Proglašenjem pobjednika konkursa za neobjavljenu zbirku poezije završeni Nikšićki književni susreti

Pobjednici Konkursa XXVI Nikšićkih književnih susreta za neobjavljenu zbirku poezije su – Bojo Pižurica iz Novog Sada, prva nagrada, Šćepan Popović iz Nikšića, druga i Senada Užičanin iz Zenice, treća.

Tako je odlučio žiri u sastavu Dragan Bošković, predsjednik, i Gordana Kustudić i Radoman Čečović, članovi. JU Narodna biblioteka „Njegoš“, koja je raspisala konkurs, nagrađene rukopise će štampati i promovisati naredne godine u okviru Nikšićkih književnih susreta. Na konkurs je pristiglo 17 rukopisa, a odluka žirija o pobjednicima je bila jednoglasna.

Čečovića je pročitao odluku žirija koji je istakao da su rukopisi pristigli na konkurs neujednačenog pjesničkog kvaliteta i da su najvećim dijelom pisani u duhu romantičarske, „melodramske“, romantične poezije, dok nagrađeni rukopisi zavređuju ozbiljnu pažnju jer je u njima intenzivnije izražena pjesnička samosvijest, svijest o poeziji i kulturi.

"Odlikuju se kreativnim radom u jeziku, u žanrovima, profilišući autentičnost njihovih pjesničkih glasova. Sve to ove rukopise preporučuje za buduća publikovanja, a njihovi autori, možemo tvrditi, već su napravili siguran korak u svom izlasku na književnu scenu. Drugonagrađeni i trećenagrađeni rukopis odlikuje konceptualni napor u komponovanju pjesničkih knjiga, dinamičan raspored pjesama, kulturološka svijest znakova o sebi samima, poezije o pjesništvu. Oba rukopisa su intenzivnije okrenuta savremenim, uvijek modernizujućim tendencijama u poezji. Prvonagrađeni rukopis posjeduje najautentičnije oblikovan pjesnički iskaz, dovodeći pjesništvo na granicu dramskog, u samu srž igre. A ta igra nije više samo samoparodirajuća igra pjesničkog subjekta, koliko je istovremeno komična predstava društva, društvenih anomalija, naše savremenosti, socijalna burleska, duhovita isto onoliko koliko predstavlja i trezven kritički dijalog sa savremenošću“, smatra žiri.

Poezija Pižurice, prema ocjeni žirija može se primjeniti na sve drušvene poretke, rukopis se čita u dahu, a nakon čitanja, kako je naveo žiri, ostaje odloženi „terapeutski“ smijeh koji je pratio čitanje, i to „onaj smijeh koji je odjek smijeha bogova, i koji je nekada krasio veliku poeziju a danas se skoro više ni ne čuje“.

"Stihovima je ispričana jedna životna priča, i oblikovana cijela jedna biografija, pravi roman u stihovima 'Nikšićkog romansera'. I, ne zaboravimo: kada se spuste zavjese, kada utihne gromoglasni i dalekosežni smijeh, onda se u punoći osjeti sva gorčina, i sva tragičnost, i sav užas našeg društva, naše individualne i kolektivne egzistencije“, pročitao je Čečović.

Komentarišući pobjednički rukopis, dr Gordana Kustudić je kazala kako nijedna pjesma u njemu nema naslov, već predstavlja jednu vrstu produžene romanse, da djelo karakteriše parodijsko izvrtanje kulturnog koda sa kojim je u dijalogu i originalan pjesnički izraz.

"To je karnevalski modelovana, ozbiljna i bolna kritika društva i sistema, a domet njene kritike je dalekosežan i univerzalan... U zbirci postoji komunikacija sa Biblijom i 'bogoslovskim terminima', što predstavlja jedno urnebesno pregnuće rehabilitacije i duhovne revitalizacije”, kazala je Kustudić.

Prema njenim riječima zbirka obiluje burleskom, urnebesnim smijehom, slengom, ironijom, zaglušujućom parodijom, a tragedija na kraju daje ovom tekstu karakteristike dramskog djela.

