Revolucionarna krv ključa u meni, kao i strast za slobodom

Jedna od rijetkih crnogorskih reperki Sara Kuregaš aka Kurgashian, ovu godinu zaokružiće nominacijom za regionalnu nagradu Muzzik TV u konkurenciji za video novog izvođača. Očekivanja nema kad je nagrada u pitanju, jer nije ulagala u marketing kako za pjesme koje je objavila, tako i za nominaciju, dovoljno joj je što se njen rad čuje.

Iako se pojavila tek krajem prošle godine uspjela je da svojim pjesmama pomjeri granice i digne glas, a u intervjuu za Vijesti obećava da neće stati.

Saro, ova godina bila je prilično uspješna za tebe - počela je singlom “Sarah Tonin” koji si promovisala prošle godine, ali si tokom iste objavila još nekoliko singlova. Po čemu ćeš i sama pamtiti 2023. godinu?

Ova 2023. godina bila je jako teška za mene - veliki gubitak pokušala sam da krpim nekim sitnim, ličnim uspjesima. Ali to je život i svi tražimo nešto što nam daje snagu da guramo iz dana u dan. Ti “sitni, lični” uspjesi su moji i jako sam ponosna na sve što sam stvorila za ovo kratko vrijeme, uz toliko životnih promjena da sam im i sama izgubila broj - a govorimo samo o jednoj kalendarskoj godini. Sa muzičkog aspekta, ovu godinu sam obilježila sama sebi u tom smislu. Što je baš kul, ali i čudno jer me obično pjesme vezuju za neka sjećanja, a te pjesme uvijek pjeva neko drugi. Tako da će mi ovu godinu obilježiti moje pjesme. Kao ono “Neka, neka.. ja ću mi ga donijet”. E pa ja ću mi je snimit.

Pred sam kraj godine stigla je i regionalna nominacija od strane Muzzik.Tv i to u konkurenciji za najbolji video novog izvođača. Je li sama nominacija i prepoznavanje tvog rada na nivou regiona priznanje prije priznanja?

Tako je! Predobro je što sam nominovana među deset novih izvođača sa Balkana. Mislim da ovo i nije najveće priznanje, da tako kažem... recimo, bila mi je čast i da nastupam sa Randomom i Who See duom u Baru, koji su stvarno legende crnogorskog repa. Random i ja smo takođe imali priliku da ove godine zajedno radimo i snimamo za “Dnevnicu” (RTCG), na primjer. To su za mene svojevrsna priznanja, koja sam ja kao umjetnica ovog žanra u tako kritički nastrojenoj Crnoj Gori postigla. Meni je dovoljno što se moj rad čuje i vrednuje.

Koliko će ti sama nominacija olakšati put kod probijanja na regionalnom tržištu? Imaš li kakvih povratnih informacija koliko se tvoje numere slušaju u regionu?

Pa, nisam sigurna, ali znam da se muzika stalno gleda kroz okvir “muzičke industrije” i nekako me to sve smara. Do sad uopšte nisam ulagala u marketing, niti me to zanimalo, mada previše puta sam do sada čula da “moram da počnem”. Mislim da ću 2024. malo jače odjeknuti, ali znam da se i sada čujem van Crne Gore u nekim manjim razmjerama.

Kakva su očekivanja kad je dodjela Muzzik TV-a u pitanju? Hoćeš li se potruditi da animiraš ljude da glasaju za tebe?

Baš ne volim da imam očekivanja, osim ukoliko nisam sigurna da postoje velike šanse da će se nešto realizovati. Do mene je bilo da snimim reklamu za “Sarah Tonin” gdje pozivam da se glasa za mene i imala sam slobodu da odradim to na bilo koji način. Pošto uživam u minimalizmu i ne volim mnogo da pričam (a pogotovo da molim nekoga da glasa za mene), odlučila sam se za neku vrstu “trejlera”, da bi ljudi znali za šta glasaju - moj prvi spot... Ne treba da glasaju jer sam im ja tako rekla.

Polako se otvara hip hop scena i za ženske umjetnice. I sama si jedna od pionirki ovog pokreta kad je Crna Gora u pitanju. Koliko je zbog toga sam put trnovitiji, ima li predrasuda?

Do sada mi niko nije rekao ništa loše u tom smislu, ali mislim da samo gađam jako dobru publiku. Biće vremena za prozivke... ako ih ne bude, znači da nešto sigurno nije u redu.

Neke reperke sa prostora ex-YU poput MC Sajsi, Mimi Mercedes, Sasje uspjele su da steknu regionalnu popularnost. Sve one kroz pjesme govore o tome šta muči društvo. Koliko ćeš i sama kroz svoje rime dizati glas protiv onoga što te tišti?

Daću sebi za pravo da ovim putem ponosno kažem da sam kćerka najvećeg aktiviste 21. vijeka u Crnoj Gori - rahmetli Mirsada Kurgaša. Bunt iz mene nikada neće izaći. Ta revolucionarna krv ključa u meni, kao i strast za slobodom. Uvijek sam se borila protiv nepravde, pa tako će i ostati.

Hip hop je i nastao kao bunt, no ćesto su upravo reperi cenzurisani. Koliko je teško ispričati priču, a naći pravu mjeru, možda i bez psovki?

Ne mogu da opišem koliko je teško trpjeti samocenzuru. Uvijek mogu da stanem za sebe ukoliko osjetim da me cenzuriše neko drugi. Mada borba nas samih sa sobom je najteža: “Je li ovo krindž napisati? A tek izgovoriti? Ali kako da objasnim težinu ovog što me tišti?” Ovo su pitanja koja sebi postavljam redovno dok pišem. Ali barem se zapitam, jer vidim da su ljudi u stanju svašta da snime. Kad ti nije namjera da ti se ljudi smiju, valjda ćeš razmisliti. Iako je važno koju poruku šaljem, važno mi je koju emociju izazivam. Imamo toliko širok dijapazon riječi da je šteta ne iskoristiti što više različitih. Emocije znaju da prekipe, ali trudim se da ih filtriram i pakujem.

Ove godine kad je crnogorska muzička scena u pitanju, najaktivniji su bili upravo reperi. Mijenjamo li polako svijest o ovom muzičkom žanru da nije samo za mlađu publiku?

Ovaj žanr može da bude za sve uzraste u zavisnosti od lirike. Predobar je osjećaj kad mi dođe neko dosta stariji od mene ili neko ko apsolutno ne sluša rep i pohvali me, kaže da me sluša, pita kad će nova muzika i slično. To mi govori da radimo nešto mnogo važno i nešto kvalitetno, a ako Bog da - sljedeće godine još jače.

( Marija Vasić )