Izložba finalista nagrade "Milčik": Kreativna iskustva vrijedna podrške i pažnje

Izložba finalista nagrade za mlade savremene umjetnice i umjetnike Milčik otvorena je početkom decembra u Crnogorskoj galeriji umjetnosti Miodrag Dado Đurić na Cetinju, u organizaciji Instituta za savremenu umjetnost, u saradnji sa Narodnim muzejom Crne Gore. Ovo je peto izdanje nagrade, koju je osnovao i organizuje Institut za savremenu umjetnost, u saradnji sa Trust for Mutual Understanding iz Njujorka, koje dobitnici/dobitniku obezbjeđuje dvomjesečni rezidencijalni boravak u Njujorku, u Residency Unlimited.

Nagradu od njenog osnivanja podržavaju Milija Pavićević i Aleksandar Čilikov.

Ovogodišnje izdanje nagrade razlikuje se od prethodnih, a razlog je transformacija nagrade u cjelogodišnji mentorski program.

Prvo izdanje mentorskog programa obuhvatalo je predavanja, razgovore i radionice na kojima su učestvovali domaći i međunarodni predavači iz oblasti savremene umjetnosti, teorije, estetike i društva, kao i individualan rad s polaznicima u vidu savjetovanja i razgovora po pitanju istraživanja, razvijanja, artikulacije i pozicioniranja umjetničkih praksi. Jedan od ciljeva programa je prevazilaženje problema koji nastaju uslijed nedostatka ili nedostupnosti recentnih teorijskih i praktičnih znanja iz navedenih oblasti. Fokus je na uvezivanju i komunikaciji, prije nego na takmičarskom aspektu nagrade, što na dugoročnom planu pretpostavlja stvaranje prostora za diskusiju, pronalaženje modela za razvoj odnosa umjetnosti i društva, i generisanje znanja koja možda izmiču u formalnom obrazovanju i postojećim kulturalnim politikama. Kao takav, ovaj program nadomešćuje jednu od nedostajućih, a neophodnih spona u komunikaciji u okviru izrazito krhke i porozne kulturne zajednice, gdje makar na mikronivou postoji njega i zalaganje za zajedništvo i solidarnost. Program su koncipirale i vodile Natalija Vujošević, Lenka Đorojević i Ana Ivanović.

Na izložbi su predstavljeni radovi svih jedanaest polaznica i polaznika programa, i to umjetnica i umjetnika: Ane Aleksić, Arijane Kadić, Bojane Popović, Jovane Šarac Dakić, Lidije Martinović, Milice Mijajlović, Milke Delibašić, Mirjane Marsenić Vujović, Ilije Vujoševića, Mata Uljarevića i Radisava Stijovića. Prema odluci žirija koji su činile: Irena Lagator Pejović, umjetnica i teoretičarka iz Crne Gore, Neja Tomšić, umjetnica i kustoskinja iz Ljubljane, Olga Kopenkina, kustoskinja i teoretičarka iz Njujorka i dobitnica nagrade Milčik 2022, umjetnica Milica Janković, ovogodišnju nagradu dobila je Milica Mijajlović za rad Girlhood is a Spectrum (Djevojaštvo je spektar).

Umjetnice i umjetnici predstavili su se radovima u medijima skulpture, crteža, slike, videa, animacije, prostornih instalacija i performansa, dok su neke od osnovnih preokupacija umjetničkih istraživanja problemska pitanja u vezi s ekologijom, politikama rata, religije, identiteta, tijela, rodnih politika, slike i prostora u savremenom trenutku, njihovim prožimanjima i uzročno-posledičnim relacijama.

Ana Aleksić u svom istraživanju ispituje fenomene transformacije, dvojnosti, liminalnosti, granica i odnos digitalnog i fizičkog prostora, slike i njenih karakteristika i manifestacija, pri čemu nastaju modularni radovi koji gotovo nikad nemaju završenu, zaokruženu formu. Njen rad Disperzija 1 istražuje digitalni prostor, slojevitost slike kao takve i mogućnosti njene reprodukcije, interpretacije i korelacije s prostorom.

Arijana Kadić u svom radu kombinuje analogne i digitalne tehnike i različite medije, te kroz instralacije, crteže, kolaže, kinetičke anagrame i pletenje, stvara radove interaktivnog karaktera koji komuniciraju na više značenjskih nivoa. Njen rad Inicijacija: Iz prisutnosti u sjećanje i obratno dio je istraživanja odnosa prema nasljeđu i tereta odgovornosti pri razumijevanju i ostvarivanju odnosa prema njemu, i tenzije koja nastaje uslijed potencijalne nemogućnosti pronalaženja veza na dubljem nivou.

Bojana Popović kroz medij crteža i skulpture istražuje materijalne aspekte linije i odnose koje ona gradi s fizičkim prostorom, mogućnosti njenog širenja ka trodimenzionalnoj formi. Monohromni crteži i skulpture se međusobno prožimaju i pretapaju tako da nastaju otvorene kompozicije kao obrisi psihološkog pejzaža. Njena instalacija Eho je prostorno-dinamička igra linija koja se iz dvije dimenzije preliva na treću, diktira atmosferu nalik na eho, osvajajući prostor i istovremeno ga gradeći.

