"Kako djetetu koje je vidjelo ubijene roditelje, spaljenu spavaću sobu, objasniti da je bezbjedno sada"?

Samo nekoliko dana nakon što je Hamas kidnapovao više od 35 male djece i tinejdžera tokom svog divljanja 7. oktobra, psiholozi za mlade i stručnjaci za socijalno staranje u Izraelu počeli su zabrinuto da se pripremaju za njihov povratak.

Rat u Gazi je bio u ranoj fazi i sudbina talaca nije bila jasna, ali Izrael je želio da bude siguran da će protokoli liječenja postojati kada se vrate kući.

Međutim, to je bila nepoznata teritorija. Nekoliko puta u novijoj istoriji djeca su direktno bila svjedoci takvog nasilja ili su bila zarobljena.

Slični slučajevi, poput masovnog kidnapovanja učenica u Nigeriji od strane militanata Boko Harama 2014. godine, nisu doveli do pisanog istraživanja o kursevima liječenja djece.

"Imali smo neke novine, članke i klipove i tako dalje, ali nismo mogli da pronađemo pravi materijal o njima", rekao je Ašer Ben-Arije, specijalista za dječije traume na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu i Institutu Haruv.

Izraelsko ministarstvo socijalnog staranja je izabralo Ben-Arijea da pomogne u identifikaciji mogućih emocionalnih trauma i da izradi pisane protokole kako se s njima nositi.

"To je u suštini uvelo nove oblike traume za djecu i njihove porodice kakvima nikada ranije nismo svjedočili. Kako djetetu objasniti da je bezbjedno sada, kada je vidjelo svoje najbezbjednije mjesto, svoju spavaću sobu spaljenu i ubijene roditelje u njegovoj kući"?, rekao je on.

Prošlo je sedam nedjelja prije nego što su prvi izraelski taoci oslobođeni tokom primirja krajem novembra.

Do tada su Ben-Arije i timovi od nekoliko desetina stručnjaka izradili devet protokola za scenarije o kojima se ranije nije moglo ni sanjati.

Jedan je bila za otetu djecu.

Drugi se fokusira na traumu šire zajednice.

Oni uključuju "praktične preporuke, šta da se radi, u kojoj fazi", rekao je Ben-Arije.

"Otišli ​​smo da obučavamo Šin Bet (obavještajna agencija Izraela) i vojnike koji su prvi sreli kidnapovanu djecu u Egiptu i pre nego što su došla u Izrael", kazao je on.

Do sada su se u Izrael vratila 33 taoca starosti od dvije do 17 godina.

Polako su se pojavili detalji o njihovom vremenu u zatočeništvu i emocionalnim ožiljcima.

Rođaci su ispričali kako su se neka djeca po povratku probudila plačući preko noći ili su se držala za njih tokom dana.

Neka su govorili samo šapatom.

Ben-Arije je rekao da je jedno dijete koje je držano u mraku željelo da zadrži naočare za sunce nekoliko dana.

A kada je djevojčica više voljela da spava ispod svog kreveta umjesto na njemu, njenom socijalnom radniku je rečeno da se ne miješa kako bi izbjegla intenziviranje traume.

Dječiji medicinski centar "Šnajder" u centralnom Izraelu primio je 26 oslobođenih talaca - 19 djece, šest majki i jednu baku.

"Nažalost, u Izraelu imamo znanje o liječenju traume, o pomoći djeci da prevaziđu simptome PTSP-a (posttraumatski stresni poremećaj)", rekla je klinički psiholog Avigal Snir, koji vodi bolničku jedinicu za PTSP.

"Kada smo liječili djecu koja su se vraćala iz zarobljeništva iz Gaze, našli smo se u novoj situaciji. Nema dokumentovanog istraživanja ili kliničkog zapisa."

Principi razvijeni u Izraelu bili su od pomoći.

"Proveli smo dosta vremena čitajući, razmišljajući o različitim aspektima i takođe krojivši poseban protokol za naš centar koji će nam biti dostupan u ovoj specifičnoj početnoj fazi dobrodošlice djeci", rekla je Snir. "Sljedeća faza, kada djeca napuštaju bolnicu i počnu da se kreću u zajednici, posjećivanje terapeuta, biće drugačije. Biće im potrebne različite stvari i mislim da će ti protokoli biti od velike pomoći."

Pripremni radovi su već pomogli porodicama.

"Ovo je bio jedan od terapijskih faktora. Djeca i porodice su shvatile da ih čekamo, i mogli su da možda počnu i ponovo izgrade poverenje i ponovo se osjećaju bezbjedno, nakon onoga kroz šta su prošli", rekla je ona.

( Ne.V. )