Sistem za zlostavljanje djece

Daleko od pažnje svjetske javnosti, monstruozni zločini nad djecom u Čileu koji imaju sistemski karakter, nikako da budu rasvijetljeni. Više od 1.300 pitomaca čileanskih domova za maloljetnike podleglo je zlostavljanju.

"Smrt 1.300 djece koja su pod okriljem čileanske države bila mučena, silovana, prinuđena na prostituisanje, zlostavljana i prepuštena svojoj sudbini u rukama beskrupuloznih operativaca Nacionalne službe za maloljetnike, ući će u istoriju kao najveće zlodejlo počinjeno u vrijeme demokratije“. Te riječi potiču od Ede Kliri, čileanske sociološkinje, sa doktoratom političkih i ekonomskih nauka Univerziteta u Ahenu, a ona ih je napisala za prvi čileanski internet-dnevnik El mostrador.

Tema o kojoj piše je veoma bolna: anketni odbor Kongresa u Valparaisu optužio je Nacionalnu službu za maloljetnike (SENAME) i čileanske vlade od 2005. naovamo da su odgovorne za smrt 1.313-oro maloljetnika koji su bili obuhvaćeni "staranjem" te službe. Riječ je o djeci koja su bila smještena u državne i privatne domove (vlasnik mnogih je katolička crkva). Sudbina te djece je bila u rukama mreže kriminalaca, napasnika i mučitelja koja sada nastoji da maloljetnici, se izvuče iz afere uz zdušnu pomoć političkih funkcionera.

Izvještaj kraćen, pa odbačen

Anketni odbor čileanskog Kongresa je početkom jula ove godine podnio svoj izvještaj o tim događajima na usvajanje do kojeg – nije došlo. Prije toga je više ministara vršilo pritisak na poslanike, a konzervativna opozicija je čak pokušala da iz tog izvještaja odstrani kompletan period od 2014. do 2017. godine – kada su njeni političari bili na vlasti, a predsjednik države je bio milijarder i tajkun Sebastijan Pinjera. Iz izvještaja su obrisana i imena bivših šefica SENAME Marsele Labranje i Solange Huerte, kao i njima hijerarhijski nadređenih bivših ministara pravde Hosea Antonija Gomeza i Havijera Blanka. Iako je bilans istrage bio dramatičan a na kraju je predložen i katalog sa 64 hitne mjere koje je trebalo preduzeti, ni nova verzija teksta, osakaćena mnogim kraćenjima i brisanjima, nije usvojena.

Djeca o kojoj je riječ potiču iz propalih ili siromašnih porodica, ili su ih roditelji ostavili, ili su već bila žrtve nasilja. U mnogim slučajevima, riječ je o djeci koja su bila traumirana, depresivna ili tjelesno hendikepirana; zvanični cilj domova SENAME je da se takvoj djeci obezbijede zaštita, normalna ishrana i normalno školovanje. No, umjesto toga, djecu su čekale nove patnje. Zbog toga je javnost prvi put alarmirana 2013. kada se radom SENAME pobliže pozabavila takozvana „Komisija Heldres“. Sutkinja Monika Heldres je koordinisala istražni projekat UNICEF vrijedan pola miliona eura pokrenut u saradnji sa čileanskim pravosuđem. Njen izvještaj je bio težak udarac za vladu Pinjere i njegove prethodnice na funkciji Mišel Bačelet.

Nikom ništa

Heldresova i njeni saradnici su minuciozno prikupljali informacije i razgovarali sa mnogo djece u više od 60 domova u 10 čileanskih regija. Tu su izbili na vidjelo katastrofalni higijenski uslovi u domovima, pronevjera državnih subvencija, nestručnost, nepotizam, zapuštenost djece i vrlo raspostranjeno seksualno zlostavljanje – mučitelji su bili rukovodioci ali i stariji pitomci takvih domova. U „Izvještaju Heldres“ je navedeno da je 6.500 dece izloženo „visokom riziku“.

Izvještaj je uručen najvišem čileanskom upravnom sudu, uz očekivanje da će on da pokrene sređivanje stanja u SENAME, ali – ništa se nije desilo. Tek kada su ogorčene organizacije za ljudska prava počele da štampaju i stavljaju na uvid javnosti djelove izvještaja, čitava afera se našla na dnevnom redu Kongresa. Tako je 2014. Formiran prvi anketni odbor nazvan SENAME I. Na tome se i ostalo. Tek kada je 2016. Vođstvo SENAME priznalo da je u domovima umrlo 1.313 djece, formiran je novi anketni odbor pod imenom SENAME II. Ni njegov rad do danas nije dao rezultate.

( Deutsche Welle )