Planira se više od deceniju unaprijed: Kako u Americi izgleda popis stanovništva
"Popis u Americi je politički po prirodi, zato što je cilj da se utvrdi koliko ima stanovnika u američkim državama i da se na osnovu toga odredi koliko će one imati predstavnika u donjem domu Kongresa"
Demografska slika Amerike danas je etnički i rasno raznovrsnija nego ikada ranije. To su pokazali rezultati posljednjeg popisa u Sjedinjenim Državama, koji je održan prije tri godine.
Iako je naredni tek 2030. godine, pripreme su uveliko počele, kaže za Glas Amerike Tomas Vulf, zamijenik direktora programa za demokratiju i osnivač projekta za popis u Brenanovom centru za pravdu (Brennan Centar for Justice), progresivnom neprofitnom institutu.
“Puni popis je masovni poduhvat zato što je potrebno popisati više od 330 miliona ljudi. U suštini je poznat kao najveći mirovni poduhvat američke vlade. Van ratnih uslova, ne postoji toliko velika mobilizacija. Zbog toga planiranje za bilo koji popis počinje više od deceniju unaprijed”, ističe Vulf.
Popis u Americi održava se svakih deset godina, a prvi je sproveden 1790. Predviđen je Ustavom, a građane zakon obavezuje da učestvuju. Međutim, rijetko se kažnjavaju ako odbiju da daju svoje podatke, ističe Teri En Lovental, nacionalno priznata ekspertkinja i konsultantkinja za pitanje popisa.
“Naš Biro za statistiku više voli da koristi šargarepu nego štap… Biro nije zadužen za sprovođenja zakona i rijetko traži od Sekretarijata za pravosuđe da krivično goni nekog zbog neučešća u popisu. Radije radi sve što može da podstakne domaćinstva, porodice i pojedince da odgovore, jer tačan popis koristi svakoj zajednici, porodici i osobi u Sjedinjenim Državama”, kaže Lovental, bivša zvaničnica pododbora Predstavničkog doma za nadzor Biroa za statistiku - zaduženog za proces popisa.
Američki Biro za statistiku je dio Sekretarijata za ekonomiju. Čine ga eksperti i, kako kaže Lovental, ulaže se mnogo napora da se zaštiti od neadekavatnog političkog miješanja – i kada je riječ o tome koja će pitanja biti postavljena, na koji način, te kako će se sprovoditi popis.
Počevši od 2010. godine, broj pitanja na desetogodišnjem popisu je značajno smanjen, a tokom godina vodile su se političke bitke o tome šta bi građani trebalo da budu pitani. Konačno ovlašćenje za odluku o pitanjima ima Kongres, ali je on to delegirao izvršnoj grani.
“Biro (za statistiku) napravi formular, u konsultaciji sa krilom Bijele kuće koje utvrđuje statističke standarde za cijelu zemlju. Zatim se ti formulari predstavljaju cijelom stanovništvu kako bi ono moglo da da svoje mišljenje o tome da li neke stvari funkcionišu ili ne. Obavlja se i mnogo testova, prije nego što se utvrdi konačan formular”, objašnjava Vulf.
Na poslednjem, 2020. godine, bilo je devet pitanja - od toga koliko ljudi živi u domaćinstvu, njihovog godišta i roda do etničke pripadnosti i rase. Dodatni demografski podaci – od jezika preko državljanstva do pristupa internetu - dio su istraživanja o američkim zajednicama (American Community Survey) koje se, na mnogo manjem uzorku, sprovodi između dva popisa.
“Rasa i etnička pripadnost su jedna od ključnih karakteristika u našoj zemlji zato što Zakon o biračkim pravima rasnim i etničkim manjinama garantuje jednaku zastupljenost", napominje Teri En Lovental.
Ravnopravna zastupljenost i problemi u prebrojavanju manjina
Podaci sa popisa primarno se koriste za raspodjelu mjesta u Predstavničkom domu, a zatim i za utvrđivanje izbornih jedinica u pojedinačnim državama. Na osnovu popisa se, između ostalog, raspoređuju stotine milijardi dolara federalnih resursa lokalnim zajednicama - za bolnice, vatrogasne službe, škole, puteve i druge ključne programe i službe.
“Popis je bukvalno osnova našeg demokratskog sistema uprave i poštovanja ravnopravne zastupljenosti - jedna osoba, jedan glas, za sve… Naš popis je kao vazduh koji dišete. Važan je za sve u Americi, kada je riječ o donošenju odluka, raspoređivanju resursa i fer šansama i zastupljenosti”, ocjenjuje Lovental.
Popis u Americi je politički po prirodi, zato što je cilj da se utvrdi koliko ima stanovnika u američkim državama i da se na osnovu toga odredi koliko će one imati predstavnika u donjem domu Kongresa. I svi koji žive u Americi moraju da budu jednako zastupljeni, bez obzira na to da li imaju pravo glasa.
Podaci koji se prikupe - poštom, elektronski ili telefonom, a nekada i vrata do vrata - smatraju se zlatnim standardom u statistici. Međutim, popis u Americi nikada nije u potpunosti precizan i često su prisutni veoma slični problemi, kaže Tomas Vulf.
