INTERVJU Predrag Uljarević: Osloboditi se kompleksa „male kulture”

Aktuelni Salon knjige BOOKA 2023. odvija se u novom, atraktivnom prostoru. Zanimljivi programi, uvijek inspirativni Šerbedžija, pisci, razgovori... Iza Salona stoji podgorička Nova knjiga i njen prvi čovjek, Predrag Uljarević. Uljarević je ovogodišnji dobitnik najvećeg nacionalnog priznanja, Trianestojulske nagrade. Za čitaoce Arta podsjeća:

- Regionalni festival knjiga i pisaca BOOKA se ove godine po petnaesti put održava u Podgorici. Predstavljeno je više stotina knjiga i autora, među kojima su i neka od naznačajnijih regionalnih i svjetskih imena, poput velikog poljskog pjesnika Adama Zagajevskog i turskog nobelovca Orhana Pamuka. Ovogodišnji Festival je otvorio Rade Šerbedžija promocijom knjige i koncertom, sa svojim bendom Zapadni kolodvor.

Festival BOOKA 2023. prvi put se dešava u jednom potpuno novom prostoru a to je Kosmos knjižara u Master Kvartu. Knjižara Kosmos je najedenom postala centar kulturnih zbivanja u gradu - pravi mali kulturni centar.

U novoj Kosmos knjižari u Master kvartu u narednom periodu organizovaćemo više različitih programa poput Razgovora u Kosmosu, Autor u Kosmosu, Poezija u Kosmosu, Filozofija u Kosmosu, Psihologija u Kosmosu. Nastojaćemo da dovedemo velika imena u okviru naših progarama, a planiramo da uvedemo i jedan potpuno novi specijalni program koji će se zvati Popularno u Kosmosu koji će biti prilika da sami čitaci preko društvenih mreža, mejlom i usmeno uređuju sadržaje, da predlažu goste i da glasaju za događaje i goste koje bi željeli da vide.

Šerbedžija je u Crnoj Gori uvijek rado viđen gost, a njegovi koncerti i nastupi uvijek donose osobenu atmosferu...

Rekao bih da je Šerbedžija dio izdavačke kuće Nova knjiga i Kosmos knjižara - već čitav niz godina je prisutan na našim programima. Rade Šerbedžija je odista zavodljiv i kontroverzan, glamurozan i ambivalentan, kako je o njemu govorio Dušan Jovanović. Koliko god da je zanimljiv na sceni, i kad siđe sa scene Šerbedzija nastavlja da širi onu osobenu atmosferu o kojoj govorite. On je posljednji veliki jugonostalgičar koji ne gubi nadu u mogućnost obnove zajedništva u nekoj drugačijoj, umjetničkoj formi.

Kako kao izdavač vidite aktuelne prilike u ovdašnjoj kulturi? Kultura je osjetljiv fenomen, imaju li sluha za to aktuelni vlastodršci? Ili su i tu slični nekadašnjima?

Kultura ne može da opstane bez saglasnosti vladajućih političkih struktura, ali to je samo uslovno tako - svjedoci smo da su mnogi kulturni projekti koje je u proteklom periodu vlast ignorisala, preživjeli zahvaljujući vitalnosti i kreativnosti i inovativnosti. Dobar primjer je Međunarodni podgorički sajam knjiga koji je odbijao da se zatvori u neki autistični, lokalni prostor, i koji je njegovao otvorenost, multikulturalnost i privrženost nesumnjivim vrijednostima u kulturi, i upravo takav koncept je po sebi dovoljno uvjerljiv da je publika prepoznala napore i entuzijazam organoizatora da opstanu i da vrše misiju koja je po mom uvjerenju od najvišeg reda. Isto tako je i sa Festivalom BOOKA koji je prepoznat u Crnoj Gori, ali i šire, u regionu, kao projekat koji na najbolji način afirmiše najviše vrijednosti Crne Gore i njene kulture.

