Predsjednik (ne) vjeruje premijeru

Predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću nije bilo dovoljno 25 sekundi da iz dva puta odgovori na pitanje u razgovoru za "Vijesti" vjeruje li premijeru Milojku Spajiću, lideru Pokreta Evropa sad, čiji je stranački zamjenik.

Istovremeno, čini se da nije uvjeren da program Evropa sad 2 može biti ostvaren za godinu dana, podsjećajući da je za približan rast plata i penzija članici EU Hrvatskoj trebalo šest godina, iako ocjenjuje da to u Crnoj Gori može brže, "u mandatu jedne vlade", ali bez ukidanja doprinosa za penzije.

"Milojko Spajić i Jakov Milatović su PES. I PES ne postoji ni bez jednog, ni bez drugog", tvrdi MIlatović, dok razmišlja o svojoj budućnosti u najvećoj vladajućoj stranci.

I dalje je optimista da se pregovori sa EU mogu završiti do 2026. a Crna Gora postati članica do 2028., uprkos tome što to najmanje zavisi od njega, a najviše od drugih organa izvršne, sudske i zakonodavne vlasti, kao i političke volje Brisela i država članica. Tvrdi da je svojom diplomatskom aktivnošću promijenio percepciju Crne Gore kod svojih značajnih sagovornika, i otvorio put za pokretanje evropskih integracija sa mrtve tačke.

Kaže da ne prihvata "srpski svet", smatra da o tome treba da se jasno izjasne i drugi najviši državni funkcioneri, nema lične odnose sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, tvrdi da nije bio snishodljiv kad je pohvalio njegovo poznavanje vina, ali smatra da su izbori u Srbiji i navodi o krađi stvar građana te države, sa kojom Crna Gora treba da ima najbolje odnose.

To što je vjernik je njegovo lično osjećanje, ali tvrdi da nikome ne vjeruje slijepo, pa ni sveštenicima SPC kojoj pripada, ali kaže da ne poznaje dovoljno "crkvene prilike" da bi odgovorio na pitanje treba li da postoji crkva Crne Gore, kako je nazvao bivši premijer Zdravko Krivokapić.

I sa šefom parlamenta, kao sa premijerom, kaže da gradi "institucionalan odnos", ali se ne osjeća odgovornim za "kadrovska rješenja" u novoj vlasti, zbog kojih su negodovali međunarodni partneri, iako se zalagao da i ZBCG bude njen dio. Ne smatra da Andrija Mandić može kvalitetno donositi odluke u Savjetu za odbranu i bezbjednost, ako ne želi da prima obavještajne podatke.

Zašto ste tako sigurni da će Crna Gora zatvoriti sva poglavlja do 2026. a postati članica EU do 2028. s obzirom na stanje i odnose na političkoj sceni, u parlamentu, sudstvu, tužilaštvu, s obzirom da to najmanje zavisi od Vas, a gotovo potpuno od ostalih organa izvršne, zakonodavne, sudske vlasti, a onda i od političke volje EU?

Kada sam prije sedam mjeseci počeo da govorim o tim rokovima, mnogi su mislili da sam bio previše optimističan. Čini mi se kako je godina prolazila da je taj optimizam kod mnogih prelazio u jedan osnovani realizam. Danas sam još sigurniji u to što sam tada rekao.

Imamo novi saziv Skupštine, novu Vladu, prvi put nakon više godina kompletiran je sudski savjet, Ustavni sud, mislim da ćemo uskoro dobiti i novog vrhovnog državnog tužioca, predsjednika Vrhovnog suda, dobili smo i novu guvernerku Centralne banke i to su sve bili pravi i pozitivni koraci na našem putu evropskih integracija. Bez obzira na neka politička previranja, pokazali smo da smo zemlja u koju je nakon dugog niza godina stigla demokratska zrelost, koju smo pokazali i na predsjedničkim izborima, kroz jednu civilizovanu tranziciju vlasti.

Sa inauguracije na kojoj su bili i svi državnici iz regiona poslata je izuzetno dobra poruka, slika iz Crne Gore. Mislim da smo tu sliku poslali i kroz miran proces parlamentarnih izbora. Crna Gora je danas zemlja u kojoj izbori više nisu pitanje života i smrti, nego jedna normalna demokratska praksa gdje se nagrađuju oni koji su dobro radili, a oni koji nisu ne.

Čini mi se da su mnoge stvari bile i zaokružene, upravo pobjedom na predsjedničkim izborima. Zamislite danas kakva bi Crna Gora bila da ja nisam ušao u onu predsjedničku trku nakon nepravedne diskvalifikacije moga kolege. Mislim da o ovim stvarima o kojima me Vi sada pitate, vjerojatno ne bismo ni razgovarali. Ključan događaj u 2023. godini koji je bio preduslov tih dobrih stvari i na kraju i preduslov ove dinamike koju sada imamo, kojom smo otključali proces evropskih integracija, se upravo desio kroz tu istorijsku pobjedu na predsjedničkim izborima.

Ali ako su već počele trzavice u vladi oko bezbjednosnog sektora između konstituenata, što je isto bitan segment integracija, ako vidimo da je moguće ucjenjivanje evropske agende nekim stvarima, mislite li da su svi na fonu da treba da brzo idemo u EU i da je to najvažnije?

Uvijek u životu možete stvari da posmatrate na način da je čaša poluprazna ili polupuna. Ova čaša je trenutno polupuna i ona treba sada nekim našim zajedničkim djelovanjem dodatno da se napuni. Mislim da je naša evropska agenda zajednički imenitelj, ako ga imamo na političkoj sceni onda je to punopravno članstvo Crne Gore u EU.

U pravu ste, postoje trzavice, ja nijesam dio tih trzavica ali kao i svaki građanin ih primjećujem, mislim da su takve trzavice dio svih demokratskih procesa i ono što je važno da se pronađe politički kompromis i da se pronađu dobra rješenja kao rezultat, ne bih čak rekao trzavica, nego nekih političkih procesa. Što se tiče poglavlja 23 i 24, znate da su ona ključna, znate da bi trebalo da ispunimo određene stvari kako bismo ispunili privremena mjerila.

