Kad sila zamijeni argumente - sve češće verbalni incidenti u Skupštini završavaju pozivima na fizički obračun

Sve češće uvrede i pozivi poslanika da “izađu napolje” iz plenarne sale kako bi se obračunali pokazuju da se umjesto snage argumenata koristi argument sile - na čovjeka, i to batinom ličnih uvreda.

To je za “Vijesti” ocijenio profesor političke sociologije Zoran Stojiljković, komentarišući poruku koju čestim ispadima poslanici crnogorskog parlamenta šalju građanima koji ih plaćaju da ih zastupaju u Skupštini.

“Svjedočimo stanju u kome se politička utakmica svodi na političko etiketiranje i ratovanje. Političko ponašanje zasniva se inače na uzajamnoj vezi formiranih crta ličnosti, razumijevanja sopstvenih interesa i njima uslovljenim prihvaćenim - poželjnim, stavovima i vrijednostima. U Crnoj Gori, recimo, tek ritualnim pozivanjem na Marka Miljanova, uz nažalost, česti zaborav na čojstvo i redukovanje junaštva na jurišništvo”, kazao je Stojiljković.

U crnogorskom parlamentu su u posljednja dva mjeseca zabilježena dva verbalna sukoba među poslanicima, koji su se završili pozivom suprotnoj strani riječima “izađi napolje”. Krajem novembra u Skupštini Crne Gore umalo je došlo do fizičkog sukoba poslanika Dritana Abazovića (URA) i Nikole Zirojevića (SD).

“Vama se obraćam, ima doktora u ovoj sali pa ako ne vjerujete Jevtu Erakoviću i Nerminu Abdiću evo tu je (Albin) Ćeman, molim vas da se organizujemo da se poslaniku koji urla na nas da mu se obezbijedi bensedin, pa onda da mu se da strepsil”, rekao je Zirojević.

Nakon što je Abazović rekao: “Kad ti budem rekao zapamtićeš za cijeli život”, Zirojević ga je pozvao da izađu iz skupštinske sale.

Da incident ostane samo na verbalnoj raspravi, spriječili su ostali poslanici.

Drugi incident desio se 20. decembra kada je došlo do verbalnog sukoba između poslanika Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) Ivana Vukovića.

Knežević je pozvao Vukovića “da izađe napolje”, nakon čeka je potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović dala pauzu. Verbalnom sukobu Kneževića i Vukovića prethodila je polemika poslanika DNP-a sa poslanikom DPS-a Andrijom Nikolićem.

“Sugerišem vam da malo bolje pratite što govore pojedini poslanici. Da li je neko lažno svejdočio o tome odlučuje sud”, rekao je, između ostalog, Nikolić obraćajući se Popović.

Na njegove riječi nadovezao se Knežević:

“Jeste i odlučio je Ustavni sud, kad pričaš o tome trebaš da znaš i neću da vas pustim da o tome pričate na način na koji ste naučili, ni ti, ni Vuković, ni bilo koji drugi. Ti si mi skidao imunitet, a sad mi izigravaš moralnu gromadu. Pa ćete birati riječi kad bude pričali o meni. I ti i Vuković i ostala kompanija”, rekao je Knežević obraćajući se Nikoliću.

Vuković je pitao “koji Vuković”, na šta mu je Knežević odgovorio - “Ti”.

Nakon kraće rasprave Knežević je pozvao Vukovića da izađe napolje, nakon čega je Popović dala pauzu.

Poruka građanima da je u politici, a onda i u životu - sve dozvoljeno

Stojiljković je kazao da su, između ostalog, moralni relativizam ili egocentričnost i prenaglašena kompetitivnost od uticaja na ponašanje poslanika.

“Pošto politiku, sa izuzetkom političkih sanjara i vizionara, poimamo kao prevashodno interesnu djelatnost, uočljivo je da instrumentalni politički stil dominira političkom praksom”, kazao je Stojiljković.

On je ocijenio da je proizvođenje političkih skandala i afera sastavni dio ovog političkog stila.

Stojiljković ukazuje da bi njihovo objelodanjivanje i razrješenje bili indikator da demokratija i njeni korektivni mehanizmi kako-tako funkcionišu, prije svega sudski sistem, mediji i javno mnjenje.

“Ako se, međutim, afere proizvode u nizu, bez sudskog epiloga i uz zaborav optužbi čim se promijene političke prilike, radi se tek o korišćenju opasne, emocijama prenatopljene retorike etiketiranja ‘lopova i izdajnika’. Poruka građanima je da je u politici, a onda i u životu sve dozvoljeno”, kazao je Stojiljković.

