Većina Ukrajinaca slavi Božić 25. decembra: "Pravo vrijeme za promjenu"

Ukrajinska spisateljica Jevgenija Zavalij počela je da slavi Božić 25. decembra 2014. godine, "kada je u njenom životu počelo odbacivanje svega ruskog”.

Nisu je pokolebale kritike nekih ljudi da se odvaja od tradicije svojih predaka i crkve, i ostala pri svojoj odluci.

"I ove godine, vjerujem da će većina mog društvenog kruga takođe konačno usvojiti ovu tradiciju", rekla je ona za Kijev indipendent.

Pravoslavni hrišćani Ukrajine dugo su slavili Božić 7. januara, u skladu sa julijanskim kalendarom, ali je ove godine, nezavisna Pravoslavna crkva Ukrajine (PCU) odobrila prelazak na julijanski kalendar koji je stupio na snagu 1. septembra.

To znači će oni zvanično slaviti Božić 25. decembra.

Grkokatolici u zemlji takođe slave po gregorijanskom kalendaru.

Više od 70 posto Ukrajinaca identifikuje se kao pravoslavni hrišćani, prema podacima koje je prikupio Centar Razumkov 2022.

Odabirom da Božić proslavljaju u decembru, oni čine korak da se dodatno distanciraju od pravoslavnih hrišćana Rusije, koji Božić slave u januaru.

"Naš kalendar, praznik i crkvu je ukrala od nas (u prethodnim generacijama) Rusija", objasnila je Zavalij. "Sada samo vraćamo ono što je naše pravo."

Drugi oblik nezavisnosti

Važnost toga da Ukrajina slavi Božić drugačijeg dana nego Rusija više je kulturna nego vjerska stvar, kažu Ukrajinci koji su promijenili dan proslave.

"Poslije sveobuhvatne invazije, napori da se promoviše ukrajinizacija značajno su porasli, pri čemu je tema Božića igrala ulogu u ovim diskusijama. Važno je da slavimo zajedno sa civilizovanim svijetom čije vrijednosti ističemo", rekla je Zavalij.

"Rusija lansira raketne i bespilotne napade ne samo na velike praznike; to se dešava stalno. Želimo da budemo sa svojim najmilijima i da činimo dobra djela. Zato mi jednostavno ne možemo da slavimo Božić na isti dan kao oni. Nije u redu."

Mikola, pripadnik Oružanih snaga Ukrajine koji je tražio da bude identifikovan samo po imenu, rekao je za Kijev indipendent da će i njegova porodica slaviti 25. decembra ove godine, a podržali su ideju o prelasku na julijanski kalendar čak i prije početka invazije u punom obimu.

Poslije februara 2022. nije bilo potrebe da se o tome raspravlja.

„Imam tetku koja nastavlja da prati stari kalendar, ali mislim da je za nju lično to više vezano za njene političke stavove nego vjerske. Mi smo skoro u potpunosti prekinuli komunikaciju od početka rata", rekao je on.

Neki od Ukrajinaca koji se protive promjeni kalendara, kao i promjenama vjerskog poretka, kažu da religiju treba držati odvojeno od politike.

Međutim, većina Ukrajinaca priznaje da je Rusija strateški koristila religiju kao jedno od svojih oruđa za podsticanje podjela u svom ratu protiv Ukrajine.

Istraživanje koje je sproveo Kijevski međunarodni institut za sociologiju u decembru 2022. godine pokazalo je da 54 odsto Ukrajinaca vjeruje da Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije (UPC-MP) koju podržava Rusija treba da bude zabranjena.

Centar Razumkov i Fondacija za demokratske inicijative takođe su otkrili u anketi iz marta 2023. da više od 50 posto Ukrajinaca u skoro svakom regionu zemlje vjeruje u različitom stepenu da UOC-MP igra značajnu ulogu u promovisanju narativa o "mekoj moći" u ime Rusije.

