Mnogo je 36 sati gospodine ministre
U slučaju maksimalnog pojednostavljenja svih procesa koji prethode gradnji - bio bi zabijen glogov kolac u srce nelegalne gradnje, kao vrlo neugodne društvene anomalije
Dunjica mi je sugerisala da batalim da prozivam Odovića, ministra (prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine). Nije, veli Dunjica, Odović adresa. I bio sam vrlo sklon da uvažim sugestiju - ali se potrefilo, za đavola, da je Odović u međuvremenu “iznio glavne ciljeve rada” Ministarstva kojemu je na čelu - riječ je o tri komada glavnih ciljeva - tako da...
“Planski dokumenti moraju biti iskaz (ili izraz, pitanje je sad - op.a.) sveobuhvatnog sektorskog planiranja korišćenja prostora i zaštite osnovnih vrijednosti i resursa” veli Odović, gospodin ministar, “uz uvažavanje strateškog opredjeljenja Crne Gore da racionalno i održivo koristi svoje prirodne i izgrađene resurse”.
Kao i do sada (urla cinik u meni) - kao što su, preciznije, ukupne resurse (i izgrađene i neizgrađene) koristili u minulom periodu - riječ o nekoliko desetljeća - privilegovani pojedinci bliski vlastima, na ovaj ili onaj način - ali da ne prejudiciram, nije red - sačekajmo, svi zajedno, neki krupni “razvojni projekat”, ako-bog-da, pa ćemo tačno znati na čemu smo...
Kada bismo pitali Svetislava G. Popovića, predsjedika Savjeta za reviziju Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine - Što je to, čiko Sveto, sektorsko planiranje? - kladio bih se da bi Sveto, časa ne časeći, ukazao na vidan napredak koji je Odović, ministar, ostvario potonjih dana po pitanju razumijevanja kompleksnog problema planiranja u ovoj nesrećnoj državici (u generalnom smislu, a zatim i u pojedinostima). Otud i pridjev “sveobuhvatan” - comprehensive - kao i sintagma “sektorsko planiranje” - sectoral planning - u kontekstu planiranja, kao smislene aktivnosti koja (bi trebalo da) rezultira planovima - odnosno planskim dokumentima - s tim da se sintagma “sektorsko planiranje” ne odnosi striktno na plansku dokumentaciju, već može da se odnosi, primjera radi, i na turizam - ili na građevinarstvo - u funkciji planiranja sektorskih strategija u okviru šire strategije privrednog razvoja - što opet može da ima veze sa krunskim planskim dokumentom - Prostornim planom - ali ne nužno i sa planskim dokumentima nižeg reda - ali ako uzmemo u obzir da se ovdje ne planira, nego se “planira” - onda je insistiranje na stručnoj terminologiji sasvim deplasirano.
Kad već pomenusmo vrijednosti - svemu bi trebalo da prethodi, da je sreće, nešto što bi se zvalo strategija prostornog razvoja CG - majke naše, slava joj i milost. Ne računa se ona Gvozdova verzija iz davne 2016. godine (Nacionalna strategija održivog razvoja do 2030. godine) - jer je fokusirana na ljudskim, društvenim, prirodnim i ekonomskim resursima - ali ne i na prostornim resursima - koji su svrstani, vjerovali ili ne, u neobnovljive resurse (uz metale i nemetale). I kad bih vam još rekao koje su sve zvijezde sa CG arhitektonsko-urbanističke scene (tzv. Gvozdenovićevci) nesebično doprinijele izradi Gvozdove strategije iz davne 2016. godine - teško da biste mi vjerovali.
Ozbiljna ako-bog-da strategija (za razliku od Gvozdove - neozbiljne) morala bi da počiva na temeljnim vrijednostima razvoja sistema planiranja, zaštite i uređenja prostorčića koji smatramo svojim (ako krenemo od pretpostavke da je taj prostorčić ipak naš, a ne njihov - u zavisnosti od toga ko je na vlasti) - a među tim temeljnim vrijednostima je na prvom mjestu upravo svijest o vrijednosti prostora - od koje smo daleko i predaleko - a na drugom mjestu je svijest o pozitivnim i negativnim stranama - o učinkovitosti, jednom riječju - dosadašnjih metodologija pripreme, planiranja, sprovođenja planova i praćenja efekata sprovođenja planova u prostoru (nije smiješno) - i onda bi svi planovi (najviši plan, te viši i niži planovi), sektorske strategije, razvojni planovi itd. - sve bi to proizilazilo baš iz te Strategije.
Ako mi ne vjerujete - pitajte pomenutog Sveta Gavrovoga - ako se iko u CG razumije u te stvari, onda je to drug EsDžiPi - kojega, uz sve ostalo, krasi i izuzetna skromnost, tako da nije sklon eksponiranju - ali jeste sklon da pomogne, ako mu se direktno obratite s konkretnim pitanjima.
“Izmjene zakonske regulative i procedura o izgradnji objekata”, kliče Odović jednako, “stvoriće uslove za unapređenje investicionog ambijenta u Crnoj Gori”.
Tu smo dakle... Prioritet je, kao i u Gvozdovo vrijeme, privući investitore u CG - i to maksimalnom liberalizacijom tzv. investicionih politika - ili u prevodu: pojednostaviti stvari do te mjere da u CG može da gradi ko hoće, gdje hoće i što hoće - bez obzira na vjerska, nacionalna i politička opredjeljenja - i bez obzira na sveobuhvatno sektorsko planiranje korišćenja prostora i zaštite osnovnih vrijednosti i resursa - i na naša sramotna planska dokumenta.
I s tim u skladu: “Revizija podataka u bazi katastra nepokretnosti i njegova puna digitalizacija i bolja dostupnost građanima i investitorima”, što je, svakako, cilj dostojan biranijeh junaka - poput Odovića...
Građanima, veli Odović, i investitorima... Umjesto komita i žandara, mogli bismo da se igramo građana i investiora. Investitori bi, kao, da grade zgradu u parku - a mi građani, mi se, kao, protivimo tome.
I na koncu: “Spajanjem prethodno navedenih ciljeva, uz apsolutno poštovanje principa vladavine prava, stvorićemo uslove da se sve građevinske dozvole mogu dobiti u roku od 36 sati”.
Mnogo je 36 sati gospodine Odoviću, ako mene pitate - moralo bi se to svesti na petnaestak minuta, do pola sata u vr’ glave - taman koliko je potrebno da odvedete investitora na kaficu, nakon što ste se oko svega lijepo dogovorili - ili da gospodin premijer odvede investitora i vas na kaficu, nakon što se oko svega lijepo dogovorio sa investitorom - dok nadležni organ, paralelno, ne završi sve formalnosti.
Na stranu, gospodine ministre, što biste u tom slučaju - u slučaju maksimalnog pojednostavljenja svih procesa koji prethode gradnji - zabili glogov kolac u srce nelegalne gradnje, kao vrlo neugodne društvene anomalije. Uostalom, zašto ne bismo svi mi gradili što hoćemo i gdje hoćemo - zašto bi samo privilegovani pojedinci gradili što hoće i gdje hoće - kad je očigledno da sve ide baš u tom pravcu.
Dakle, ni pomena o potrebi osnivanja agencije (zavoda, instituta) za prostorno planiranje - insititucije kojoj bismo, između svega ostaloga, povjerili i zadatak od suštinske važnosti - izradu jedinstvenog informacionog sistema prostornog uređenja naše malene, ali časne i poštene države - tako da...
Bisogna cambiare tutto affinché nulla cambi - što reče Giuseppe Tomasi di Lampedusa (Il Gattopardo)...
( Borislav Vukićević )