“Postoji problem što neke grupe ne popisuje dovoljno, dok se druge popisuju u prevelikom broju, a to su bijelci, ljudi sa više kuća, kojima djeca idu na koledž, ili se popisuju na više mjesta. Grupe, koje su istorijski manje evidentirane - i to je i dalje slučaj - jesu crnci, hispanci ili latinosi, mala djeca, beskućnici... Brojke sa popisa nisu apstraktne, nego imaju veze sa novcem i moći… Ako vaša zajednica nije adekvatno popisana u poređenju sa drugima, gubite političke predstavnike”.
Polarizacija i politički uticaj
Osim što nije precizan, popis stanovništva u SAD je tokom istorije bio i polarizujući. Kongres je, kaže ekspertkinja Teri En Lovental, čak odbio da prihvati raspodjelu mandata na osnovu popisa iz 1920. zato što su rezultati pokazali sve veću urbanizaciju stanovništva. Time bi se, kako objašnjava, značajan dio političke moći i uticaja prebacio iz ruralnih u industrijska i urbana područja.
Skoriji primjer kontroverze bio je pokušaj Trampove administracije da u poslednjem trenutku, na popisu 2020. uvrsti pitanje o državljanstvu. Vrhovni sud je na kraju presudio protiv tog poteza, a Lovental je bila svjedok u nekim od slučajeva pokrenutim pred najvišom sudskom instancom u zemlji.
“Veliki broj istraživanja pokazao je da to pitanje stvara atmosferu straha u mnogim zajednicama, naročito imigrantskim, i to ne samo među onima koji nemaju papire ili onima koji nemaju državljanstvo, nego i u mnogim domaćinstvima sa pomiješanim statusom. Postoje roditelji koji nisu državljani, čija djeca imaju državljanstvo. Možda bi izbjegli da učestvuju u popisu zato što strahuju da bi informacije, njihovi odgovori, mogli da budu predati imigracionoj službi ili čak organima za sprovođenje zakona… Kao rezultat, popis može da bude još manje precizan”, upozorava Lovental.
Tomas Vulf optužuje Trampovu administracija za političko miješanje u popis.
"Osim što je bilo nelegalno, bilo je i abnormalno, ali nije uspjelo uglavnom zato što postoje kontrole u sistemu. Kada je riječ o pitanju o državljanstvu, pojavile su se informacije koje su sugerisale da je administracija pod Trampom željela to pitanje da bi izvrnula podatke na način koji bi bio od koristi Republikanskoj stranci. To je zaustavljeno. Zatim su pokušali da ubrzaju popis i da ga skrate. Da je to uspjelo, ne bi bile popisane desetine miliona ljudi”.
Sistem kontrole je, kako kaže Vulf, ključan da se izbjegne nedozvoljeni politički uticaj.
“Različite grane vlade, koje su uključene u popis, moraju da daju svoj doprinos, da nadziru jedna drugu, da vjeruju ekspertima koji su transparentni i odgovorni. Važni su i edukacija i učešće javnosti. Da uradite sve što možete da osigurate da se prebroje (popišu) i svi vaši susjedi, prijatelji, porodica, kolege”.
Transparentnost ključna za popis, bilo gdje
Sam Biro za statistiku ima tri metode da izmjeri preciznost svakog popisa, uključujući i odvojeno istraživanje urađeno na uzorku da bi - naučnim metodama - uporedio rezultate i utvrdio koje grupe nisu u dovoljnoj mjeri popisane, po rasi, etničkoj pripadnosti, starosti, rodu.
Posle poslednjeg popisa, biro je sam prijavio da pojedine manjine nisu dovoljno popisane i da postoji jaz između njih i drugih zajednica kada je riječ o fer zastupljenosti, resursima i investicijama. Ta transparetnost je ključna za popis, bez obzira na to u kojoj se zemlji sprovodi, smatra Lovental.
“Fer i tačan popis mora da bude cilj svake zemlje… Transparentost je najbolji način na koji građani mogu da osiguraju da je proces obavljanja popisa zasnovan na nauci i da nema nedozovoljenog političkog miješanja. Rad Biroa za statistiku na istraživanju, testiranju, planiranju i pripremi za popis mora da bude transparentan da bi javnost razumjela šta se događa, da učestvuje u procesu donošenja odluka, da može da pomogne da se oblikuje proces”.
Popisivači na sankama
Zvaničan dan popisa u Americi je 1. april. Međutim, popisivanje počinje već u januaru, u zabačenim djelovima Aljaske, zato što smrznuti teren omogućava popisivačima, nekada i u sankama koje vuku psi, da idu od vrata do vrata. Popis traje više mjeseci, a prvi rezultati - ključni za raspodjelu mandata u Predstavničkom domu - objavljuju se do kraja popisne godine.
Poslednji popis održan je za vrijeme pandemije koronavirusa, zbog čega je značajno odložena i raspodjela mandata dok su neki od konačnih podataka objavljeni tek prije nekoliko mjeseci.
( Glas Amerike )