Čestitka

Ne mogu da propustim priliku a da ne čestitam, na kraju godine, na uspjehu vladama Crne Gore i opštinskim rukovodstvima Kotora za uspjeh na predanom radu na čišćenju Kotora od stanovništva, i privrednom razvoju ovog grada. Uspjeli su da od grada sa najviše kulturnih dobara Crne Gore i pomorsko-privrednim centrom dospiju do WC-a za kruzeriste, sa prelaznom fazom kafančine i centra kriminala Crne Gore (možda i šire).

Zavidan je uspjeh to da su za 12 godina svojim predanim vođenjem interesno-primitivne politike “mirnim” putem istjerali 24,7% (preliminarni rezultat koji potvrđuje realnost, pa je velika vjerovatnoća da će tako biti) stanovništva iz Kotora. Ni upozorenja, ni javne apele te uši nisu htjele da čuju. Naprotiv, to ih je inspirisalo na konkretne akcije onemogućavanja života u samom Starom gradu (buka, otežan pristup gradu i moru, uskraćivanje trgovine za elementarno preživljavanje), a i na otežavanje dolazaka okolnog stanovništva u grad (katastrofalna saobraćajna i turistička politika, omalovažavanje kulturnih potreba stanovništva).

Slika namjere je sada svima jasnija, brojka je jasan pokazatelj i onima koji nisu vjerovali da je navedeno suština politika vlasti u Kotoru.

Čestitam sadašnjem rukovodstvu Kotora u bijelom kabinetu, jer baštine zavidan uspjeh “četvrtina manje” pa mogu da podijele aplauz sa vjernim sljedbenicima koji sa komoditetom dijele njihovu realnost. I čujem, uobičajen, u kontinuitetu, otpozdrav ovakvoj čestitki nevjernicima - Što ne odete ako vam je ovdje tako loše? Mnogima je to pomoglo da odu.

U osvit Nove godine kojoj se u Kotoru, dok gledam kičerajski aranžman na Trgu sv. Tripuna dostojan seoskog ambijenta a u skladu sa drvenim kućicama na rivi (završni udarac kojim se žele omalovažiti sve pjace Kotora na kojima su nekada ljudi slavili) ne radujem. Svjesna sam kako se troši naš novac za kićenje grada sa vizijom parka za dnevni boravak roditelje sa djecom uz prigodno uslikavanje i noćnog boravka razuzdane omladine na rivi uz dvije bine na Trgu od oružja za pjevaljke kako bi pravili “paradu pijanstva i kiča” i sakrili dostojanstvo kamenih zdanja i sam značaj Kotora. Kamena zdanja imaju strpljenje vjekova, čekaće druge ljude koji će znati da cijene i pokažu ono što je u ljudskosti i gradovima najvažnije - to su ljubav i nenasilje koji čuče u mraku kotorskih zdanja, a što se danas ne prepoznaje i ne cijeni jer se grad vidi samo kao kulisa za jeftine zabave i skupe honorare izvoditelja i stecište kruzerista za biznise političkih istomišljenika, dok ljudi iz Kotora odlaze.

Ovom čestitkom ostavljam javni trag u ime malobrojnih koji među mnogim drugim nenaklonjenostima poseban animozitet gaje prema koruptivno-kriminogenogenom sistemu u kojem su ljudi nepotrebni, a sve je drugo instrumentalizovano u korist elita. U ime onih koji vide da je korpus građanskih vrijednosti izgubljen i da se prijeti još zloćudnijim licem.

Autorka je aktivistkinja Anime

( Ljupka Kovačević )