U Nikšiću promovisana knjiga "Dragoljub Jeličić, dječak, vojnik, glumac heroj"

Svijet je obilježavao stogodišnjicu od početka Prvog svjetskog rata, a Nikšićanin Đorđije Njunjić krenuo je u potragu za podacima o svom djedi - Dragoljubu Jeličiću, najmlađem savezničkom borcu u Velikom ratu. Odlučio je da promijeni činjenicu da kada se na Internetu ukuca ime Dragoljuba Jeličića ne postoji ni jedan podatak, i da u svjetskim istorijskim muzejima ispod slike dvanaestogodišnjeg dječaka koji iz rova puca i brani Beograd ne stoji - ime junaka nepoznato. I uspio je u tome. Danas je Internet preplavljen podacima o Jeličiću, a Njunjić je objavio knjigu "Dragoljub Jeličić, dječak, vojnik, glumac heroj" koja je promovisana u JU "Zahumlje".

"Priča o mom djedu jeste priča o heroju; priča koja ne graniči život i smrt. Priča o tome kako je smrt živjela jednom, na Zemlji", zapisao je Njunjić u knjizi, a publici objasnio kako je teško bilo doći do podataka i zbog čega je njegovo pisanje trajalo osam godina.

"O ovoj priči sam slušao cijeli život, ali roditelji mi nijesu pričali one detalje do kojih sam došao. Tražio sam podatke u Vojno-istorijskom muzeju Beograda, njihovom arhivu, svim ustanovama koje bi mogle imati nešto o mom đedu. Niko ništa nije imao, niti su znali ko je on. Istoričari koji obilježavaju sto godina od Velikog rata ne znaju da su u svojim redovima imali ovog dječaka“, kazao je Njunjić.

A ko je bio njegov djed koji je kao golobradi dječak počeo "obračun sa životom", koji je trajao do smrti? Dragoljub je postao poznat nakon fotografije koju je objavio francuski fotograf koji ga je ovjekovječio u rovu na Kalemegdanu za vrijeme odbrane Beograda. O hrabrom Dragoljubu, koji je u Velikom ratu sedam puta bio ranjen, pisao je i čuveni švajcarski ljekar Arčibald Rajs u knjizi "Šta sam video i doživeo u velikim danima". Jeličić je učestvovao i u Drugom svjetskom ratu, a ukupno je odlikovan sa pet medalja za hrabrost.

"Tu njegovu fotografiju vojnici su s fronta slali kući kao rezglednicu. Drago mi je što sam uspio da raširim priču o njemu i što se danas zna o kome se radi. Dragoljub je u Beogradu, prije nekoliko godina, dobio ulicu, a predata je i inicijativa da se na Kalemegdanu, gdje je nastala fotografija, postavi spomen ploča ili spomenik", kazao je autor knjige koju je posvetio majci Nadeždi i tetkama Spomenki i Biserki koje su znale da piše knjigu o njihovom ocu, ali nijesu dočekale da vide njeno izdanje.

Mr Ilija Bajović podsjetio je na riječi Jeličića da "sudbina junaka u ratu, je da u miru najčešće budu zaboravljeni", i da je Njunjić objavljivanjem knjige upravo to uspio da spriječi. Govorio je o ratnom putu dječaka koji je školski pribor zamijenio vojnim, kojim je branio svoju i slobodu svoje otadžbine, o čovjeku koji će, kako je istakao, beskompromisnom borbom pokazati da je sloboda jako skupa riječ koja nema cijenu i da se sa njom ne može trgovati. Podsjetio je i na glumačke dane Jeličića, koji je sa fronta otišao u pozorište i nakon epizoda u teatrima u Rijeci, Jagodini, Vranju i Nišu, 1955. godine se skrasio u Nikšiću, u pozorištu gdje je radio kao glumac i reditelj. U gradu pod Trebjesom ostao je do kraja života, gdje je, po sopstvenoj želji, i sahranjen. KUD „Zahumlje“ je Jeličiću, posthumno, 1978. godine, dodijelio Spomen plaketu u znak trajnog sjećanja.

"Đorđije nam dokumentovano – istorijskim zapisima, faktima i fotografijama – donosi priču o Dragoljubu. Otkriva nam ko je Dragoljub i koliko nam je (ne)važno sjećanje na njega i ljude poput njega. Jesmo li zaboravili šta znači ljudskost, hrabrost, požrtvovanost? Slavimo li, i pamtimo li, one koji su pamćenja najvredniji? Ovo je knjiga o sveljudskoj, čovječnoj i ličnoj borbi za slobodu svih nas. Priča o čovjeku koji je igrao svoje životne uloge na bojnom polju za vrijeme rata i na pozorišnim daskama u vrijeme mira. O čovjeku koji je ovom narodu dao sebe cijelog a narod je odlučio da ne pamti, da se ne sjeća, da briše", kazale je mr Natalija Đaletić.

Kako je istakla, u borbi sebe i smrti pobjeđivao je Dragoljub u svim situacijama u kojima su plemenitost, milost, doprinos porodici i otadžbini bili njegovi isključivi ciljevi, a fotografije nastale tokom Prvog svjetskog rata dovoljno govore "zašto smrt, u tom vremenu življenja na Zemlji, nije imala nikakvu šansu u duelu s Dragoljubom".

"Dragoljub Jeličić je simbol koji nas podsjeća da vrijednost ne leži samo u epohalnim djelima, već i u svakodnevnim postupcima, u malim djelima hrabrosti i predanosti koji oblikuju istoriju. Njegov život je testament ljudskom duhu, istovremeno kao ratnik na bojnom polju i kao umjetnik na pozornici. Ova knjiga nije samo priča o jednom junaku, već poziv na očuvanje sjećanja na sve one čije su žrtve i djela činila svijet boljim mjestom. To je poziv na čuvanje etike postojanja, na predavanje vrijednosti koje čine temelj našeg društva budućim generacijama", kazala je Đaletić i predložila da se ustanovi nagrada za glumačku bravuru u komediografskim ostvarenjima ili da se scena Nikšićkog pozorišta nazove imenom Dragoljuba Jeličića.

U knjizi se, pored biografskih podataka, nalaze prilozi o životu i radu Jeličića, novinski tekstovi, posteri iz pojedinih predstava u kojima je igrao, porodične fotografije, ilustracije, kao i feljton „Hrabri vitez junačkog srca“ i strip „Linije fronta – nisam mali“.

Bajović je pročitao pismo urednika, Duška Dejanovića, koji je otkrio da je knjiga stigla i do Dragana Bjelogrlića i da se nada da bi ista mogla biti ekranizovana. U svakom slučaju, Jeličićev unuk, Đorđije Njunjić, novinar i bunjar benda "Punkreas", namjerava da uradi scenario za pozorišnu predstavu ili film. Do tada, njegovi unuci, kako to reče najstariji od sedam Jeličićevih unuka, ljekar Andrija Vujović, čuvaće sjećanje na djeda koji im je ostavio ponos, hrabrost i čast i potruditi se da neko naredno izdanje dopune sa novim pričama i sjećanjima.

Promociju knjige, koju je objavio Zavičajni klub Kordunaša, a koja je štampana u Beogradu, organizovala je JU "Zahumlje" u okviru decembarskog repertoara Nikšićke kulturne scene.

( Svetlana Mandić )