Ko o čemu, premijer o popisu...

Nema posla u plaha glavara, tako sam početkom avgusta naslovila kolumnu posvećenu Milojku Spajiću koji je tada bio samo pretendent na premijersku funkciju.

Pretenzija da sabljom pišem o onima koji (još) nijesu na vlasti davno sam se odrekla, zato sam i napisala kako Spajićeva plahovitost (još) ne obuhvata sva značenja iz CSBH rječnika - naprasit, impulsivan, svojeglav, prgav, svadljiv, ćudljiv, hirovit, neukrotiv...

Svih osam, nažalost, uspio je da ispuni za manje od šest mjeseci.

Da ga nijesu dobro procijenili, pišu već danima po društvenim mrežama ne samo njegovi razočarani glasači nego i neki od aktivista koji su u njegov izborni uspjeh uložili i svoj ugled...

Šteta, jer je još uoči predsjedničkih izbora bilo jasno da Spajić vrlo loše stoji i sa - istinoljubivošću.

Imate li prebivalište u Srbiji?... Nemam, nikad ga nisam imao... Imao sam ali sam ga odjavio... Nijesam ga odjavio, advokat je zaboravio... Mene ta administracija ne zanima...

Imate li srpsko državljanstvo?... Nemam, uvijek sam imao crnogorsko... Dobro, imam, ali podnio sam zahtjev za otpust iz srpskog državljanstva...

Dva dana prije parlamentarnih izbora:

Poznajete li Do Kvona?... Upoznao sam ga 2018, oštetio je firmu u kojoj sam radio za 75.000 eura, to je jedan prevarant... Jeste li ga kasnije vidjeli?... Jesam 2022. godine, ali tada nijesam znao je li firma hakovana ili je neka greška...

* * *

Zahvaljujući njegovom majstorstvu zamjene teza, ta afera ostala je nerazriješena uprkos tome što je ključni dio Do Kvonovog pisma doveo u pitanje regularnost cijelog izbornog procesa.

Kamo sreće da su ga glasači makar površno pročitali, danas ne bi bilo razočaranih.

Dakle, Do Kvon je tvrdio kako mu je Milojko Spajić prošle godine rekao:

Da "prikuplja par miliona američkih dolara za predstojeću kampanju".

Da novac očekuje i "od drugih prijatelja iz kripto-industrije", kao i da će "svoj doprinos" dati i Do Kvon.

Da nije dao novac Spajiću, ali da ima - što je u ovom pismu i najvažnije - "dokaze o ovim komunikacijama i uplatama od drugih lica".

A što je tada uradio Milojko Spajić?

Demantovao samo ono što niko od državnih zvaničnika nije ni tvrdio - da je primio novac od Do Kvona.

Prepadao javnost vlastitim hapšenjem - koje niko nije ni naredio.

I pozivao građane da se ne okupljaju i ostanu doma - iako nikud nijesu ni kretali...

* * *

A što je bilo nakon izbora?

Ništa, umjesto četvorogodišnjeg programa za kulturno, obrazovno, zdravstveno, ekološko, privredno, industrijsko, poljoprivredno, turističko i ostalo uzdizanje, Crna Gora dobila je jedan hešteg sa tri brojke i dvije kose crte:

#450/700/1000

Da su stotinama puta ponovljena obećanja o podizanju standarda penzionera i zaposlenih, kao i o ukidanju nezaposlenosti, bila samo "ludom radovanje" potvrdilo je i - blago rečeno - hirovito ponašanje premijera dan uoči dolaska u parlament.

Prvo je tokom dana obavijestio šefa parlamenta da neće doći na Premijerski sat.

Uveče je, ali ne lično nego preko telefonskog zvučnika, u burnom obraćanju optužio poslanike Ure i DPS-a da "zatrpavaju budžet amandmanima da ne bi bio usvojen".

Kad ga je Filip Adžić prekinuo zato što je "počeo da podučava poslanike opozicije šta treba da rade", premijer je rekao da "ima puno posla pa zato neće doći".

A onda se s parlamentom posprdao onako kako se nije usudio nijedan premijer za 33 godine - ponudom da pošalje pisane odgovore na pitanja.