Jovana Šarac-Dakić se bavi temom rata i ratnih ideologija i njihovoj ulozi u potkrjepljivanju i održavanju preovladavajuće industrije straha. Njihov manipulativni karakter u njenom radu manifestuje se kroz kombinaciju spaljenih ličnih predmeta prekrivenih gareži i svjetlucavih materijala, čime se doslovno materijalizuje toksičnost koja stoji ne samo iza samog koncepta ratovanja već i u svojoj fizičkoj manifestaciji.

Lidija Martinović ispituje probleme otuđenosti, nedostatka komunikacije, izolovanosti i ogrezlosti u zoni komfora koja sprečava proaktivnost i empatiju. Njena slika Stražareći nad sopstvenim mislima oslikava atmosferu letargije i zarobljenosti u sopstvenom vakuumu, gdje preovladavaju samoća i ćutanje, uslijed izgubljene komunikacije i nesigurnosti koju izaziva razmišljanje o budućem trenutku.

Umjetnička praksa Milice Mijajlović u velikoj mjeri oblikovana je iskustvom odrastanja na Balkanu, migracija, a fokusirana je na žensko pitanje, s posebnim naglaskom na ranjivost u kontekstu složenih i često kontradiktornih narativa. U nagrađenom radu, polazeći od internet mima Girlhood is a Spectrum kao inspiracije, umjetnica ispituje različite aspekte bivanja ženom u kontekstu pomenutih narativa, kritički sagledavajući mehanizme koji generišu agresiju, zloupotrebe, traume u kompleksnom postkapitalističkom okruženju.

Performans Milke Delibašić Ekscesivnost realnosti: virutelna makija bavi se pitanjem izolovanosti i osjećaja otuđenosti, i načinom na koji se fizička prisutnost i prikazi prisutnosti međusobno prepliću i/ili isključuju – dok su fizička tijela (performera) u prostoru inertna i nepokretna, bez gestikulacije i bilo kakvog nagovještaja akcije, njihove digitalne manifestacije na ekranima su aktivne u određenom gestu. Na taj način stvorena je atmosfera letargije i melanholije, dok percepcija realnog izmiče i biva destabilizovana.

Pitanjem zagađenja okoline i lične i kolektivne odgovornosti bavi se umjetnica Mirjana Marsenić-Vujović čiji je rad proistekao iz razmišljanja o uznemirujućim rezultatima istraživanja zagađenosti Jadrana. Njena praksa u cjelini bavi se odnosom čovjeka i prirode, devastacijom i njenim posljedicama, posebno u nedostatku sistemskih rješenja i ekološke osvješćenosti.

Kolektivnom moralnošću, društvenim normama i njihovim institucionalnim obličjima, bavi se umjetnik Ilija Vujošević u svom radu Bezbjedan prostor za božanska prekoračenja. Satenski šator sa religijskim simbolima, postaje mjesto naizgled sučeljenih načela, vrijednosti i potreba – požuda, stid i grijeh se prožimaju, kao što se prožimaju miris tamjana i stimulišući miris poppersa (alkil nitrita); razuzdanost i duhovno pročišćenje, nekonvencionalne želje i slobode uz zauzdavajući moralni kodeks podobnog ponašanja.

Biomorfna skulptura Mata Uljarevića Košnica 01 dio je šireg umjetnikovog istraživanja koje ispituje stvaralaštvo s aspekta post ili transhumanog okruženja zamagljenih granica između bića i mašine, sve bržeg razvoja biomimetičke tehnologije, vještačke inteligencije i hibridnih medijskih sistema. Skulptura u terakoti kombinovana je s ekranom i animacijom koja je inkorporirana u samo tijelo skulpture postajući dio njenog “organskog” tkiva.

Dvokanalna video instalacija Zaranjanje u difuzni šum Radisava Stijovića je kontemplativno istraživanje egzistencijalnih i društvenih tema kroz apstrakciju i metaforu koji služe da prenesu osjećaj nesigurnosti, tranzicije/prelaza i složenih odnosa između ljudskih iskustava i širih društveno-ekonomskih sila.

U koncepcijskom smislu, izložba prikazuje različite umjetničke pristupe, istraživanja i prakse, bez središnjeg tematskog određenja, što je i prirodno za izložbe ovakvog tipa. Međutim, njena važnost i vrijednost je u tome što je ona predstavlja putokaz i pokazatelj je izvanrednih potencijala mladih umjetnika s ovog područja. Njihovo umjetničko sazrijevanje, izgradnja iskustva i znanja dolazi iz okruženja slabo razvijene infrastrukture i zvaničnog umjetničkog obrazovanja, tako da njihova postignuća i napori predstavljaju podvig vrijedan podrške i pažnje, ali i nadu da se stvari mogu mijenjati i razvijati ka boljoj budućnosti.

Izložba je otvorena za posjetioce do 27.12.2023, svakim radnim danom od 9h do 15h.

( Ana Ivanović )