Uprkos tvrdnji UPC-MP da je prekinula veze sa Rusijom nakon potpune invazije, ukrajinske vlasti su osudile njene crkvene vođe zbog špijuniranja u ime Rusije a čak su blagoslovile ruske vojnike tokom okupacije.

Kada je Pravoslavna crkva Ukrajine zvanično dobila autokefalnost 2019. godine, druge istočne pravoslavne crkve priznale su je kao pravu nezavisnu crkvu u Ukrajini.

To je potez za koji je mitropolit kijevski Epifanije, vođa Pravoslavne crkve Ukrajine, ranije rekao da se radi od 2018.

To je nešto što su ranije generacije verskih vođa u Ukrajini pokušavale i na kraju nisu uspjele da postignu.

Početkom 20. vijeka, nakon raspada Ruske imperije, Ukrajinci su se zalagali za državnu i vjersku nezavisnost.

Kada su Sovjeti došli na vlast, široko rasprostranjene kampanje progona ometale su takve napore.

Sovjetska politika prema religiji je generalno bila neprijateljska.

Međutim, postojali su periodi tokom sovjetske vladavine kada su partijski odobrene interpretacije Božića koje su poruku praznika udaljile od vjere bile dozvoljene.

Pripadnici Ruske pravoslavne crkve koji su sarađivali sa sovjetskim vlastima nastavili su neke od svojih aktivnosti širom Sovjetskog Saveza, omogućavajući im da uspostave uporište tokom vremena.

Kada je Ukrajina povratila nezavisnost 1991. godine, UPC MP je bila najuticajnija i najrasprostranjenija crkva koja je djelovala u zemlji, a većina Ukrajinaca je slavila Božić u januaru, u isto vrijeme kada i pravoslavni hrišćani u Rusiji.

Kalendarska tranzicija Pravoslavne crkve Ukrajine se bori sa stereotipom da je proslava Božića 25. decembra isključivo za katolike, što je pogrešno tumačenje koje ruski vjerski krugovi potiču godinama.

Prema julijanskom kalendaru, Ukrajina će se pridružiti nekim drugim pretežno pravoslavnim hrišćanskim zemljama u proslavi 25. decembra, uključujući Rumuniju, Bugarsku, Grčku i Kipar.

Međutim, Pravoslavna crkva Ukrajine je naglasila da nijedna crkvena parohija ne bi trebalo da forsira njegovo sprovođenje ove godine.

To znači da Ukrajinci ove godine prihvataju nove božićne tradicije svojim tempom.

Skoro 45% Ukrajinaca odlučilo je da slavi Božić isključivo 25. decembra ove godine, prema nedavnom istraživanju koje je objavio Deloitte.

Trideset dva odsto Ukrajinaca planira da ga proslavlja i 25. decembra i 7. januara, dok 17 odsto želi da nastavi da ga slavi isključivo 7. januara.

"Pravo vrijeme za promjenu"

Usred tekućih debata o tome kada da slave Božić, Ukrajinci razmišljaju koje praznične tradicije da očuvaju, a koje nove da uvedu, a istovremeno nastoje da održe osjećaj harmonije u svojim porodicama.

Zavalij je ispričala da ima naviku da posjećuje klasične koncerte ili dobrotvorne sajmove, kao i da peče kolače od đumbira ili štolen, njemački slatki hljeb, koji dijeli sa prijateljima.

Oksana Čmil i Andrij Tužikov, bračni par iz Černivaca, rekli su za Kijev Indipendent da su počeli da slave Božić 25. decembra prošle godine, ali će, kao i njihovi roditelji i bake i djedovi, nastaviti da pripremaju kutiju, uzvar i druga tradicionalna jela za Badnje veče.

Za neke porodice, proslava Božića 25. decembra je pitanje vraćanja starim tradicijama.

"Mama mi je rekla da se baka sjećala vremena kada se Božić slavio 25. decembra. To se promijenilo poslije Drugog svjetskog rata i neko vrijeme su Božić slavili na oba načina, po starom i po novom kalendaru", rekao je Tužikov, čija je porodica iz Černivaca.