I za poslanike rekao da su "neradnici" koji nikad većim brojem amandmana hoće da izbjegnu "da se budžet usvoji sa reformskim zakonima".

* * *

Tih nikad brojnijih amandmana 27. decembra 2023. bilo je - oko stotinu.

Dvije godine ranije, 23. decembra 2021, na budžet Vlade Zdravka Krivokapića predato je više od stotinu amandmana.

Sam Demokratski front, čiju je listu Krivokapić predvodio i sa nje izabran za premijera, podnio je tada više od 60 amandmana.

Tadašnji ministar finansija Milojko Spajić se - da ne bude kako sam ga unaviđela, prepisujem od kolege ekonomiste - "ljutio na poslanike i ucjenjivao ih"...

Prošle godine, 26. decembra, budžetu Vlade Dritana Abazovića priloženo je - 150 amandmana.

Uprkos tome, tradicionalno bučni premijer živ se nije čuo. Ne od straha, nego zato što je znao da je njegova dužnost da odgovara pred poslanicima, jer oni biraju premijera, a ne premijer njih.

Tradicionalno škrti ministar finansija Aleksandar Damjanović učinio je tada nešto što, tokom tri decenije, nijedan njegov prethodnik nije.

I, za razliku od Milojka Spajića, prihvatio - skoro sve zahtjeve za dopunu budžeta.

Sada, poslanici vladajuće većine ne samo da ne "zatrpavaju budžet" amandmanima, nego ni premijera pitanjima.

Zahvaljujući prije svega Andriji Mandiću, dogovorili su se da ga - ne smiju pitati baš ništa. Što, liše kršenja demokratske procedure, i nije neka šteta...

* * *

Šteta je samo što je, odmah nakon te obavijesti, negdje ostao zatrpan i predsjednik Skupštine. Onolika količina snishodljivosti koliku je njegov dvojnik isporučio Milojku Spajiću mogla bi se od Andrije Mandića očekivati samo u slučaju gostovanja Aleksandra Vučića.

- Premijer danas ima i važnih obaveza - tako je šef parlamenta obrazložio odustajanje vladajućih poslanika od već postavljenih pitanja.

Potcjenjujući sve predstavnike opozicije koji se htjeli nešto da pitaju najprije lingvistički, jer veznik "i" ispred važnih obaveza znači da je današnji premijerski sat - nevažan.

A onda ih je potcijenio i politički, jer Milojko Spajić nije gost koji po svom nahođenju dolazi poslanicima u posjetu. Nego premijer koji je dužan da parlamentu podnosi račun o svom radu. I to ne samo jednom mjesečno nego kad god bilo koja većina od 41+ to od njega zatraži.

U ljudskoj ravni, potcjenjivački je prema poslanicima bilo i ono davanje uputstva za upotrebu Premijerskog sata.

A naročito tvrdnja da je "ovo prva Vlada koja pred poslanike dolazi prije sto dana", i to gledajući ispred sebe bivšeg premijera Dritana Abazovića koji je parlamentu prvi račun podnio već nakon prvog mjeseca mandata.

* * *

A što je nakon toga bilo na Premijerskom satu?

Evo ne znam, tako su ga zbrzali da je trajao kraće od gorepomenutog kongresa divljenja koji je u čast premijera Spajića priredio onaj Mandićev dvojnik.

Čula sam jedino da od Evrope sad 2 nema ništa osim prve brojke iz heštega 450/700/1000.

I da će se do nje doći po modelu Evrope sad. Čega sam se, iskreno, najviše i bojala, jer je po tom modelu urnisan Fond zdravstva.

U novoj godini na redu je Fond PIO.

Kad su na red došla ostala pitanja - premijer je pričao o popisu.

Koji će biti od krucijalnog značaja za razvoj sjevera. Nakon što je premijerova većina odbila više od pedeset amandmana Ure kojima je, upravo za taj sjever, tražila samo neku crkavicu za puteve i domove zdravlja...

Jes' da sam slaba na Uru, ali ovoga puta mi je žalije bilo propalih amandmana Bošnjačke stranke.

Dobro je što ih je podržao bar Miloš Konatar.

Loše je što su, izgleda, zbog te njegove podrške i odbijeni...

( Ratka Jovanović-Vukotić )