Zato, podrška kulturi mora biti mnogo veća u svim segmentima, pa i u izdavaštvu koje je elementarni, temeljni nosilac fenomena kulturnog. Podrška kulturi je uvijek dvosmjerna, to znaju ozbiljni političari, koji i kad nisu iz prostora kulture znaju da je najvažnija podrška ona koju očekuju od institucija kulture, koje direktno ne kreiraju politiku, ali mogu da imaju snažnu ulogu u tom procesu. Podržavajući, ili odbijajući da podrže kulturne politike vladajuće partije i pojedinci šalju jasne signale o vlastitoj neutemeljenosti ili utemeljenosti u kulturno biće naroda.

U prethodnom periodu sluh za kulturu je postojao ali ne u baš dovoljnoj mjeri, bilo je nekih ljudi u kulturi koji su odista znali da prepoznaju prave vrijednosti, ali nije postojala kulturna politika, tačnije, iako je postojala nije bila u saglasnosti sa proklamovanim evropskim vrijednostima, i to je onemogućavalo podršku institucijama ili pojedincima u skladu sa rezultatima njihovog rada, već ta podrška je bila uslovljena njihovom spremnošću da prihvate politička pravila, i da ih primjenjuju u kulturi.

Samom promjenom vlasti još uvijek nije došlo do nekih značajnih promjena u kulturi, stvari su štaviše u mnogočemu ostale iste ali, nadam se da su se konačno stekli uslovi da se uspostave transparentni i mjerljivi parametri i da će u prostoru kulture biti prepoznato ono što je vrijedno.

U državma u regionu, knjige koje pomaže Ministarstvo kulture imaju poseban status, a njihovi izdavači imaju obavezu da te knjige distribuiraju u knjižarskoj mreži. Kod nas nije takava slučaj?

Neophodno je da se jasno urede sistemi pomoći države kroz konkurse i kroz otkup knjiga i kroz druge mehanizme kojih kod nas još uvijek nema. Na konkursima u izdavaštvu se dijele sredstva, a ne uzima se u obzir najvažniji parametar - kako i gdje završavaju knjige koje se objave, da li ih ima u knjižarama u Crnog Gori i regionu. Nažalost, najčešće se dobijena sredstva utroše tako da podrška izdavaštvu onemogućuje distribuciju knjiga, jer tzv. “samizdat” nema prostora ni tehničkih mogućnosti da u uređenom, fiskalizovanom sistemu regularno distribuira knjige.

Čak ni pojedini mali izdavači nisu u prilici da kvalitetno organizuju markentinšku kampanju, promocije i distribuciju knjiga po knjižarama, čak ni u Crnoj Gori. U tom smislu bi bilo neophodno kod raspisivanja konkursa, da oni koji samostalno traže podršku od Ministarstva kulture, uz potrebnu dokumentaciju imaju i prethodno sklopljene ugovore sa firmama koji preuzimaju obavezu distribucije. To je neophodno i zato da se u vremenu fiskalizacije, uredi distribucija knjiga u skladu sa prvilima koje propisuje uprava prihoda, što podrazumijeva da se kod prodaje knjiga kroz PDV vraća dio sredstava državi.

Objavili ste ove godine nekoliko romana (Bečanović, Nelević, Brković, Vorgić) uz još nekoliko knjiga novijih autora (Nikolić, Vuković...) Reklo bi se, bar sudeći prema Vašim izdanjima, da je ovo bila (književno) zanimljiva godina?

Smatram da je ovo u tom smislu izuzetno zanimljiva godina, prosto važno je za našu kulturu da smo u jednoj godini imali zavidan broj novih knjiga autora koji stvaraju u Crnoj Gori. To je važno, ne samo po broju izdanja, već i prema književnim dometima ostvarenim u pomenutim djelima. Htjeli ne htjeli, vitalnost kulturne scene se mjeri novim knjigama, novim pozorišnim predstavama, novim umjetničkim djelima, i kulturnim sadržajima.