Rukopis Šćepana Popovića je najobimniji od svih pristiglih rukopisa i prema riječima Kustudić u njemu je intenzivna stilska figuracija još od prvih stihova.

"Autentičan je i vid artikulacije subjektivnosti lirskog subjekta. Upečatljiv je motiv plave boje, mora u vezi sa njim, koji se poetskim oneobičenjem prenosi na referencijalne jedinice kojima taj pojam nije svojstven, a u zbirci je jasno prisutna binarna opozija plave i sive boje. Pojam komuniste i komunizma je obrađen na umjetnički originalan način, procesuiran i artikulisan u vidu, ne socio-političkog termina i fenomena, već kao duboko intiman doživljaj”, kazala je Kustudić i dodala da joj se možda motiv kamena i kamenog grada učinio najsnažnijim.

Rukopis Senade Užičanin, prema riječima Kustudić, od početka karakteriše jasno artikulisan ženski glas u dijalogu, kojim autorka otvara semantičku polemiku svog poetskog izraza.

"Taj glas je u stalnom dijalogu sa kulturom i kulturološkim kodovima. Vrlo značajna karakteristika je upotreba stilskih figura, gdje čak i one najjednostavnije stilske figure poput metafore i poređenja dobijaju sasvim specifičan značenjski obrt. U nekim pjesmama nailazimo na remitologizaciju mitomanske svijesti putem ironijskog otklona, onosno putem ciničkog dijaloga sa mitom”, kazala je Kustudić.

Dodjeli nagrade prisustvovali su Pižurica i Popović, dok se Užičanin obratila video porukom

"Meni je drago ako je žiri uspio da vidi sve ovo što ste pročitali. To mi nije bila namjera. Ovo je antikultura. Ovo je priča koja pokušava da jednim banalnim, trivijalnim jezikom ispriča što više priča, što više ravni da dotakne, a neće da sklizne ni u jednu”, kazao je Pižurica.

Prema njegovim riječima zbirka se bavi čovjekom, njegovim emocijama, duševnošću, ali pazi da ne sklizne u njegovu duhovnost, gdje rušilaško i destruktivno „Ja“ predstavlja paradigmu našeg društva.

"Neki potok koji krene iz nekog vrela jezika, pa onda krene prema svom ušću, nezadrživo, pa ja, kao autor toga, nijesam želio da bilo kakve brane postavljam, nego je to pušteno da ide, da teče samo od sebe“, objasnio je Pižurica odsustvo interpunkcije.

Šćepan Popović je student arhitekture koji poeziju pokušava da sklopi s arhitekturom.

"Tako je 'Kameni grad' iz zbirke posvećen Ratku Vulanoviću. Imao sam jedan susret sa njim, kada mi je, da tako kažem, pozajmio jednu kamenu gredu iz Kamenog grada, koji je nekad bio nedaleko odavde i koji je bio dio moje instalacije, i on se zvao 'Trbuh svijetla' i to je bio lajtmotiv u većini pjesama”, kazao je Popović.

Senada Užičanin je u video poruci kazala da je njena zbirka glas dat ženi, onaj nečujni, jer poezija i služi tome da postanemo čujni.

"Poezija , kao što vidimo, ponađe svoj put. Poezija živi s nama, i u nama, čekajući trenutak da ukaže na aktuelne društvene teme, sve ono nekazano, čime se poezija u suštini i treba baviti”, poručila je Užičanin.

Proglašenjem pobjednika i uručenjem nagrada završeni su XXVI Nikšićki književni susreti koje je organizovala Biblioteka „Njegoš“, pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić i Ministarstva kulture i medija. Susreti, čiji slogan je bio citat Tomasa Mana, „Najljepše osjećanje koje sam imao u životu, to je – divljenje tuđem djelu“, dio su decembarskog repertoara Nikšićke kulturne scene.

( Svetlana Mandić )