Na čemu zasnivate optimizam da ćemo doći do nekih presuda za visoku korupciju i organizovani kriminal, kada imamo nereformirano sudstvo, koje je i dalje u sjenci Vesne Medenice. Moje pitanje je zašto mislite da to tako brzo može sve da se desi do 2026?

Što se tiče gospođe Medenice, često zaboravljamo da spomenemo i mi ovdje, a mislim i Brisel, da smo kao društvo puno uradili u prethodnom periodu, pogotovo nakon promjena 2020. godine, u tome što dio našeg pravosuđa više nijesu oni ljudi zbog kojih je možda naše pravosuđe bilo percipirano kao potpuno politički potkupljeno. Znate, mnogi od tih ljudi koji su trebali da se bore u ime građana Crne Gore protiv kriminala i korupcije, su bili sastavni dio i, navodno, karika u lancu kriminala i korupcije. Oni više nisu dio sistema.

Mislite da ih tamo više nema?

Ovih na najvišim pozicijama, sasvim sigurno puno manje nego što je to bio slučaj prije. To je krupan korak naprijed. Bili smo loši kao društvo u prethodnom periodu u pronalaženju političkog konsenzusa oko imenovanja ljudi od integriteta koji će nastaviti istinsku borbu protiv kriminala i korupcije, a sada se dešava upravo to. Nadam se iskreno da ćemo na taj način nastaviti u narednom periodu. Više puta sam istinski podržao rad specijalnog državnog tužioca.

Ako se sjetite šta je promjena samo jednog čovjeka uspjela da uradi u tom sistemu, onda je logično zaključiti šta promjena više ljudi, pod uslovom da smo doveli prave ljude na prava mjesta, treba da u narednom periodu uradi kad je u pitanju reforma pravosuđa u Crnoj Gori. Mislim da je distribucija pravde u prethodnom periodu bila selektivna. I to je ono što je najviše neđe tištalo naše građane. Iskreno se nadam da je prošlo vrijeme selektivne pravde.

Od stupanja na dužnost u maju imali ste živu diplomatsku aktivnost na visokom bilateralnom i multilateralnom nivou. Šta je na Vas ostavilo najupečatljiviji utisak iz tih susreta, a šta ste najkorisnije postigli za Crnu Goru?

Promjena njihove perspektive u odnosu na Crnu Goru je najveći uspjeh koji sam postigao. Četiri puta sam se bilateralno sastao sa predsjednikom Makronom, a znate koliko je Francuska važna u kontekstu evropskog odlučivanja. Prvi naš susret je bio dosta drugačiji u odnosu na ovaj sad u Parizu, gdje sam primljen u njegovoj rezidenciji.

Upravo kontinuitet i upornost mog prezentovanja suštinskih promjena u Crnoj Gori, koje su došle kao rezultat političkih promjena, detaljno objašnjavanje šta se to zapravo dešava je i kod njih promijenilo određenu vizuru prema Crnoj Gori. Niko ko je u prethodnom periodu predstavljao Crnu Goru nije imao tako intenzivnu aktivnost na najvišem svjetskom nivou.

Samo u toku jednog mjeseca sastao sam se sa engleskim kraljem, francuskim, italijanskim i njemačkim predsjednikom. I u razgovoru sa svima njima, puno smislenije, bolje pozicionirao sam državu Crnu Goru i imao priliku da vratim onaj ugled, izgubljen u procesu različitih afera koje je kreirao bivši režim. Na taj uspjeh sam posebno ponosan, mislim da je sve to i dalo jedan vjetar u leđa Vladi, da zajedno sa predsjednikom i ostalim institucijama sistema u narednom periodu još bolje pozicionira Crnu Goru, a da ta naša međunarodna pozicija dodatno bude krunisana upravo punopravnim članstvom u EU.

Crna Gora mora postati još kredibilnija NATO članica, a to može postati kroz reformu vladavine prava, kroz reformu u našem bezbjednosnom sektoru, kroz ljude na vrhu koji nemaju afera iza sebe, jer kredibilnost znači i povjerenje. Od prvoga dana sam insistirao na istinskim evropskim integracijama koje predugo traju u Crnoj Gori.

Kad kažem predugo traju, to se vrlo lako može mjeriti i u novcu. Sada dobijate godišnje nekih 30-40 miliona eura sredstava EU. Da smo punopravna članica, ta sredstva bi bila desetostruko viša, između 200-300 milona eura godišnje. To vam je na nivou druge dionice autoputa između Kolašina i Andrijevice.

Zbog toga je važno da zaista istinski intenziviramo proces reformi kako bismo ubrzali evropske integracije. Svaka izgubljena godina je izgubljeni novac koji je nama neophodan za finansiranje naše infrastrukture u cilju ekonomskog razvoja.

Spomenuo bih ovdje susrete i sa gđom Fon der Lajen, i sa predsjednikom Evropskog savjeta g. Mišelom, i sa sekretarom NATO-a g. Stoltenbergom, i sa američkim državnim sekretarom gospodinom Blinkenom. Sve je to zaista doprinilo da se na najvažnijim svetskim adresama drugačije posmatra Crna Gora.

Govorili ste javno da nema puno koordinacije sa Vladom oko tih diplomatskih aktivnosti i predstavljanja zemlje i vođenja vanjske politike. Vi imate svoja ustavna ovlašćenja, Vlada ima svoja. Zašto nema konsultacija?

Koordinacija rada generalno institucija sistema nedostaje u Crnoj Gori, kako bi se dodatno sistem optimizovao i kako bi sistem davao kvalitetnije i bolje rezultate. Insistiram upravo na institucionalnoj saradnji i kabinet predsjednika je već početkom novembra pozvao Vladu na konsultacije o koordinaciji i generalnom usaglašavanju određenih važnih tema u domenu spoljne politike.

Neophodna je i koordinacija, tj. diskusija u odnosu na teme koje se tiču odbrane i bezbjednosti, i konsultacija u odnosu na mnoge druge važne društvene teme, i ja sam siguran da će ona vjerovatno početkom naredne godine doći do svog izražaja.