U tom smislu u Crnoj Gori, s obzirom na činjenicu da je riječ o malom geografskom prostoru, i isto tako malom broju stanovinika, nastaje književnost koja ne zaostaje za velikim književnostima susjednih zemalja. Tako je bilo u svim vremenima - treba imati u vidu da je Njegoš kao “jedini književni gorostas” obavezao sve generacije da pokušavaju da žive u skladu sa tom njegoševskom književnom tradiciojom, što ne znači da treba da ga oponašaju, ali ni da prenebregavaju njegovo epohalno djelo. Ta obavezujuća njegoševska paradigma zahtijeva od savremenih pisaca punu posvećenost književnom radu, i punu samosvijest o tom.

Mislim da generacija pisaca koja je prisutna na književnoj sceni u Crnoj Gori, a mnoge od njih objavljuje naša izdavačka kuća, zavređuje mnogo veću pažnju i uvažavanje od strane kulturne i čitalačke javnosti. Nekako ispada, da naši pisci prvo moraju da steknu afirmaciju na strani, da bi potom bili prihvaćeni u domicilnoj kulturi. Mi smo svoju kulturnu misiju identifikovali sa potrebom da se u Crnoj Gori prepoznaju autentične vrijednosti prije nego što nam na njih ukažu drugi.

Kako će izgledati naredni 18. Sajam knjiga?

Vjerujem da su ovoga puta Ministarstvo kulture i Sekretarijat za kulturu Glavnog grada, konačno, nakon toliko godina ignorisanja Sajma, djelimično od strane Ministarstva kulture a potpuno od strane Glavnog grada, prepoznali značaj i mogućnosti razvoja Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga kao najmasovnije kulturne manifestacije u nas, i da ćemo naredne godine ponovo, na zadovoljstvo čitalaca i kulturne javnosti Crne Gore, imati prilike da uživamo u visokokvalitetnim izlagačkim programima Sajma, u brojnim pratećim programima, uz učešće važnih gostiju, kao i uz Zemlju-gosta, u novom ambijentu u kojem će Međunarodni podgorički sajam knjiga izgledati kao međunarodni sajmovi u evropskim gradovima.

Da bi se taj naš san ostvario, potrebno je da svi damo svoj doprinos da pošaljemo jasnu poruku da se kulturno lice Crne Gore nepovratno izmijenilo nabolje. Time ćemo najbolje ohrabriti našu kulturnu politiku da podrži evropske vrijednosti u kulturi, i sami uvidjeti da smo neodvojivi dio evropske kulturne scene.

Što je, po Vama, ono što bi najhitnije trebalo mijenjati u crnogorskoj kulturi?

Najhitnije se osloboditi kompleksa “male kulture”, i afirmmisati u najvećoj mogućoj mjeri ono što nas legitimiše kao veliku kulturu koja baštini i Miroslavljevo Jevanđelje, i Oktoih, i toliko inkunabula štampanih u Obodskoj štampraiji - prvoj državnoj štampariji u Južnih Slovena.

U tom smislu, potrebno je da se definiše kulturna politika koja će ohrabrivati kulturne stvaraoce omogućujući im uslove za rad, i vrednujući njihova djela u skladu sa najvišim mogućim kriterijima, što bi podrazumijevalo punu autonomiju kulture u Crnoj Gori. Moramo mijenjati pogubne navike da kulturu tretiramo kao sredstvo za politička podkusurivanja, u kojoj vlada korupcija kakva nije viđena niti u jednoj drugoj oblasti, i koja nas je preskupo koštala.

Nove knjige i nove godine uvijek nas obraduju...

Dopada mi se ta metafora da je Nova knjiga kao Nova godina - mi smo u tom smislu privilegovani, jer svakih nekoliko dana tokom godine, mi predstavljamo nove knjige! Na kraju poželio bih i vašim čitaocima sve najbolje u novoj godini, uz iskrenu želju da čitate najbolje knjige. Uz slogan: Najbolje knjige za najbolje godine! Jer uz knjige sve godine su najbolje!

( Boris Belić )