Kako pomoći kad nema podataka o broju korisnika droga

Broj korisnika droga nepoznanica je u Crnoj Gori jer se u zvaničan registar ne unose jasni podaci, a država bi morala da bude ažurniji akter u vođenju evidencije kako bi unaprijedila praksu pružanja pomoći zavisnicima na osnovu egzaktnih podataka.

To su ocijenili sagovornici “Vijesti” iz nevladinog sektora, upozorivši da korišćenje droga dovodi do brojnih problema u društvu.

Crna Gora ne posjeduje ni precizne podatke o broju preminulih od predoziranja, a iz NVO ukazuju da je samo posljednjih nekoliko mjeseci od posljedica konzumiranja narkotika preminulo petnaestak osoba.

Iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) “Vijestima” su ranije kazali da se smrti od predoziranja svrstavaju u nasilne smrti, koje su u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova i da je potreban multisektorski i poseban pristup u metodologiji vođenja i izvještavanja o umiranju zbog tog uzroka.

“Registar osoba koje koriste drogu i koji su se javili za pomoć ne postoji ili se ne ažurira, kao ni registar predoziranja. Zašto je to bitno, zato što konkretno mi iz NVO sektro ne možemo da se pozovemo na podatke koji ne postoje i da zagovaramo uvođenje naloxona, antidota za opioide i spriječimo overdose kojih je u posljednjih par mijeseci bilo petnaestak. Ovo su podaci koje imamo sa terena, a koje nismo dobili zvanično jer zvaničnih podataka nema”, rekao je Izvršni direktor NVO “Link” Ranko Dacić.

Proces liječenja individualne prirode

Iz NVO “Juventas” kazali su da “korišćenje psihoaktivnih supstanci može dovesti do različitih socijalnih i ekonomskih kriza”.

“Korišćenje psihoaktivnih supstanci, na način koji nije siguran, može ostaviti određene posljedice po zdravlje osobe. Pored zdravstvenih posljedica, u određenim slučajevima možemo govoriti i o ekonomskim i socijalnim posljedicama upotrebe droga. Najčešće dolazi do odbačenosti od porodice, prijatelja i drugih bliskih osoba, a koji su često ključan sistem podrške kada osoba odluči da započne sa procesom liječenja”, kazali su iz te NVO.

Objasnili su da se “osobe koje koriste droge na svakom koraku susrijeću sa visokim stepenom stigme i diskriminacije”.

“Stereotipi i predrasude vezane za zajednicu osoba koje koriste droge otežava im svakodnevno funkcionisanje, a i dalje prisutna i česta diskriminacija otežava ostvarivanje njihovih individualnih prava po različitim osnovama - prava iz zdravstvene, socijalne i dječije zaštite, prava koja se vezuju za oblast rada, kao i mnoga druga”.

Proces liječenja, kažu iz te NVO, “se ne može generalizovati, jer je individualan”.

Navode i da u Crnoj Gori trenutno postoji nekoliko opcija za liječenje.

“Jedna od njih je program opioidne agonističke terapije metadonom ili buprenorfinom, gdje za uključivanje u samo liječenje je neophodna procjena psihijatra, koji odobrava uključivanje u ovaj program i prepisuje terapiju. Takođe, Centar za rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci ‘Kakaricka gora’, jedna je od opcija za liječenje, i ona podrazumijeva 12 mjeseci rezidencijalnog i 12 mjeseci nerezidencijalnog programa. Reto Centar u Danilovgradu takođe je jedna od opcija za liječenje. Dodatno, postoji i mogućnost dobijanja podrške za započinjanje i ostajanje u procesu oporavka u okviru NA udruženja”, kazali su iz te NVO.

Dacić: Narušeni porodični odnosi, oštećenja organa...

Dacić navodi da podgorička JU “Kakaricka gora” ima poseban set pravila za sve buduće klijente.

“Pravilo je da osoba bude ‘čista’ pri ulasku na tretman. Prije nego što se klijentu odobri ulazak dolazi u ustanovu na razgovor sa članom porodice gdje priča sa doktorom, terapeutima i predstavnikom iz Glavnog grada, gdje oni ocjenjuju motivisanost klijenta za ulazak i komisija odluči ili ne odluči da je klijent spreman za tretman kod njih. Obično mu se kaže da dođe u sljedeći utorak ili četvrtak, jer su tim danima prijemi novih klijenata”, kazao je Dacić.

On je “Vijestima” rekao da je rad klijenata sa terapeutima u toj ustanovi moguć “u svakom momentu kada postoji potreba”.

“Individualan rad sa terapeutima je bio moguć u svakom momentu ako klijent ima problem u fukcionisanju bilo koje vrste. Čuo sam da sada individualan rad nije moguć dok klijent ne bude u ustanovi pola godine. Poslije pola godine klijentu se odobravaju vikendi koji traju 48 sati (svaka druga nedjelja) i na taj način počinje resocijalizacija korinika, sve do zadnjeg mjeseca kada izlazi svaki vikend i završava rezidencijalni tretman u ustanovi”, kazao je Dacić.

Izvršni direktor “Linka” naglašava da posljedice dugoročne upotrebe psihoaktivnih supstanci “uveliko narušavaju i otežavaju život pojedinca”.

“Teško ili nikako mogu doći do zaposlenja, jer ako svakog dana moraju doći u 11h i uzeti metadonsku ili buprenorfinsku terapiju poslodavac ne želi da razumije zašto mu zaposleni radnik-ca odsustvuje sa posla svaki dan, a oni ne smiju da navedu razlog svog odsustva. To je jedan primjer sistemske diskriminacije”, ocijenio je izvršni direktor “Linka”.

Pored narušenih porodičnih odnosa i prijateljskih veza, kaže Dacić, srčani, respiratorni problemi i oštećenje organa ostale su dugoročne posljedice upotrebe psihoaktivnih supstanci.

“Prema brojnim istraživanjima, među intravenoznim korisnicima PAS-a 70 odsto osoba ima Hepatitis C, krvlju prenosivu infekciju koja se pretežno dobija korišćenjem i dijeljenjem pribora koji nije sterilan i koji se koristi više puta, korišćenjem iste ‘snifalice’...”, rekao je Dacić.

Smatra da je najznačajnija podrška porodice u procesu oporavka, jer je, kako kaže, “opšte poznato da nijedna osoba koja koristi drogu ne može izaći sama iz problema”.

“Nemoguće je pomoći osobi dok sama ne potraži pomoć. I pored toga što su porodice devastirane i psihički i finansijski i na svaki drugi način, rijetko koji roditelj ‘odustane’ od svog djeteta. Naravno da je i podrška društva takođe neophodna, da bi se stvorilo sigurno i podržavajuće okruženje u kome nema stigme, diskriminacije i osuđivanja”, kazao je on.

Veliki problem, kaže sagovornik “Vijesti”, je što u Crnoj Gori ne postoje detoks centri “gdje bi osobe koje koriste drogu mogle da urade detoksikaciju”.

( Nikola Saveljić )