Mislim da je, pogotovo u ovih prethodnih dva mjeseca rada vlade, Vladi bio fokus na zaokruživanju budžeta za narednu godinu i sasvim sigurno da očekujemo onako intenzivniju saradnju i intenzivnije sastanke sa Vladom kad su u pitanju ove teme.

Ali do tih konsultacija još nije došlo i stiče se utisak da to nije samo zbog zauzetosti vlade budžetom, nego zbog, recimo, odnosa vlade prema predsjedniku. Na primjer, Crna Gora ima samo nekoliko ambasadora. Iz Vlade kažu da će oni predložiti ambasadore, tražiti agreman i kad ga dobiju tek onda se konsultovati sa Vama i sa Skupštinom i objašnjavati nedoumice. Može li se ponoviti loša kohabitacija u ovoj oblasti kao za vrijeme Vašeg prethodnika Đukanovića sa drugim vladama koja je i dovela do ove situacije sa ambasadorima?

Pa ja ne bih prejudicirao šta se može desiti, niti bih previše dramatizovao. Mislim da su ustavne nadležnosti tu vrlo jasne. Na kraju predsjednik svojim ukazom postavlja ambasadore. Puno je prirodnije da se konsultacije dese u početnoj fazi tog procesa nego u krajnjoj. Na meni je je da ukažem na ispravnost određenih procedura, a na svima ostalima je da to urade ili ne urade. Činjenica da smo od nekih tridesetak i nešto, ambasadora ili šefova misija ostali na pet ili šest, i to je crveni alarm. Sasvim je sigurno da je to prioritet predsjednika a mislim da je to prioritet i Vlade i zaista bih volio da što prije dođe do konsultacija.

Spekuliše se da Vaš odnos, a naročito komunikacija sa premijerom, nisu dobri. Moji izvori tvrde da o tome čak pričaju i visoki strani zvaničnici sa kojima vas dvojica razgovarate, da je to došlo i do tog nivoa. Navodno te međusobne komunikacije uopšte nema, ni službene, ni privatne, uprkos nekim pokušajima sa Vaše strane. Zašto je to tako? Je li riječ o ličnom sukobu dvojice nekadašnjih najbližih saradnika, "dijagnostičara i hirurga", kako je g. Spajić to jednom definisao? Šta je i kad pošlo naopako?

Ne mislim da su stvari sad pošle negdje toliko naopako.

Mislim na Vaše odnose, i lične i službene. Manje me zanimaju lični, a više službeni, jer od toga zavisi kako funkcioniše država.

Smatram da je vrlo važno institucionalizovati odnose, pogotovo iz perspektive nekoga ko je predsjednik države ili nekoga ko je predsjednik vlade. Mislim da sam svoj odnos pokazao i lično, i profesionalno, i državnički, u trenutku kada sam preuzeo veliku odgovornost u septembru 2022. godine i stao na čelo izborne liste za izbore u Podgorici gdje smo pobjedom utemeljili političku snagu pokreta.

Tada ste pretpostavljam komunicirali normalno?

Svoj odnos sam pokazao u trenutku, baš u tim danima kada sam dobio ćerkicu Anu, kada sam preuzeo jednu odgovornost koju bi malo ko preuzeo i nakon jedne nepravedne diskvalifikacije, a boga mi i napravljene greške i ušao u predsjedničku trku.

Vaše ili njegove?

Naše, ali najvećim dijelom njegove. Tada sam preuzeo odgovornost i trasirao konačno put pobjedi na predsjedničkim izborima, koja je bila odlučujući temelj svih ostalih političkih zbivanja u zemlji i čime je negdje trasirana u konačnici i ova sadašnja vlada. Mislim da sam svoj odnos pokazao i nakon parlamentarnih izbora, kada sam prvi put u Crnoj Gori pokazao na koji način se proces konsultacija o mandataru radi na jedan inkluzivan i transparentan način, i za samo desetak dana, mandat dao, zasluženo, g. Spajiću.

A mislim da sam i svoj odnos pokazao upravo ovom vanjsko-političkom aktivnošću, u odnosu na koju sam otključao mnoge stvari i trasirao jedan lakši put vladi za njene ingerencije. A to su ti svakodnevni rezultati koji su neophodni na našem evropskom putu. Tako da u tom smislu, vjerujte, ja sam od početka bio vrlo principijelan i ja ću nastaviti da budem principijelan.

Kakav je čovjek Milojko Spajić?

Slojevit. Trenutno je čovjek koji ima ozbiljnu energiju da iznese određene reformske poduhvate u Crnoj Gori. Ja sam tu da podržim sve ono što je dobro i da naravno budem korektivni faktor za stvari koje smatram da nijesu dobre.

Vjerujete li mu?

(tišina devet sekundi...) Ja mislim da nije važno da li mu ja vjerujem koliko je važno da mu građani vjeruju.

Dio građana je na izborima pokazao da mu vjeruje, da li mu Vi vjerujete?

(tišina 16 sekundi...)

Evo da vam pomognem, da li vjerujete da je moguće izvesti program Evropa sad 2 za godinu dana? Da li ste ikad vidjeli kako je moguće izvesti taj program? Da li znate odakle će doći novac za taj program, koji je bio osnova pobjede na izborima vaše stranke? Neki posmatrači su konstatovali da ga Vi niste puno koristili u vašoj predsjedničkoj kampanji. Da li vjerujete da je to moguće?

Ja sam više puta obrazlagao kako doći do cilja - povećanja životnog standarda, u ovom slučaju do prosječne zarade od 1000 eura. U novembru 2022. godine, nakon lokalnih izbora, iznio sam pet ključnih tačaka u pravcu postizanja tog cilja - investicioni ciklus, pogotovo u saobraćajnu infrastrukturu, unapređenje kreditne aktivnosti u zemlji, kroz transformaciju IRF-a u razvojnu banku i osnivanje kreditno-garantnog fonda, suštinski bolje pozicioniranje grana naše privrede koje daju veliku dodatnu vrijednost, prije svega poljoprivrede i energetike, poslovni ambijent i određena zakonska rješenja koja su potrebna zemlji kako bi zemlja bila privlačnija za strane investitore, i reforme koje bi trebalo sprovesti kako bismo otključali evropska sredstva. To je sada i dio ovog plana rasta za Zapadni Balkan. Rekao sam da je taj cilj trenutno ostvaren u susjednoj Hrvatskoj.

