"Kod Ćukovića prepoznajemo jedan stvaralački manir tipičan za antidramu gdje je težište na apsurdu..."

Iako se svaka “njegova priča trudila da ispadne lijepo na fotografiji”, on je uspio da svaka “njegova fotografija ispriča neku dobru priču”. A njegove priče su nam, kako to reče Srđan Tešin, stavile prst na čelo. Za početak, kad godine moraju “nešto da pregrizu, dok iščekuju život”, to je i više nego dovoljno. Njegova poezija, zapisala je Nikolina Đurović, šifrovani je iskaz i dekodirati je znači “Knjigu svijeta čitati”.

Mr Marijana Zečević i dr Radoje Femić pokušali su da nam “pomjere prst sa čela” i pruže odgovore, da odgonetnu šifru i približe nam stvaralaštvo književnika Aleksandra Ćukovića, a sve to zahvaljujući književnici Milici Bakrač, urednici tribine “Svobodijada” koja je ugostila Ćukovića.

Knjige kratkih priča, roman, intervjui, poezija, kritika..., širok dijapazon, a samo jedno ime u potpisu: Aleksandar Ćuković.

Zbog toga su Zečević i Femić predstavili dio Ćukovićevog stvaralaštva, ostavljajući nešto i nama samima.

Zečević je govorila o Ćukovićevoj zbirci poezije “Herostratov asistent” koja predstavlja, kako je istakla, odnos umjetnosti i tehnosvijeta i biva ugrožena u vremenu otuđenosti i kapitalizma.

“Kod Ćukovića prepoznajemo jedan stvaralački manir tipičan za antidramu gdje je težište na apsurdu, kojim postiže da ukaže na položaj čovjeka u apsurdnom svijetu. Međutim, sam se iz tog apsurda otiska i ide visoko u nadrealističke sfere, gdje stvara nadrealističke pjesničke slike, gdje svaki znak ima konotativno značenje”, kazala je Zečević.

Prema njenim riječima, postmoderna Ćukovićeva arhitektura odrazila se na grupisanje tema koje priznaju i estetski potencijal banalnog, preuzimajući teme iz popularne kulture.

“Težište Ćukovićeve zbirke je na položaju čovjeka u apsurdnom svijetu, a taj položaj je materijalizovan, komercijalizovan i hladan… Na prvi pogled njegov pjesnički jezik djeluje kao umjetnički postupak tzv. toka svijesti, amorfan i alogičan, ne poštuje norme. Međutim, ova tehnika nizanja asocijacija i te kako je osmišljena konstrukcija, ima konotativnu vrijednost proisteklu iz pera jednog intelektualnog uma”, istakla je Zečević.

Kod Ćukovića, primijetiala je, manje je više, sa manje sredstava sugestije postiže sveobuhvatnu sliku konotativnog značenja.

“To je taj postmodernistički amalgam kod Ćukovića, koji pogađa direktno u mozak, te se uzima dozirano kako, kao i svaka predoziranost lijekom, ne bi bilo ubitačno”, poručila je Zečević.

A da se to ne bi dogodilo, ali i da nam život, a ne samo krevet, ne bi “škripao na rate”, potrebno je u potpunosti sagledati književno djelo ovog mladog plodonosnog stvaraoca. Zbog toga je dr Radoje Femić, koga sa Ćukovićem vezuje decenijsko intelektualno-književno drugovanje, odlučio da govori o kreativnim energijama Ćukovića, pisca koji je za desetak godina objavio gotovo isto toliko knjiga.

Zbirka intervjua “Konture horizonta”, koja je objavljena 2015. godine, prema riječima Femića, jeste dragocjeno podsjećanje na osnovnu prirodu pojma dijaloga, shvaćenog u njegovom antičkom značenju, gdje Ćuković u razgovorima “neprestano afirmiše osnovnu prirodu dijaloga, kao načina za (s)uočavanje posebnosti, različitih gledišta, uvjerenja i znanja, koja se na mjestu susreta prožimaju i nadopunjuju”. Njegovi intervjui, prema riječima Femića, u većoj mjeri obrazuju, nego što informišu, pa su namijenjeni ne samo laičkoj, već i stručnoj javnosti, a referentnost je ključni kriterijum odabira sagovornika.

“Sliku o Ćukovićevoj superiornoj stvaralačkoj raznovrsnosti dopunjuje njegovo ogledanje u žanru kratkih priča koje je objavio pod naslovom ‘Pisac u kupatilu’. Ova zbirka se otjelovljuje kao reprezentativan primjer tematske, žanrovske i stilističke gipkosti forme, koja u doba galopirajuće digitalizacije postaje predvodnik književno-umjetničkog stava”, kazao je Femić.

Prema njegovim riječima, Ćukovićeve kratke priče “tematizuju život dezintegrisanog pojedinca, rastočenog na različite funkcije, koje u humanističkom jedinstvu mogu biti integrisane isključivo postupkom susreta s tekstom i ispisivanja unutrašnjih damara”.

U studiji “Čelebić: iskustvo i pjesništvo” Ćuković je, prema riječima Femića, svom književnom opusu dodao još jedan – književnokritički oblik gdje autor “vješto kombinuje nasljeđe biografskog i imanentnog metoda analize Čelebićevog djela”.

Ćuković, koji se učesnicima i organizatorima programa, kao i publici, zahvalio što su njegovoj autorskoj večeri dali smisao, dobitnik je brojnih nagrada, a njegove priče i pjesme prevođene su na engleski, ruski, njemački i arapski jezik.

Veče, koje je organizovalo JU “Zahumlje” u okviru decembarskog repertoara Nikšićke kulturne scene, vodila je Milica Bakrač, dok su odlomke iz Ćukovićeve poezije i proze čitale studentkinje Teodora Čukić i Jovana Vuletić.

“Neko će morati da smisli nešto efikasnije od propasti. Bog odbija da prlja ruke. Đavolu je dosadilo da se ponavlja. Šuška se da će čovjek, sa malim ‘č’, pobijediti na konkursu, koji je sam raspisao. ‘Namještaljka’. Preci se opet bune i psuju, pljuju. Ali, takvi su naši konkursi, raspisani od malih”, zapisao je Ćuković u zbirci kratkih priča “Pisac u kupatilu”.

I dok neko ne smisli nešto efikasnije od propasti, ili ne raspiše novi konkurs, publika će imati razlog više da sa nestrpljenjem čeka novu Ćukovićevu knjigu.

( Svetlana Mandić )