Inspiracija i iz donje polovine tabele

Sedmu arapsku zemlju zamijenio je osmom, ali se za Nebojšu Jovovića nije promijenilo puno u odnosu na prethodni izazov. Katarski Al Ahli zamijenio je Kor Fakanom iz Emirata, gdje ga je dočekala slična “scenografija” kao u Dohi, gdje je radio pune četiri godine - borba za opstanak, mečevi u kojima njegova ekipa uglavnom startuje kao autsajder i tribine na kojima nema previše navijača. Čak i tim sa istim nadimkom (“orlovi”) i istom, dominantno zelenom bojom.

Pa, ipak, za trenera koji je u minuloj deceniji ostavio ogroman trag na Bliskom istoku, radio u osam različitih zemalja, osvajao trofeje u Iraku, Jordanu i Tunisu, vodio jedan od najvećih klubova u Africi, egipatski Zamalek, doživio i da ga navijači nose na aerodromu, posao u timu iz donje polovina tabele u Emiratima je nešto u čemu će sigurno naći inspiraciju i izazov.

- Kor Fakan je za mene trenutno najveći klub na svijetu, njegov sam trener i takav je moj pristup - sve je usmjereno ka tome. Moram da kažem da to nije ono što me potpuno ispunjava - ispunjavaju me borba za trofeje, puni stadioni, i težiću da u perspektivi stvorim takvu priliku - kaže Jovović za “Vijesti”.

Iza njega su, ipak, rezultati kojima se specijalizovao i iskalio dok je vodio Al Ahli u Kataru - dvije pobjede na pet mečeva, obje protiv super-favorita, obje velika iznenađenja. Pali su Al Vahda i Al Nasr.

- Samo u Ahliju, na 107 utakmica koje sam vodio, u manje od 10 je moj tim bio favorit. Možda je i to odgovor na pitanje zašto moji timovi obično igraju dobro protiv jačih, jednostavno sam navikao da spremam tim koji je autsajder. Nije jednostavno, više volim da sam u ulozi favorita, evo sada ću imati sličan izazov kao u Kataru. Ipak, ne bih rekao da vam za takve mečeve treba posebna inspiracija - inspiraciju morate da nađete za svaki dan, za svaki trening, da pokušate da to prenesete na igrače. Pobjede koje smo ostvarili su jedinstavni timski odgovor i one mnogo utiču na samopouzdanje.

Kakav je klub Kor Fakan?

- Ja sam treći trener poslije šest kola, to dovoljno govori da su u klubu nestrpljivi i da nisu našli rješenje koje žele i koje je moglo da zadobije povjerenje. Za ovaj period koji sam u klubu rekao bih da sam na dobrom putu da ispunim cilj, a to je stabilizacija kluba. Kad kažem stabilizacija mislim na to da ima zadatak da napravim stabilnog prvoligaša. To sam već radio u Dohi i nije mi strano, iako zadatak nije jednostavan. Kor Fakan je izgubio od dvije posljednje ekipe na tabeli i to pokazuje da ekipa ima puno oscilacija. Ipak, da nije bilo tih poraza ne bih ni dobio ovaj izazov i sigurno ću u njemu promaći inspiraciju koja će mi dati dodatno iskustvo koje će i mene učiniti boljim.

Ono što za Jovovića nije bio veliki problem, to je adaptacija na novi klub i novu zemlju.

- Arapska kultura, stil života i fudbala, sve je to slično sigurno mi je pomoglo to što sam radio u toliko arapskih zemalja. Emirati su uz Katar i Saudijsku Arabiju najjače lige na Bliskom istoku, to su lige koje se prate, koje pratim i ja, znam dosta igrača, gotovo sve timove. Ipak, promjena kluba zahtijeva adaptaciju, a što brža adaptacija to je i kvalitet bolji, zato nesebično trošim svaki trenutak da se pripremim, odgledam sve utakmice, odradim skauting, upoznam sve igrače i stilove svih ekipa.

Katar i Emirati su vrlo slični, ali...

- Ne bih pravio paralele, ima i pluseva i minuseva na obje strane. Lige su slične sa kvalitetnim strancima, sa mnogo velikih trenerskih imena. Možda je više publike u Emiratima, veća je i distanca između klubova. Na Bliskom istoku se fudbal jako voli, ali nekoliko manjih zemalja, kao što su Katar, Emirati, Kuvajt i Bahtrein, imaju tu specifičnost da ne postoji kult odlaska na stadione. To ne znači da manje prate fudbal, prati se drugačije - navijači žele udobnost, koju im više pruža gledanje utakmica pored malih ekrana. Mnogo se radi sa mlađom populacijom, zato je na našim utakmicama najviše djece, školaraca, koji prate utakmice, čak i treninge - zaključuje Jovović.

Kako je kod najboljeg igrača izazvana reakcija

Iskustvo i trenutak koje će pamtiti Nebojša Jovović je imao na posljednjem meču, u pobjedi protiv Al Vahde (3:2).

Brazilac Laurensi, najskuplji igrač tima, dao je sva tri gola, ali tome je prethodilo niz neobičnih okolnosti.

- Laurensi je doveden kao najskuplje pojačanje, ali je igrao ispod mojih očekivanja. Zato sam sa njim dan pred utakmicu odigrao mali psihološki ‘rat’, jer bio van 20 igrača koji konkurišu za utakmicu. Na treningu sam mu dao da bude kao džoker, 21. igrač, šaljući mu tako poruku da neće biti u timu. Čekao sam i pratio njegovu reakciju, bio je ljut kao ris. Pustio sam da završi trening, a kada smo otišli u karantin stavio sam ga na spisak i organizovao sastanak - sa njim i sa analitičarem, koji mu je kroz video-prezentaciju pokazao sve greške koje je imao u prethodnim kolima. Dao sam mu i recept da se pridržava jedne jedine stavke, vezane za mentalnu pripremu, kako bi prije svega zadobio već izgubljeno povjerenje saigrača. I desilo se - sjutri dan bio ključan, trostruki strijelac. Kao poklon od njega dobio sam dres za sina. Vrlo lijep momenat, situacija i iskustvo koje ostaje u sjećanju - priča Jovović.

( Danilo Mitrović )