Ali ne za godinu dana...

I isto tako sam tada isto rekao da do toga može doći u okviru mandata jedne vlade.

To su četiri godine.

Hrvatskoj je trebalo šest godina, da na održiv način, bez mijenjanja određenih sistemskih stvari, ovdje mislim prije svega na način međugeneracijske penzione solidarnosti... Ove godine, Hrvatska ima prosječnu zaradu od 1100 eura. Njoj je trebalo nekih 6 godina da dođe do toga sa nekog iznosa od 700 i nešto eura, što je uporedivo sa onim gdje smo mi sad.

I plus su imali taj novac iz EU koji Crna Gora nema.

Govorim iz iskustva Hrvatske, koja je veća od Crne Gore? I onda je logično bazirati, i mislim da je ispravno reći, da bi Crna Gora kao manji sistem mogla brže. Ja zaista ne želim da kažem, niti da licitiram. Rekao sam da bi u toku mandata jedne vlade bilo realno to očekivati - bez mijenjanja određenih sistemskih stvari koje trenutno postoje u Crnoj Gori, a prije svega mislim na način na koji se izdvaja u Fond PIO i način na koji se penzije finansiraju. Tu sam bio vrlo jasan.

Opet smo na pitanju povjerenja. Rekli ste da vjerujete da Mandić dijeli Vaš i premijerov stav o evropskom i evroatlantskom putu Crna Gore. Znam da su Vam Vaši visoki evropski i američki sagovornici postavljali i teška pitanja o učešću ZBCG u vlasti i prije nego što je vlast formirana, o g. Mandiću i njegovim ranije iskazanim stavovima, koji su suprotni vašoj deklarisanoj i politici Crne Gore, o agresiji Rusije na Ukrainu, sankcijama, NATO-u, Kosovu itd. Zašto toliko vjerujete Mandiću? Vaši kritičari Vas ponekad optužuju da Vi u stvari dijelite te ranije Mandićeve stavove, a da Vi niste iskreni u ovim svojim zvaničnim izjavama. Što kažete na to?

Nisam siguran da način na koji ste postavili pitanje reflektuje neke istinite stavove.

Slobodno me ispravite.

Da vas podsjetim da nijesam bio sudionik nijednog sastanka na kojem je pregovarano o novoj parlamentarnoj većini ili vladi Crne Gore. Pitanje koje ste meni postavili je prije svega za g. Spajića, predsjednika vlade, i g. Mandića, predsjednika Skupštine. Moji stavovi su od početka vrlo jasni, precizni i principijelni, o neophodnosti Crne Gore da dobije politički stabilnu i inkluzivnu vladu.

Ali ste jednom rekli da biste voljeli da vidite ZBCG i GP URA u vlasti...

To sam tada govorio zbog toga što je vlada koja ima parlamentarnu većinu, koja je kvalifikovana u Skupštini, upravo ona koja će biti uspješna u premošćavanju određenih stvari koje su važne za naš evropski put. I upravo kao što vidite, kvalifikovana većina koja postoji u parlamentu i koja na taj način podržava vladu, je upravo iznjedrila imenovanja o kojima smo ranije govorili, koja su važna kako bi se otključao nastavak našeg evropskog puta.

Moram da primijetim da je i dio opozicije glasao za ta imenovanja.

Dio stranaka koje predstavljaju manje brojne narode, takođe URA. Ne zaboravite da sam ja takođe od početka podržavao principijalan stav da bi vlada Crne Gore i parlamentarna većina morala da ima i partije koje predstavljaju manje brojne narode. To se na kraju nije desilo. Tako da o kadrovskim rešenjima zaista ne bih govorio, niti sam uticao na njih. Poštujem predsjednika Vlade, predsjednika Skupštine, imam institucionalni odnos sa njima i to je to.

Upravo se taj princip inkluzivnosti pokazao kao ispravan. Zamislite kako bi izgledala Crna Gora, da je predsjednik Đukanović ostao na čelu države, ili da je, recimo, vlada formirana uz onu malu podršku od četrdesetak poslanika u parlamentu. Da li bismo danas otključali u potpunosti naš evropski put? Ostavljam to građanima da prosude i ne bih zaista više komentarisao kadrovska rešenja koja su došla apsolutno mimo mog mišljenja ili mog učešća.

Vi ste i dalje zamjenik predsjednika PES-a, ali tamo niste aktivni svojevoljno ili ne, ne učestvujete u ključnim odlukama stranke, opet svojevoljno ili ne. Je li to održiva situacija sa Vašeg i sa aspekta stranke. Kakvi su vaši planovi? Hoćete li ostati tamo? Šta ćete ako vas isključe iz PES-a, kako neki spekulišu? Zašto niste istupili iz PES-a ako ne učestvujete u radu stranačkih organa?

Tačno je da je moj status zamrznut, da je moje djelovanje u organima partije de facto zamrznuto. Bilo je važno da ostanem u PES-u, nakon što sam postao predsjednik, kako bih negdje dodatno doprinio konsolidaciji političke situacije u Crnoj Gori. I mislim da je to sada iz ove perspektive, pogotovo u ovih prethodnih sedam mjeseci, se pokazala kao dobra odluka.

Ali kako, ako niste bili aktivni, ako ste zamrzili svoj status?

Mislim da je samo moje prisustvo u PES-u negdje dodatno bilo garant određene stabilnosti, koja je bila vrlo važna, sada i na početku. Od tri velike političke pobjede koje je PES imao na izborima predvodio sam dvije. I sa kolegom Spajićem zaista uradio puno da dođe do političkih promjena u zemlji. Mislim da je to bila ključna uloga koju je pokret Evropa sad imao za demokratski razvoj naše zemlje.

