Vojvoda na kanabeu

A taman je bio krenuo. Tako je posrnuće skupštinskog Spikera Andrije, u izbornom štabu gazde Aleksandra, prokomentarisao jedan od njegovih koalicionih partnera. Iz aktuelne većine koju je prije mjesec i po formirao Mickey Spajić, uz asistenciju nevoljnog saučesnika Gabrijela Eskobara. Što potvrđuje i činjenica da obojica, tim povodom - i dalje ćute.

Prije nego što je otišao za Beograd, Mandić se pohvalio Televiziji Vijesti da još uvijek ne dobija tajne podatke, kao član Savjeta za nacionalnu bezbjednost, čime je valjda htio da pripremi javnost za „zli put“ na koji kreće?! Jer pošto ništa ne zna o Nato planovima i strategiji, onda može da pođe na kanabe kod gazde iz Beograda, i zagrli Putinove bebe Vulina, Dodika i Selakovića.

Možda Spajki i Gejb još uvijek ćute jer nije baš sve bilo tako crno u Mandićevom ukazanju na presici Aleksandra od Srbije. Recimo, iako u Crnoj Gori i dalje bojkotuje Prajd i sve aktivnosti LGBT zajednice, bilo ga je lijepo vidjeti u Beogradu kako, uz Vučićeve skute, stoji zagrljen sa SNS gej ikonom - Anom Brnabić.

Istina tu moramo biti oprezni. Da ne ispadne i sa ljudskim pravima Mandića kao i sa njegovim mirotvorstvom i pomirenjem - a taman je bio krenuo. Dakle, sve dok ne vidimo sličnu scenu ovdje, da Mandić maršira na čelu Prajda u Podgorici sa Danijelom Kalezićem, ne možemo vjerovati u evroatlantsku promjenu Spajkijevog šefa Skupštine. Jer ako sve ostane na tome da je Andrija samo igrom slučaja prigrlio Anu, ispalo bi da ni tu nije promijenio ćud već samo dlaku. Da i dalje misli kako je biti gej ili lezbejka bolest, i da je zagrljaj s Anom samo dokaz da nema toga što Mandić nije spreman da uradi da bi učinio vođi Aleksandru. Ako treba i da zagrli Brnabić ili čak poljubi u usta Dodika. Što ni Miletu ne bi vjerovatno bilo mrzno ako bi znao da ih Vučić gleda i da mu je važno da takvu poruku pošalje svojim zapadnim partnerima. I prijatelju Kristoferu Hilu, US ambasadoru u Beogradu. Toliko o našim političarima i njihovim diplomatama.

Džaba tješim Mickeya, Aleka i Gejba - pojavljivanje predsjednika Skupštine Crne Gore u izbornom štabu SNS-a, njegov mezetluk sa Vulinom i Selakovićem, kolce sa Dodikom, i aplauzi gospodaru AV, ničim se ne mogu opravdati. Sve je to, naravno, prvorazredni skandal. Iako ovo nije prvi put da AM prisustvuje pobjedama AV, političkim, ekonomskim ili istorijskim, kao što je postavljanje strašila od spomenika nekom od Nemanjića, sada prvi put to čini kao šef crnogorskog parlamenta. Čime šalje jasnu poruku da je njegov najtalentovaniji političar u Crnoj Gori, Kovačević, u pravu kada kaže da im je Srbija matica. A Montenegro im onda dođe 27. izborna jedinica. A Dodik vizionar, sa nedavnom najavom tri referenduma u tri oka u glavi. A pravi Mandić onaj koji govori da ako je BiH nepovratno izgubljena za „srpski svet“ zbog zločina i Srebrenice, Crna Gora nije, jer zna se - nismo bili u ratu! A falš Andrija onaj koji, od uskakanja u stolicu predsjednika Skupštine Crne Gore, mirotvori i izigrava državnika.

