Imali kvalitet za trofej, ali ne i sreće

Prva sezona regionalne lige u e-Footballu tek je završena, a ekipa Budućnosti može se pohvaliti velikim brojem golova, sjajnom igrom, ali i jednim porazom koji ih je koštao finala.

“Istina da smo dugo vremena bili jedina ekipa bez poraza, ali svakako nismo očekivali da ćemo ligu završiti bez poraza. Poraz od Partizana je došao u trenutku kada smo bili u blagom padu forme, ali nas to svakako nije poremetilo. Mnoge stvari mogu i iz poraza da se nauče. Svakako Partizan je osvojio ligu i sada nakon svega mogu reći potpuno zasluženo”, iskren je kapiten ekipe Bojan Tatar.

E-fudbaleri Budućnosti su od starta lige važili za favorite, te je pažnja javnosti bila usmjerena na njih. O tome zna li i to nekad da stvori pritisak, Tatar tvrdi:

“Interesantno je to da se uvijek sve vrti oko nas i da se od nas uvijek očekuju trofeji što nije nimalo jednostavno. Mislim da nismo imali problema sa pritiskom, nego jednostavno kada je bilo najpotrebnije, nismo bili na svom nivou u završnici i to nas je koštalo poraza u polufinalu”, smatra Tatar koji je bez obzira na očekivanja zadovoljan konačnim plasmanom ekipe.

“Kao što sam rekao, ljudi očekuju da Budućnost uvijek osvaja kada je multy mode u pitanju. Bili smo najefikasnija ekipa tokom cijele sezone i ja sam lično zadovoljan sa trećim mjestom. Smatram da smo zaslužili da igramo finale, ali eto desilo se to da nas je ekipa Partizana pobijedila u polufinalu koje su svi okarakterisali kao ‘finale prije finala’. Svakako je uvijek lijepo kada se čovjek nađe na podijumu, pa makar bila bronza u pitanju”, naglašava Tatar.

Kao što je i sam pomenuo u polufinalu su igrali sa ekipom Partizana, jedinim timom koji je u toku sezone uspio da ih porazi. Dva polufinalna meča ljubitelji e-Footballa dugo će pamtiti s obzirom na to da je bilo prilično zanimljivo i napeto. Prva utakmica bila je veoma interesantna i neizvjesna, jer je nakon tri gola Partizana Budućnosti uspjela da se vrati u igru i izjednači rezultat u rekordnom roku. Pred sam kraj istog Partizan je postigao odlučujući pogodak koji im je upisao prvi bod. Već u drugom meču e-fudbaleri Budućnosti propustili su brojne prilike, a protivnici su to kaznili. Na pitanje jesu li se predali prije kraja, Tatar odgovara:

“Prolaza u finale koštala nas je završnica. Vratiti se nakon minusa od tri gola nije nimalo jednostavno, čak smo imali šansu i da preokrenemo rezultat, ali je sve otišlo u pogrešnom smjeru. U drugom meču smo takođe stvorili dosta šansi koje nismo iskoristili i to nas je koštalo poraza. Ne smatram da smo bili lošiji na terenu, ali je na našu žalost Partizan iskoristio svaku šansu koja im se ukazala i na kraju zasluženo prošli u finale i osvojili”, priznaje Tatar.

Za treće mjesto igrali su sa ekipom Istre, no ovaj tim je za njih bio lak plijen.

“U meč sa Istrom smo ušli puni samopouzdanja, svjesni da smo kvalitetnija ekipa i to smo dokazali na terenu. Prvi meč smo ih pobijedili 3:0 i drugi 4:1 i došli do zasluženog utješnog trećeg mjesta”, naglašava Tatar.

Za razliku od kapitena, njegov saigrač Drago Mandić priznaje da nije zadovoljan ovom sezonom i osvojenim trećim mjestom.

“Mislim da nismo pružili naš maksimum jer smatram da kvalitetom možemo više od osvojenog trećeg mjesta”, siguran je Drago koji je svoj doprinos najviše dao u odbrani, ali je uspio da tokom sezone ubilježio i nekoliko golova. Na pitanje koje su ih greške najviše koštale poraza od Partizana, kaže:

“Bilo je dosta grešaka u odbrani, što je Partizan iskoristio. Mi sa druge strane nismo uspjeli da iskoristimo naše šanse i to nas je koštalo prolaza u polufinalnom meču”, analizira Mandić.

I jedan od najboljih strijelaca lige, Boris Bajović je poput Tatara zadovoljan bronzom.