To je bilo do sad, šta dalje?

Mislim da ću se u odnosu na tu odluku, kao i u odnosu na svaku drugu koju sam do sada donio, odrediti vrlo odgovorno u konsultacijama sa mnogim ljudima oko sebe, i u PES-u, i sigurno donijeti odluku koja je najbolja za interese Crne Gore. Jer je i ova odluka koju sam donio, a koja se ticala ovog prethodnog perioda, bila prije svega donesena ne čak ni u interesu PES-a, koliko u interesu Crne Gore.

Posmatram politiku, a samim tim i partiju, kao instrument koji donosi određene boljitke za Crnu Goru. I upravo na taj način sam i donosio odluke u prethodnom periodu. Često se priča o tom našem odnosu, stalno se stavlja fokus na neke loše dijelove tog odnosa. Nijedan odnos između dva čovjeka nije crno-bijel. Pored puno uslovno rečeno, bijelih stvari, a one se odnose i na rezultate u Podgorici, i na predsjedničku trku, i na parlamentarnu trku, i na povećanje plata, i na povećanje penzija, i na meritokratiju, uz sve ove ostale loše aspekte, stalno se nekako stavlja neki fokus na ove crne stvari.

I na taj način dodatno i mediji stvaraju jednu iskrivljenu sliku određenih stvari. I onda ulazimo u jedno vrzino kolo iz koga je teško izaći. Zaista pokušavam da se uvijek kada donosim neku odluku malo izmaknem i pokušavam da se stavim u cipele i druge strane. I čini mi se da sam u prethodnom periodu uglavnom donosio neke dobre odluke. I siguran sam da će to tako biti u narednom periodu.

Je li jedna od opcija u tom Vašem razmišljanju šta ćete da radite, da osnujete svoju stranku ili se pridružite se nekim ljudima koji su već u parlamentu iz PES-a, recimo ove dvije poslanice, ili ljudima iz bivšeg SNP-a? Da li ima nekih konkretnih razmišljanja oko toga šta ćete u tom pravcu, ako bi se desilo da napustite PES-i ili da ne budete više u PES-u na bilo koji način?

Imam utisak da ta neka moja politička povezanost sa određenim pojedincima ili političkim grupama možda čak i lažno predstavljana od strane određenih struktura iz PES-a, koje bi možda bile vidljivije u PES-u da u PES-u nema Jakova Milatovića. Milojko Spajić i Jakov Milatović su PES. I PES ne postoji ni bez jednog, ni bez drugog.

Sasvim sigurno ne mogu ni ja vam reći šta je budućnost, ali znam da vam mogu reći da ću se uvijek odgovorno odnijeti i svaku odluku na taj način donijeti i kad je u pitanju PES, a prije svega kad je u pitanju interes Crne Gore. Ali ponavljam, čini mi se da ta priča o mojoj povezanosti sa nekim strukturama izvan PES-a se stalno nekako lažno plasira, imam osjećaj možda čak i od nekih unutar samoga PES-a.

Mi smo već postali politički velika partija različitih ljudi i sasvim sigurno da ni u našu partiju nije ušao svako sa istim dobrim namjerama. Vrijeme će najbolje odvojiti žito od kukolja. Čak možda ni ovi procesi koji se dešavaju, koji su na prvu loptu, za crnogorsko društvo, novi, nijesu loši. A vrijeme je majstorsko rešeto za sve.

Možete li mi reći koja vam je politička partija parlamentarna najbliža poslije, pretpostavljam, PES-a?

Mislim da se to može negdje i djelima zaključiti. Znati i sami da sam prvo nakon izbora u Podgorici, za razliku od procesa formiranja vlade, u jednom danu dogovorio novu gradsku vlast. Tada sa koalicijom ZBCG, GP URA i Demokratama.

Moje pitanje je više bilo ideološkom smislu, mislio sam na vaše političke preferencije. Ta koalicija u Podgorici je bila baš ideološki raznorodna, jer je i tu i više puta do sad bilo "hajde da se udružimo protiv DPS-a" umjesto "Crna Gora treba ide u ovom ili onom pravcu". Jer je to bio neki preduslov da se ovo sve desi...

Mi smo tek sad ušli u fazu, kada će svaka partija morati malo smislenije da promišlja i prezentuje svoje politike, svoje političko djelovanje. PES je partija koju sam sa gospodinom Spajićem, kreirao kao partiju centra. I na taj način Vam i dajem odgovor šta sam ja po nekom svom uvjerenju.

I da na taj način pripadam i to jednoj umjerenoj političkoj misli. Naravno, sada postoje segmenti gdje možemo diskutovati. Da postoje određene stvari gdje je čovjek više lijevog centra, neke gdje je čovjek više desnog centra. Vrlo je važna rodna ravnopravnost. To sam isticao i dok sam bio ministar ekonomskog razvoja. Vrlo mi je važna zelena agenda i zelena tranzicija, održivost kao koncept.

U dijelu vanjske politike sam, i to je negdje dio i mog, hajde tako da kažem, ličnog oblikovanja, istinski Evropljanin. I zaista istinski demokratski orijentisan čovjek. Smatram da je država rezultat društvenog dogovora koji se presudno određuje na izborima, koji moraju biti demokratski. Euroatlantski sam orijentisan, znate sami da sam živio i u Americi i u mnogim zemljama Zapadne Evrope, pogotovo u Velikoj Britaniji, koja me jeste presudno akademski i profesionalno oblikovala. Tako da, eto ono što sam rekao za gospodina Spajića kakav je on čovjek, da je slojevit, sada mogu i to i da kažem i za samoga sebe, da sam i ja sasvim sigurno jedan slojevit čovjek.

Je li i dalje vaš stav "nikad sa DPS-om"?