Odgovarajući na pitanje šta sve utiče na to da je kultura dijaloga u najvišem zakonodavnom domu na veoma niskom nivou, Stoiljković je rekao da su to kombinacija političkog nasljeđa i aktuelnih interesa i potreba obojena specifičnim političkim stilovima i temperamentima pojedinih poslanika i poslanica:

“Još (Vladimir) Dvorniković u ‘Karakterologiji Jugoslovena’ govori o temperamentu južnoslovenskih naroda kao politički strastvenih naroda. U Heraklitovom duhu provejava melanholično, gotovo fatalističko osjećanje života, ali i specifičan inat i inaćenje, zlopamćenje, sladostrasna osvetoljubljivost i ironija, sklonost satiri i sarkazmu. Jovan Cvijić govori o časti koja lako prelazi u sujetno častohleplje”.

Stojiljković je ocijenio da mnogi politički akteri pokazuju i zavidnu istrajnost u pokazivanju ksenofobne, provincijalne, palanačke sumnje u drugo i drugačije, odnosno potiranju prava na razlikovanje.

“Primjera radi, ‘dvorski’ stil je fokusiran na ličnost političara, njegovu osobnost, harizmatičnost koja se iščitava u estetici i pompeznosti njegovog nastupa ali i neverbalnoj komunikaciji, gestovima, ličnom imidžu. ‘Bildovanje’ poželjnog imidža je postala unosna djelatnost marketinških profesionalaca”, kazao je Stojiljković.

On je istakao da mu je posebno zanimljiv stil egokrata, koji su nezajažljivo opsednuti vlašću i sticanjem moći.

“Egokrat je sveprisutna osoba koja uživa uticati na druge, kontrolisati ih i prisiljavati jer u tome doživljava svoju vlastitu snagu i svrhu. Specifičan politički stil egokrate prvo zavodi i instrumentalizuje svoje okruženje svodeći svoje saradnike i partnere na nivo konformističko-snishodljivog trabanta i branioca lika i neupitnih djela vođe. Ogoljen primjer ovog stila u Srbiji je Aleksandar Vučić. Neka čitaoci procijene ko mu je najbliži u Crnoj Gori”, kazao je Stojiljković.

Njima opozitan, je, kako je kazao Stojiljković, republikanski (demokratski) stil, generisan iz vještine besjedništva i retorike:

“On razvija oratorsku virtuoznost u javnom prostoru, ali u ovom slučaju njegujući tehnike pregovaranja, u oslonu na građanske vrline, kulturu civilnosti i dijaloga. Ko njega reprezentuje u političkom i javnom životu Crne Gore?”.

Kodeksi i kazne imaju ograničen uticaj

Skupština Crne Gore ima Etički kodeks koji predstavlja skup pravila i standarda ponašanja poslanika u parlamentu. Poslanik je prema pravilima Kodeksa dužan da u svakoj situaciji vodi računa da ne degradira funkciju, da ne povrijedi ugled ostalih poslanika i Skupštine. Izmjenama Poslovnika Skupštine je prije tri godine precizirano da poslanici kojima je izrečena mjera opomene, oduzimanja riječi, ili udaljenje sa sjednice zbog neprimjerenih riječi - neče biti novčano kažnjavani.

Poslednji put, u martu 2021. godine, kažnjen je poslanik prethodnog saziva Skupštine Andrija Popović (LP) zbog bacanja skupštinskog Poslovnika. On je odmah kažnjen, udaljenjem sa te i svih sjednica u narednih 15 dana.

U ranijim sazivima bilo je novčanih kažnjavanja, najčešće za poslanike tadašnje opozicije.

Stojiljković kaže da kodeksi i kazne imaju veoma ograničen uticaj.

“Ključnu promjenu nosi izmijenjena društvena klima u kojoj predstavnici shvataju da se nadmenost, bahatost i diskriminacija rivala politički ne isplate. Da izazivaju odbijanje i prezir javnog mnenja”, kazao je Stojiljković.

On je ocijenio da se na društvenoj ravni, radi o duhu javnosti, odgovornosti za javnu riječ, kulturi dijaloga i tolerancije, spremnosti na kompromis i uspostavljanje, bar minimalnog, društvenog konsenzusa.

“Političke elite mogu biti glavni predvodnici ili glavni kočničari. Mediji i stručna javnost bi morali biti nezavisni i svjesni svoje odgovornosti i uticaja koji imaju na društvo. Konačno, građani bi, pored spremnosti da uče, morali da praktikuju izgrađen ‘pretenciozan’ stav da su oni izvor i utoka vlasti i da su njeni aktuelni nosioci tek privremeno zaposleni u njihovoj službi”, kazao je Stojiljković.

( Željka Vučinić )