Slučaj porodice Klapuh: Većina počinilaca ratnog zločina u Plužinama nije služila kaznu
Pravosnažna presuda donijeta još prije 27 godina. Nadležni najavljuju da će zadovoljiti makar minimum tranzicione pravde, ali članu porodice Feridu Klapuhu, nakon toliko godina, teško je da povjeruje u bilo koje obećanje
Iako obilježavamo Međunarodni dan zaštite ljudskih prava, za ispunjenje pojedinih osnovnih prava, ni više od 30 godina nije dovoljno. Tog 6. jula 1992. godine, u Plužinama, ubijeni su Hasan, Ferida i Sena Klapuh iz Foče. Pet izvršilaca ratnog zločina zbirno je osuđeno na više od 80 godina zatvora ali većina nikad nije uhapšena niti je odslužila kaznu.
"Radilo se o pripadnicima odreda Dragan Nikolić – Vojske Republike Srpske, koji su, prema optužnici, za novac pristali da porodicu Klapuh: majku, oca i ćerku, odnosno Hasana, Senu i Feridu prevezu iz Foče za Crnu Goru, preko Plužina. Na brani Mratinje kod Plužina, oni su izvedeni iz automobila i ubili su ih iz vatrenog oružja i gurnuli niz branu i njihova tijela su kasnije nađena", kaže direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević.
Viši sud u Podgorici je 1996. Janka Janjića, Radomira Kovača, Zorana Simovića i Zorana Vukovića osudio na po 20 godina zatvora, a njihovog pomagača Vidoja Golubovića, na osam mjeseci. Suđenju je prisustvovao samo Golubović, koji je jedini odlužio kaznu, dok je ostalima suđeno u odsustvu jer su bili u bjekstvu, a tako je i danas, makar što se tiče Crne Gore.
"Mogu vam reći da do sada, ili su odgovori izostali u konkretnom slučaju Republike Srbije kada je bio zamolnica za ekstradiciju, a od BiH zapravo smo dobili jedan odgovor gdje oni drugačije citiraju Evropsku konvenciju, smatraju da lice mora da da saglasnost...", rekao je državni sekretar u Ministarstvu pravde Sreten Jakić.
Pravdu tako više od 30 godina čeka i član porodice žrtava, Ferid Klapuh. Nakon svega konstatuje da teško da će do nje ikad doći.
"Ja sam stekao takav dojam da niko ništa neće. Tako da je sve to nešto selektivno, nesistematski, vrlo loše uvezano, tako da sam ja izgubljen u tome", kaže on.
Osim što nedostaje međudržavna saradnja, u Akciji za ljudska prava ukazuju na još jedan zabrinjavajući aspekt u konkretnom slučaju:
"Posmrtni ostaci tri člana porodice su sahranjeni o trošku Opštine Nikšić, još davnih 90-ih, na način da su potpuno neobilježeni, krajnje nedostojanstveno", navodi Tea Gorjanc Prelević.
Upravo tako Ferid doživljava i to što su mu se zvaničnici obratili jedino 2015. i to kada je na mjestu, gdje se pretpostavlja da su ostaci njegove porodice, trebalo nešto graditi.
"Oni su me zvali, čak i ambasador Crne Gore svojevremeno i molio me da ja njih izmjestim. Ja rekoh neću dok vi ne ispunite svoj postupak prema ubicama, vi ste ih sudili, uhapsite ih. Vidite, ja ne želim ni da pokrenem to, dok ne budem ušao zajedno sa državom. Treba prvo identifikaciju da napravim da je to to", rekao je on.
Nadležni obećavaju da će preduzeti konkretne poteze:
"Ministarstvo pravde će ubrzo, u skorijem roku, ostvariti kontkat sa preživjelim članovima porodice Klapuh i negdje da pokušamo da nađemo način ispred naše države da zadovoljimo minimum tranzicione pravde", kazao je Jakić.
Iako slučaj porodice Klapuh predstavlja prvi pravosnažno presuđen ratni zločin, on nije i jedini u kojem pravda i dalje nije zadovoljena.
( Ivana Vlaović )