Mislim da malo ko osim mene, trenutno na političkoj sceni, može reći da nije koketirao sa DPS-om. Što vidno, što nevidljivo. I tu je taj kontinuitet mog principijalnog djelovanja, jer ovdje se ne radi o DPS-u, nego se radi o onome što je DPS predstavljala u našem društvu, u percepciji i činjenično. Mislim na zloupotrebu našeg pravosuđa, na selektivnu pravdu, na 25 odsto stanovništva na rubu siromaštva, na 11 godina pregovaranja sa EU, na diskriminaciju po nacionalnoj osnovi svih u prethodnih 30 godina, prvo Crnogoraca, pa onda Bošnjaka, Albanaca i na kraju Srba.

U svom političkom djelovanju nikada nisam koketirao sa takvim politikama, a one su sve do sada bile sumirane u onome što je predstavljala Demokratska partija socijalista. Ja mislim da će biti važno i za naredni period da se ta partija reformiše i mislim da i ovaj način predstojećih izbora u samom DPS-u jeste jedan dobar pokazatelj nekih ispravnih koraka naprijed.

Premijer Albanije rekao da je na neki način gotovo sa Otvorenim Balkanom. Je li to gotova priča s obzirom da je aktiviran Berlinski proces, da su počeli da se dešavaju stvari, da se Evropska Unija uključila sa dodatnim novcem, da uslovljava taj novac tom regionalnom saradnjom, otvaranjem tržišta?

Crnogorska ekonomija, od svih ekonomija Zapadnog Balkana je najviše orijentisana na ekonomije Zapadnog Balkana. Dobrosusjedski odnosi i regionalna saradnja je pitanje naše ekonomije, a naša ekonomija je pitanje benefita i dobrobiti naših građana.

I svako ko to ne razumije, direktno radi na štetu naših građana. Imate sigurno desetak različitih regionalnih ekonomskih inicijativa, od kojih je negdje sigurno najvažnija ova gdje sarađujemo kao region u okviru nečega što je pokrenuto 2014. godine, a što se danas zove Berlinski proces. I to je ono što sam ja u svom inauguralnom govoru rekao da jeste i treba da ostane prioritet regionalne saradnje iza Crne Gore. Ali ne treba zatvarati vrata kad su u pitanju ostale regionalne ekonomske inicijative.

Duboko vjerujem da Crna Gora tu mora da bude lokomotiva. Mi smo u poziciji, zato što smo najmanji, zato što nemamo problema sa drugim zemljama regiona, zato što smo ekonomski najnapredniji, zato što možda smo u institucionalnom smislu najviše odmakli, da vučemo taj proces naprijed i da je i zato Evropskoj uniji potrebna uspješna priča o Crnoj Gori, koju i region treba da prati.

I ja mislim da je naša uloga u narednom periodu, i to sam i u svim razgovorima rekao, upravo ta da je priča ulaska Crne Gore u EU priča koja će dodatno pogurati i ostatak regiona da možda ubrzaju svoje reformske procese kako bi i oni postali dio zajedničke porodice. A duboko vjerujem da trajna stabilnost i prosperitet zapadnog Balkana je kada sve zemlje postanu dio Europske unije.

Da li mislite da ta Crna Gora kao lokomotiva odgovara na primjer Aleksandru Vučiću, za koga, na osnovu svega što radi, pojedini analitičari kažu da bi brzo napredovanje Crne Gore ka EU bio kraj njegove vlasti u Srbiji?

Ja mislim da su pozitivna dešavanja u Crnoj Gori dobra za ostatak regiona. Isto kao što su, recimo, određene pozitivne ekonomske stvari koje su postojale u zemljama regiona, uključujući i Srbiju i Albaniju, u prethodnom periodu, bile pozitivne i dobre za Crnu Goru. To je moj pristup politici i na taj način promovišem i zagovaram i ulogu Crne Gore. I to je to.

Koliko ste Vi bliski sa Vučićem?

Mislim da ste zaključili iz mojih dosadašnjih razgovora da je svaki moj odnos institucionalan. I budite uvjereni, kao što sam rekao da sam jedan od malobrojnih političara koji u prethodnom periodu nije koketirao sa g. Đukanovićem, isto tako sam i jedan od vjerovatno malobrojnih političara koji se nikada nisu sreli sa gospodinom Vučićem osim institucionalno. A Vi zaključite onda ostatak.

Šta mislite o Vučiću, posebno nakon ovih posljednjih optužbi stranih i domaćih posmatrača u Srbiji i opozicije da su ovi izbori pokradeni, posebno u Beogradu. Njegovi saradnici kažu da su u prošlosti slali glasače i u Crnu Goru, na isti način na koji su sad tamo dolazili. Mnogi ga po autoritarnosti izjednačavaju sa Đukanovićem, koga ste porazili. Šta mislite o tim optužbama da su izbori pokradeni? Već ste rekli da je DPS vladao možda 30 godina i na osnovu krađe na izborima.

Sjećate li se mojih izjava kada sam smatrao da se što se tiče izbora u Crnoj Gori pitaju građani Crne Gore, a ne nikako bilo ko iz Beograda, Brisela ili Vašingtona? Isto tako ja zaista ne bih trenutno komentarisao gospodina Vučića. Više puta sam rekao da je g Vučić predsjednik Republike Srbije i mi imamo institucionalni odnos dva predsjednika koja su na čelu dvije susjedne države. Isti takav odnos imam i prema predsjedniku Erdoganu, koji je predsjednik takođe jedne nama važne zemlje.

Za koga takođe kažu da je autoritaran lider...

Isti takav odnos imam i naravno sa mnogim drugim državnicima, sa predsjednikom Macronom kao predsjednikom Francuske. Ja mislim da je važno da u Srbiji postoji politička stabilnost i prosperitet, zato što je to važno nama kao susjednoj zemlji.

Mislite li da je Vučić taj koji osigurava tu stabilnost i prosperitet ili je riječ o stabilokratiji koja je bila u Crnoj Gori?

Ja mislim da o tome najbolje treba da sude građani Srbije. Mislim da je predsjednik vlade Republike Hrvatske, gospodin Plenković, dao jedan dobar odgovor koji je možda ovdje dobro da ja ponovim, da su rezultati izbora u Srbiji politička realnost koja se desila u Srbiji.