Već vidim Aleksu Bečića kako nam objašnjava da gostovanje AM u izbornom štabu šefa susjedne države nije tretiran koalicionim ugovorom, tako da Crvenima, kao i kod Brđe, ne preostaje ništa drugo već da slegnu ramenima i nastave sa politikom „nevoljnih saučesnika“.

Još kada Spajić na to doda da je troškove puta pokrila Nova, ili Milo Božović lično, da Mandin boravak na gazdinom kanabeu, kao i meza sa Vulinom i Dodikom, spavanje u Moskvi, hotelu naravno, nije koštalo ni centa građane Crne Gore, da je, dakle, budžet sačuvan od još jednog nepotrebnog izdatka - eto šanse da se sve brzo zaboravi i da Andrija nastavi na poziciji spikera jer, svi znamo, taman je dobro krenuo.

Ali sve to neće zavarati perjanice organizovane propagandne grupe. Kao da vidim novi serijal o izdaji i 1918, bjelašima i četnicima, srpskom svetu i ruskoj salati, sa poentom da je za sve kriv Jakov a ne Mickey. Jer da Milatović nije onoliko tupio o inkluzivnoj Vladi, Spajki bi ispoštovao dogovor, i umjesto sa Mandićem sklepao savez sa Đukanovićem. Odnosno, harizmatičnim Živkovićem. Uz to će čak pohvaliti premijera kako je lično pogurao Mandića da ode na Vučićev kanabe sve o trošku građana Srbije, nanoseći tako štetu njihovom a ne našem budžetu, što bi moglo da bude presudno za to ko će na kraju 2025. imati veću prosječnu platu - Crna Gora ili Srbija. Svi koji ne mogu tako dugo da čekaju, neka uzmu famozni „kalkulator Spajki“ i odmah izračunaju. Nakon što odbiju troškove Andrijnog puta i mezetluka sa Vulinom i Dodikom.

Naravno, ne samo OPG, već i najveći dio javnosti neće mnogo zanimati šira slika. Koja pokazuje kako je gospodar Vučić pokorio većinu lidera, ne samo nesretnog vojvodu. Štaviše, u osvajanje Montenegra je krenuo od našeg gospodara a ne od sluge, od Mila a ne od Andrije. Još onda kada je AV iskoristio Đukanovića da svrgne Tadića i dođe na vlast, preko tihog puča odnosno nacionalne izdaje MĐ sa prepuštanjem medijskog prostora, instaliranjem Pinka, Prve, Hepija i ostalih informera, do bratstva „dva zlatna lava“ sa kontroverznim Dahlanom, iz čega se ispilio glamurozni Beograd na vodi! I povrh svega i nakon svega, Milovo i Acino zajedništvo u slavi - nedavna nagrada za životno djelo i našem vođi, od Dučeovih sljedbenika iz Venecije! Dva lava za dva tigra - Vučića i Đukanovića. Kakav Felini, Kapra ili Bergman spram njih dvojice.

Kada je odnos prema AV u pitanju, nisu ništa bolji ni Alek, Dritko i Jaki. Bečić je tradicionalno nevoljni saučesnik, ne bi da ljuti Aleksandra od Srbije i njegove propagandne kerove koji bi mogli jurnuti i na nedužnog AB. Dritko nikako da zaboravi Vučkovu podršku oko konstituisanja 43. Vlade i pacifikaciju Andrije i Milana. Nada se kako opet može izroniti slična prilika pa ne treba nervirati gospodara Srbije. Vjerujem da Jakija nije opilo ono Acino vino kada je hvalio njegovo poznavanje materije jer valjda on, podjednako kao i SDT (u slučaju Milović), zna da „Danajcima ne treba vjerovati ni kada ti darove donose“.

Kada se sve sabere, dobijamo tužnu sliku o voljnoj ili nevoljnoj impresioniranosti crnogorskih lidera srpskim gospodarom. Vučić je za njih, očito, regionalni kralj. Ono što je nekad davno bio Milo. Ko ne vjeruje, neka pita Kristofera Hila.

( Željko Ivanović )