“U ovakvoj konkurenciji, sa najboljim timovima i igračima u regionu, osvojiti treće mjesto je uspjeh. Međutim, kad je naš tim u pitanju, ostaje gorak ukus jer znamo da imamo kvalitet za trofej. U toku posljednja tri mjeseca (otkako je liga počela) igrali smo dosta pripremnih (prijateljskih) mečeva, između ostalog i sa ekipom Partizana. Mnogo puta smo izašli iz tih duela kao apsolutno jači i kvalitetniji tim. Stoga je i žal veća jer smatram da smo imali kvalitet za trofej, ali je falilo malo sreće da dođemo do njega”, siguran je Bajović.

Iako je drugi na listi strijelaca, priznaje da mu ista ne znači mnogo.

“Lično sam bio fokusiran striktno na timski uspjeh i nisam se opterećivao time na kom mjestu ću završiti na listi strijelaca. Mi kao tim smo svakako pokazali najveći ofanzivni potencijal, dali smo daleko najviše golova od svih ekipa u Ligi, pa je negdje bilo i logično da ćemo biti visoko pozicionirani na tim individualnim listama, ali svakako je naš fokus bio striktno na timskom uspjehu i osvajanju trofeja. A da je bilo teško - jeste. Od samog starta smo važili za glavne favorite i nije lako to uvijek opravdati na virtuelnom terenu jer su mnogi timovi protiv nas pokušavali da ‘ubiju’ igru i izvuku barem remi, samim tim nam otežavali situaciju. Međutim, nalazili smo način da ih savladamo i rutinski dođemo do polufinala. Tu je, kao što sam već rekao, falilo malo sreće i malo više samopouzdanja u drugom meču”, smatra Bajović. Analizirajući igru u polufinalnim mečevima sa Partizanom priznaje da su “psihički pali” nakon prvog poraza.

“Teško je kada se vratiš sa 0:3 na 3:3 i odmah primiš gol za 3:4 i izgubiš taj meč. U naredni meč smo ušli sa znatno manje samopouzdanja jer smo znali šta bi još jedan poraz značio - kraj naših nadanja za osvajanje trofeja. Sve što je za nas moglo da pođe po zlu u polufinalu - pošlo je. Ali to je sport, nadmetanje. Uvijek treba i malo sreće bez obzira na kvalitet rivala. Ovog puta je mi nismo imali”, dodaje Bajović.

Pored Adria Lige, e-Budućnost je imala i svoj tim u HFP ligi. Isti su činili Marko Vuletić, Marko Unkašević i Ivan Ražnatović, a nijesu bili uspješni kao tim Tatara.

“Apsolutno su sve ambicije i fokus bili usmjereni na regionalni šampionat koji je preko noći postao gejming atrakcija na Balkanu, prenosima na Arena eSport televiziju. Morali smo brzo da se adaptiramo na mod koji do tad nijesmo igrali takmičarski, a prva postava je naravno imala iskustvo igranja i u njemu. Postavili smo odmah najviše ciljeve, kao i uvijek. HFP je u organizacionom smislu daleko od onoga kada organizuju 11 na 11, tako da se na ligu u modu 3 na 3 gleda kao na nešto prelazno. Osjećaj je da to organizuju samo da bi se nešto igralo, a tome smo, od starta tako i pristupili”, objašnjava Vuletić.

HFP liga 3v3 nije se pratila kao kad su svojevremeno igrali mod 11v11, pa im je i to bila demotivacija.

“Ne nipodaštavam ničiji trud, ali oni su deklarisani kao najbolja organizacija za masovna takmičenja, poput Lige šampiona u modu 11 na 11 gdje učestvuje preko 1000 igrača u preko 60 ekipa”, napominje Vuletić koji je za Vijesti pisao izvještaje za ekipu koja je igrala Adria ligu, te često istim podizao tenziju. Osvrnuo se i na igru ekipe Budućnosti:

“Ekipe koje uđu u četiri najbolje u bilo kom takmičenju znaju da detalji odlučuju. I dalje tvrdim da smo bili najpripremljeniji tim za pehar, a ono što nas je koštalo finala ne bih okarakterisao kao greške. Jednostavno, detalji odlučuju. Ovog puta nažalost detalji nijesu bili naš saveznik, a nama sve to služi kao motivacija da se dodatno potrudimo i donesemo Crnoj Gori još jedan trofej. Iako je treće mjesto i “bronza” sa premijernog regionalnog šampionata uspjeh, ambicije ostaju iste. Želimo isključivo prva mjesta na svim frontovima, a ovu sezonu - pored svega, ipak možemo označiti kao dobru za nas”, zaključuje Vuletić.

( Marija Vasić )