Najbliži Vučićevi saradnici, mediji pod njegovom kontrolom, gotovo svakodnevno otvoreno promovišu koncept "Srpski svet" i u tome računaju i Crnu Goru. On sebe smatra predsjednikom svih Srba, a ne samo Srbije. Dodik otvoreno zagovara ujedinjenje Srbije, Republike Srpske, i Crne Gore. Je li mjesto Crnoj Gori u toj priči? Pri čemu ste se Vi već izjasnili o Dodikovim tvrdnjama... Da li treba to da kažu predsjednik skupštine ili premijer, recimo?

Ja mislim da mnogi drugi u Crnoj Gori nisu bili dovoljno jasni po tom pitanju. Svako ko ima najvišu funkciju u zemlji morao bi da ima jasne stavove. Ja ih imam. A ja jesam da Crna Gora ima najbolje moguće odnose sa Srbijom. Ali zaista nisam pristalica nikakvog drugog sveta, osim ovoga našeg zajedničkog evropskog.

Ja mislim da u tom smislu čini mi se imam sagovornike u svim drugim zemljama zapadnog Balkana, uključujući i Srbiju. I ta zemlja ima jasan evropski kurs i mislim da upravo trebamo da zajednički radimo na tome da što prije i mi i oni budemo dio Evropske unije, ali i svi ostali. Što se tiče moje vanjsko-političke orijentacije, ja vjerujte mislim ako je iko bio jasan, ja sam bio jasan. Apsolutno kredibilno članstvo u NATO savezu i istinske evropske integracije. Ali te evropske integracije uključuju donošenje odluka u zemlji koje su transparentne i inkluzivne.

Ne možemo mi samo da pričamo o evropskim integracijama, a da dijelima pokazujemo suprotno. Moramo i riječima i dijelima da pokazujemo posvećenost vanjsko-političkim ciljevima. I naravno ono što sam više puta rekao u toku ovog razgovora, posvećenost dobrosusjedskim odnosima, za koje smatram da smo ih popravili, uključujući sa Srbijom. I mislim da upravo naši građani imaju trenutno benefite od toga, ali zaista ja nisam dio bilo kakvog svijeta osim ovog demokratskog za koji se snažno zalažem.

Jeste li pozvani na obilježavanje neustavnog dana Republike Srpske 9. januara? Ako jeste, hoćete li se odazvati? I da li je prihvatljivo da i jedan državni zvaničnik Crne Gore ide tamo i krši odluke organa BiH i time pokazuje nepoštovanje prema toj državi?

Pozvan sam. Neću ići. Znate moj stav koji se tiče cjelovitosti BiH, to je naša državna politika, to je i moj stav. Imam jako dobar odnos sa sva tri člana predsjedništva, i sa g. Komšićem, i sa g. Bećirovićem, i sa gospođom Cvijanović. Nakon posjete Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, moja naredna bilateralna posjeta u okviru regiona biće Sarajevu, i to je već načelno dogovoreno sa g. Bećirovićem, koji preuzima predsjedavanje predsjedništvom BiH, čini mi se negdje krajem marta, početkom aprila.

Upravo ću i na taj način pokazati svoj odnos prema cjelovitosti BiH, uvažavajući oba njena entiteta, i Republiku Srpsku, i Federaciju BiH, i ono što je trenutno dio njihovog zajedničkog dogovora. Što se tiče ostalih državnih zvaničnika Crne Gore, svako će svojim djelovanjem pokazati određene političke stavove.

Mediji i svjetovni i crkveni zvaničnici iz Srbije a i neki u Crnoj Gori aktivno su vodili popisnu kampanja, kao i predstavnici Bošnjaka i Hrvata. Treba li Crna Gora ili da li postoji nečiji plan da ona postane država konstitutivnih naroda, kao što je Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija, ili da ostane sekularna i građanska država?

Ako postoji bilo kakav plan, ja sam protiv tog plana. Apolutno sam posvećen Crnoj Gori kao zemlji koja je utemeljena na antifašizmu. Više puta sam govorio i o žrtvi koju je moja porodica dala u borbi protiv fašizma i nacizma. Posvećen sam Crnoj Gori kao sekularnoj državi, gdje je jasna razdvojenost države i crkve, kao građanskoj državi, gdje je građanin taj koji je nosilac suvereniteta, bez obzira je li taj građanin po nacionalnom opredeljenju Crnogorac, Srbin, Bošnjak, Musliman, Hrvat, Albanac ili Rom.

Tu sam ja vrlo jasan. Postoji Ustav, postoji ono što je moj vrednosni stav i ja se za takvu Crnu Goru zalažem. Ali isto tako, želim ovdje da kažem da je u prethodnih pogotovo 20-tak godina pred promjene koje su došle u Crnoj Gori, da su mnogi ljudi zbog svojih nacionalnih pripadnosti, nacionalnih osjećanja, jezika kojim govore bili diskriminirani i da im je bio otežan pristup tržištu rada ili recimo zaposlenje u okviru organa državne uprave.

Ja bih volio da je Crna Gora sada ravnopravno društvo, bez obzira na nacionalnu, vjersku, seksualnu ili bilo kakvu drugu orijentaciju ili prirodnost. I to je ono zašto se ja borim i to je ono što ja promovišem.

Mnogo je optužbi, a i dijelom to se može vidjeti golim okom da Srpska pravoslavna crkva vrši izvjestan štetan utjecaj na društvo i politiku, naročito nakon litija i smjene vlasti. 42. vlada je navodno formirana pod patronatom Amfilohija u Ostrogu. Sveštenici čak javno podržavaju kandidate za upravljačka mjesta u preduzećima. U izvještajima EU se govori da je SPC glavni faktor uticaja Rusije na Zapadnom Balkanu i u Crnoj Gori, a kritičari njeni da služi promovisanju srpskog sveta. Vi ste vjernik, da li sveštenici SPC prekoračuju granice svoje zakonima i ustavom definisane uloge u Crna Gora? Ako smatrate da su neke linije pređene, koje su to?

