Zaštitnica imovinsko-pravnih odnosa: Neosnovani zahtjevi za plaćanje prevoza
Ćirović smatra da stupanjem na snagu Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika 2008. niti jednim propisom nije prepoznato pravo na naknadu troškova prevoza na rad i sa rada. Ona kaže da pravo na naknadu troškova prevoza na rad i sa rada u konkretnom i za sporni period nije propisano niti jednim zakonom, gledajući od Zakona o radnim odnosima, pa nadalje
Odluka kojom je Vlada odredila visinu troškova prevoza na rad i sa rada zaposlenih korisnika Budžeta Republike Crne Gore 1995. godine, nije i ne može biti osnov za naknadu troškova prevoza za državne službenike i namještenike, iz razloga što taj akt niže pravne snage određuje visinu naknade, a ne pravo.
To je mišljenje Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Bojane Ćirović, a u vezi sa velikim brojem predloga od zaposlenih u upravi i pravosuđu radi naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza od 2008. do 2015. godine.
“Proizlazi da je potraživanje naknade na ime troškova prevoza na rad i sa rada državnih službenika i namještenika i zaposlenih na koje se imaju primijeniti odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima neosnovano”, piše u odgovoru zaštitnice.
Predlozi zaposlenih radi naknade štete pred Agencijom za mirno rješavanje sporova ili Centrom za alternativno rješavanje sporova uslijedili su zbog toga što je Zakonom o radu propisano da potraživanja iz rada nastala od 23. avgusta 2008. do 2020. godine zastarijevaju 7. januara 2024.
“Pravo na naknadu troškova prevoza na rad i sa rada u konkretnom i za sporni period nije propisano niti jednim zakonom, gledajući od Zakona o radnim odnosima (“Sl. list RCG”, br. 010/97 od 02.04.1997, 060/01 od 18.12.2001) pa nadalje. Sa druge strane, Opšti kolektivni ugovor iz 1995. godine u odredbi člana 29 stav 2 je propisivao: posebnim, odnosno pojedinačnim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o zapošljavanju utvrdiće se način i visina naknade troškova prevoza na rad i sa rada i to do visine troškova koji ne prelaze visinu cijene prevoznog javnog sredstva, međutim, kasniji Opšti kolektivni ugovori ne propisuju ovo pravo, niti granski kolektivni ugovori za oblast uprave i pravosuđa ne tretiraju ovu naknadu”, piše u odgovoru Ćirović.
Ona je kazala i da iz sudske prakse proizlazi da je stupanjem na snagu Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika (“Sl. list RCG”, br. 027/04 od 28. 4. 2004, Sl. list CG”, br. 017/07 od 31. 12. 2007, 027/08 od 24. 4. 2008) prestao da važi Zakon o platama u oblasti vanprivrede, u dijelu koji se odnosi na zarade i druga pitanja državnih službenika, ali i drugi propisi kojima su uređena pitanja plata, naknada i drugih primanja državnih službenika, kako to proizilazi iz odredbe člana 26.
“Međutim, pravo na naknadu troškova prevoza na rad i sa rada ne propisuje niti jedan propis nakon stupanja na snagu ovog zakona, pa ni Opšti kolektivni ugovor niti Granski ugovor za oblast uprave i pravosuđa, s toga smatram neosnovanim potraživanje državnih službenika i namještenika za naknadu troškova prevoza na rad i sa rada za traženi period. Isto nalazi i Ustavni sud Crne Gore u svojim odlukama”, tvrdi Ćirović.
Ona je ukazala i na pravni stav Vrhovnog suda, koji je našao da je u konkretnom slučaju postojala Odluka Odobra direktora Kliničkog centra (KC) od 2008, koja je bila osnov za naknadu troškova prevoza na rad i sa rada, donešena sa pozivom na odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji se “shodno stavu Vrhovnog suda Crne Gore imao primijeniti na taj konkretan slučaj”.
“Međutim, na kraju taj sud navodi da u spornom periodu pravo zaposlenog na naknadu troškova prevoza nije izričito bilo tretirano Zakonom o zaradama državnih službenika i namještenika, Zakonom o radu, Opštim kolektivnim ugovorom i Granskim kolektivnim ugovorom za zdravstvenu i socijalnu djelatnost.” Ali navodi i sljedeće “…, dok se ova odluka bavi samo visinom i načinom isplate priznate naknade.”
“Vijesti” su nedavno objavile i da će Sindikat prosvjete pokrenuti kolektivni spor pred Agencijom za mirno rješavanje sporova zbog neisplaćenog prevoza u periodu od 2008. do 2015. godine.
Prosvjetari protestovali zbog neplaćanja prevoza
Udruženje “Prosvjetni putnici” juče je protestovalo ispred Ministarstva zdravlja, zahtijevajući od tog resora plaćanje prevoza prosvjetnim radnicima.
Oni su poručili da članom 16 Granskog kolektivnog ugovora, ukinutog 2005. godine, bilo propisano da poslodavac, odnosno ministarstvo, plaća prevoz prosvjetarima.
Profesor Mitar Magovčević rekao je da oko 600 prosvjetnih radnika putuje i ocijenio da novoj Vladi prosvjeta nije prioritet.
( Ana Komatina )