški tribunal odustao od toga da mu sudi zbog njegove nesposobnosti za suđenje. Kasnije je i sud u Beogradu, gdje Kovačević ima prebivalište, protiv njega odbacio optužnicu. Na kraju, nakon suđenja u Hagu, admiral JNA u penziji Milan Zec oslobođen je optužbi.

"Osim protivpravnog granatiranja Dubrovnika 6. decembra, Tužilaštvo u Hagu nije istraživalo druge zločine izvršene od strane pripadnika JNA, tokom svih šest mjeseci osvajanja šireg dubrovačkog područja. U tom periodu 116 civila je stradalo, poginulo je 194 hrvatskih boraca i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, 443 osobe su zatočene u logorima Morinj (Crna Gora) i Bileća (BiH) u nečovječnim uslovima, prognano je 33.000 ljudi, uništen 2071 stambeni objekat i sistematski su opljačkana privatna i javna dobra. Grad Dubrovnik je 138 dana bio bez struje i vode, u pomorskoj i vazdušnoj blokadi. Ovi podaci ukazuju na izvršenje brojnih ratnih zločina", dodaje se u saopštenju.

Ukazuje se da je Crna Gora dosad procesuirala i kaznila samo četvoricu koji su učestvovali u zlostavljanju zarobljenika u logoru JNA u Morinju, na teritoriji Crne Gore, dok pitanje komandne odgovornosti nikada nije pokrenuto.

"Crnogorsko državno tužilaštvo ima obavezu da samoinicijativno procesuira zločine koji su počinjeni tokom rata u Hrvatskoj i na tome treba da sarađuje sa hrvatskim državnim odvjetništvom. Ova saradnja, ipak, izostaje u predmetu koji je 8. avgusta 2022. godine u Crnoj Gori formiran kako bi se ispitalo da li je bivši načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore admiral Dragan Samardžić, 15. novembra 1991. godine naredio otvaranje vatre sa broda po civilnim ciljevima u Splitu. SDT je prije godinu dana i četiri mjeseca zahtjevao od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) sve relevantne podatke vezane za navedeni događaj. Traženi podaci nisu dostavljeni, uprkos brojnim urgencijama", ističe se.

Pored toga, dodaju, u Hrvatskoj su za ratne zločine na dubrovačkom ratištu optužene bivše vojne starješine JNA iz Srbije i Crne Gore: Jevrem Cokić, Mile Ružinovski, Pavle Strugar, Miodrag Jokić, Branko Stanković, Obrad Vičić, Radovan Komar, Vladimir Kovačević, Milan Zec i Zoran Gvozdenović. Protiv njih je u 2022. godini raspisana potjernica.

"Kako Srbija i Crna Gora nemaju obavezu da izruče Hrvatskoj svoje državljane po optužbama za ratne zločine, nejasno je zašto hrvatsko pravosuđe ove predmete nije dostavilo Srbiji i Crnoj Gori radi procesuiranja. Zbog toga su HRA i Documenta od DORH-a i Županijskog državnog odvjetništva u Splitu zahtjevale informacije da li je, uobičajenim diplomatskim putem, ova optužnica dostavljena Ministarstvu pravde Crne Gore, uz poziv da upozna državljane Crne Gore s činjenicom da se protiv njenih državljana u Republici Hrvatskoj vodi krivični postupak. Takođe, pitano je i da li se razmatra mogućnost ustupanja ovog postupka pravosuđu Crne Gore kako bi procesuirali zločine, kao i prilikom nekih drugih postupaka u prošlosti. Odgovor do danas nismo dobili", zaključuje se u saopštenju.

( B.H. )