"Ove godine 25. decembar doživljavamo kao naš mladalački Božić“, rekla je Čmil. "Mi to vidimo kao ličniju proslavu za nas i naše prijatelje koji će takođe slaviti 25. decembra. Ali ovog dana planiram da svoju porodicu obasipam pozdravima i pkesmama kako bi mogli da osjete božićni duh."

Pored toga što je pozvala starije članove porodice 25. decembra kako bi se osjećali dobrodošlo, Čmil je kazala da planira da ih posjeti 7. januara jer im može biti "teško da prihvate takve promjene".

Njena porodica, koja potiče iz oblasti Rivne, sjeća se samo proslave Božića 7. januara.

Ali, kako je objasnila, Rusko carstvo, a kasnije i Sovjetski Savez, mogli su da ostvare svoj uticaj na region na duži period od regiona poput Černivca.

Černivci su postali dio Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike 1944. godine, iako su Crvena armija i Ruska carska armija pokušavale da zauzmu grad na određeno vrijeme tokom haosa u oba svjetska rata.

Prije toga, Černivci su dugo bili pod vlašću Austro Ugarske i kasnije Kraljevine Rumunije.

Rivne je potpalo pod kontrolu Ruskog carstva krajem 18. vijeka.

Dio Sovjetskog Saveza postao je nakon Drugog svjetskog rata.

"Iz poštovanja prema mojim starijim rođacima, posjetiću ih i 7. januara", rekla je Čmil. "Na kraju krajeva, imali su priliku da prenesu prazničnu atmosferu na dan na koji su navikli. Ove godine ćemo imati dva Božića."

U drugim djelovima svijeta, neki iz ukrajinske dijaspore takođe ove godine prvi put slave Božić 25. decembra.

Odrastajući u Ist Vilidžu u centru Njujorka, koji je istorijski nazvan "ukrajinskim selom" zbog velikog broja ukrajinske dijaspore koja tamo živi, umjetnica Sofika Zielik rekla je da je za Ukrajince koji slave Božić u januaru to nekada izgledalo kao "njihova tajna".

Sezona praznika je uvijek počinjala tako što su se ukrajinska djeca budila 19. decembra ujutru sa poklonima koje im je Sveti Nikola ostavio preko noći pod jastukom, obično neki slatkiš ili malu igračku.

Njena porodica bi postavila svoju božićnu jelku 23-24. decembra i provela 25. decembar ukrašavajući je.

Kada su slavili Božić kasnije 7. januara, to nikada nije uključivalo Djeda Mraza ili komercijalni štih koji je karakterisao proslave njihovih susjeda koji nisu Ukrajinci.

"Božić je sveti dan", objasnila je ona. "Radi se o proslavi Isusovog rođenja i okupljanja cijele porodice. Naši susjedi koji nisu Ukrajinci su nam uvijek čestitali ukrajinski Božić. Volio sam da imam nešto kao ovaj poseban praznik koji je pripadao samo Ukrajincima."

Njena porodica nastavila je da slijedi stari kalendar sve dok Pravoslavna crkva Ukrajine nije objavila prelazak na julijanski kalendar.

Kada je njena lokalna parohija donijela odluku o sprovođenju promjena ove godine, ona i njena porodica su to podržali.

Januarske proslave proteklih godina uvijek će imati posebno mjesto u Sofikinom srcu, rekla je ona.

Ali ona vjeruje da je pravo vrijeme za promjene, čak i ako to zahtijeva period prilagođavanja.

"Očigledno, niko nije rekao našoj lokalnoj prodavnici za prelazak", nasmijala se. "Uvijek su početkom januara imali pri ruci veliku zalihu kiselog kupusa za pravljenje vareniki (ukrajinso jelo). Ove godine je već ponestalo."

( Ne.V. )