U Srednjoj stručnoj školi u Pljevljima održan javni čas „Narodne nošnje iz više uglova“

U Srednjoj stručnoj školi u Pljevljima održan je javni čas pod nazivom „Narodne nošnje iz više uglova“, koji su osmislili učenici drugog i trećeg razreda sa profesorima Marijom Reljić i Snežanom Grujičić.

Predstavljeno je bogato kulturno nasljeđe ovih prostora kroz narodne igre, nošnje i frizure iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Program je moderirala učenica drugog razreda Teodora Pupović, koja je pojasnila zbog čega narodna nošnja predstavlja važan dio kulture i identiteta jednog naroda.

„Ona je svjedočanstvo istoriji, geografiji, religiji, umjetnosti, načinu života, običajima, stilu i tradiciji. Ona je slika naše prošlosti bez koje nema ni naše budućnosti. Tri tradicionalne nošnje crnogorska, srbijanska i bosanska pričaju priču o zajedništvu naroda i istorijskoj sprezi običaja, kulture i identiteta na ovom podneblju“, rekla je Pupović.

Učenice Ana Tošić, Ilsana Kaljić i Anđela Pupović govorile su o istorijatu i osobenostima narodnih nošnji.

Srbijanska narodna nošnja, prema riječima Tošić, nekada se koristila kao svakodnevna odjeća ljudi tog vremena, čiji je osnovni cilj bio da se kao narod razlikuju od moćnih osvajača kojih je tokom burne istorije bilo mnogo.

„Danas je dio etničkog identiteta i kulturnog nasljeđa. Izdvojićemo karakteristike šumadijske narodne nošnje iz XIX i XX vijeka, prije svega ženske nošnje koja se sastoji od dugačke i široke košulje, takozvane rubine, tamnog pojasa koji ukrašava srebrnim kopčama“, kazala je Tošić.

Prema njenim riječima, nošeni su jelek od crnog sukna, a vez na ovoj nošnji sam po sebi je tradiconalni simbol ženske ljubavi, vjernosti i strpljivosti kakva se može sresti u grčkim mitovima.

„Boja koje sačinjava srbijanska nošnja nosi specifičnost. Crvena simbolizuje hrabrost i pobjedu života nad smrću, plava simbolizuje slobodu koja je bila i ostala vječita težnja tog naroda. Zelena boja je simbol plodnosti i rađanja života koji je opstajao uprkos burnoj prošlosti. Crna je simbol žalosti, tuge i smrti“, objasnila je Tošić.

Kaljić je takođe ukazala da svaka narodna nošnja nosi tragove mnogih kulturnih uticaja zbog različitih osvajača.

„Najveća razlika u nošnji postojala je između gradskog i seoskog stanovništva. Postojali su različiti propisi kako se nosi određena nošnja u zavisnosti od društvenog staleža. U bošnjačkim nošnjama uobičajene su bile dimije i bluze. Epske pjesme i sevdalinke govre o značaju nošnje“, podsjetila je Kaljić.

Na brojnim primjerima približila je bogatstvo orijentalnog u kojem se bošnjačko nasljeđe ogleda.

Anđela Pupović je istakla da je jedna od najljepših fotografija Laze Kostića, poznatog pjesnika romantizma u crnogorskoj narodnoj nošnji.

„Naime, Laza Kostić je proveo sedam godina u Crnoj Gori kada je došao na poziv kralja Nikole. Kralj mu je tada kao posebno vrijedan dar poklonio crnogorsku nošnju. Danas se taj poklon čuva u Narodnom muzeju u Beogradu. Zanimljiva činjenica da su sve crnogorske vladike nosile crnogorsku narodnu nošnju na zvaničnim prijemima. Smatra se da je jedna od najbogatijih i najelegantnijh narodnih nošnji u Evropi. Danas je dio kulturnog nasljeđa“, rekla je Pupović.

Takođe, prema njenim riječima, kult ženske kose u Crnoj Gori bio je vjekovima pristunan i snažan.

„Kosa je bila najjači simbol ženske ljepote i podrazumijevala se da bude duga. Bila je u pletenicama i podignuta u vijenac“, kazala je Pupović.

Za frizure svojih drugarica bile su zaslužne učenice: Jana Savić, Emina Skorupan i Ena Srna.

( Goran Malidžan )