Rekao sam da se snažno zalažem i verujem u sekularnu državu Crna Gora, gdje je jasno podijeljena državna i crkvena vlast. To je moj stav. To jesam li ja vjernik ili nijesam vjernik, je pitanje moje, to je moje lično osjećanje.

Pitao sam zato što to može kod nekih ljudi da dođe u koliziju sa nekim drugim stvarima i onda slijepo vjeruju svemu što sveštenici pričaju.

Ja ne vjerujem slijepo i mislim da su građani stekli taj utisak da ja nijesam čovjek koji slijepo vjeruje bilo kome. Kršten sam u Mitropoliji cnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve. Mislim da Mitropolija kao dio Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori uživa veliko povjerenje građana i ja tu činjenicu poštujem.

Možete li reći zašto ste ubjeđivali g. Krivokapića ili zašto ste zajednički donijeli odluku da se ne potpiše ugovor sa SPC tada kad ste išli na ono čuveno putovanje u Beograd?

Tada sam smatrao da temeljni ugovor treba potpisati u Crnoj Gori. I drago mi je što je on na kraju i potpisan u Crnoj Gori.

Je li to bio jedini razlog?

Mislim da Crna Gora i istorija crkve u Crnoj Gori zaslužuje i zasluživala je da upravo se to potpisivanje i desi u Crnoj Gori. Ja sam politički pozdravio to što je i gospodin Abazović potpisao temeljni ugovor i što smo konačno stavili to pitanje ad acta i što je na taj način negdje zaokružen jedan pravni odnos između crkve i države. Isto kao što je taj pravni odnos zaokružen sa rimokatoličkom crkvom, sa islamskom zajednicom i jevrejskoj zajednicom. Mislim, na kraju krajeva, da je to bilo i očekivanje javnosti, pogotovo nakon izbora 2020. godine, i to je to što imam da kažem u odnosu na tu temu.

Da li dijelite stav gospodina Krivokapića da centrala SPC u Beogradu ne bi imala toliki uticaj ovde, da je Amfilohije živ? Da li mislite da treba da postoji Crkva Crne Gore, kako je on nazvao?

Ja nisam poznavalac crkvenih prilika, tako da ne mogu da vam odgovorim na to pitanje i mislim da nije ni smisleno da odgovaram na to pitanje, a ukoliko sam i sam rekao da zagovaram sekularnost, odvojenost države i crkve, a to jeste pitanje crkvenog ustrojstva, i zna se ko na kraju krajeva odlučuje o pitanju crkvenog ustrojstva. Ja imam prema mitropolitu crnogorskom gospodinu Joanikiju i patrijarhu srpskom gospodinu Porfiriju stav uzajamnog poštovanja i to je to što ja imam da kažem.

Kad ZBCG hoće da mijenja Ustav treba da kažu da je to vrlo teško

Iz ZBCG već otvaraju na osnovu pretpostavljenih rezultata popisa pitanje promjene Ustava u vezi sa srpskim jezikom kao službenim, kojim ste i Vi rekli da govorite. Da li mislite da treba to raditi ili zašto? I sa tim povezano ideja o dvojnom državljanstvu sa Srbijom. Kako gledate na to što je Mandić naveo da će se u parlamentu otvoriti dijalog o tome, o izmjeni zakona, šta mislite o zahtjevu ZBCG za izmjenu državne himne. To su neka identitetska pitanja koja su dugo opterećivala scenu i ambijent u Crnoj Gori. Izgleda da ćemo se tim morati baviti i u budućnosti.

Da, čuo sam. Ustav će vjerovatno morati da bude promijenjen u nekim dijelovima koji se prije svega tiču promjena Ustava kao neophodnosti pridruženja Crne Gore Evropskoj Uniji. Znate da tu postoje određene obaveze o nezavisnosti Centralne banke, određenim stvarima koja se tiču našeg pravosuđa i mislim da su to suštinski najvažnije stvari. Ja nijesam čovjek koji je do sada otvarao te teme, niti ću ih otvarati.

Podsjećam da je Ustav vrlo teško promijeniti u tim aspektima o kojima ste Vi govorili. Da pored kvalifikovane većine u parlamentu morate imati referendum gdje bi to pitanje potvrdilo tri petine od ukupno upisanih birača.

To je negdje 300.000 ljudi treba da glasa za nešto, da bi se to nešto promijenilo. Mislim da je fer to reći kad se tako nešto nudi. Ako je fer objasniti sve korake određenog ekonomskog programa, tako mislim da je fer objasniti građanima sve korake koje je potrebno imati da bi se to desilo.

Crnoj Gori je važno da se bavi suštinskim stvarima koje se tiču vladavine prava, održivog ekonomskog razvoja i zemlje jednakih šnsi za sve njene građane.

To su te tri teme koje jesu evropske integracije. To je naš zajednički imenitelj. Volio bih da se u narednom periodu dodatno i politička energija i društvena energija najviše usmjerava ka tim temama. Ja ne mogu da spriječim nekoga da otvori bilo koju temu. I svaku temu na kraju u nekom demokratskom društvu svako ima pravo da otvori. Ali o svakoj temi uvijek treba i govoriti u punom smislu te teme, a ne reći jedno, a prećutati možda nešto drugo.

Savjet za odbranu i bezbjednost u januaru

Savjet za odbranu bezbjednosti se odavno nije sastao. Iako je šef parlamenta rekao da je jednom trebalo da se sastane, pa nije. Znači, šef parlamenta koji ne želi da prima tajne podatke kako ga neko ne bi opotužio da ih odaje, pretpostavljam, ruskim i srpskim službama. Zašto se nije sastao Savjet? Možda nije bilo potrebe? Ili ste možda već zakazali sjednicu?

Mislim da je dogovor da prva sjednica Savjeta bude u drugoj polovini januara. Mislim da će se sastanak upravo desiti tada. Ja sam u komunikaciji sa ministrom odbrane, načelno dogovorio da to bude druga polovina januara.

Je li je riječ o imenovanjima u Vojsci?

Tada ćemo i to diskutovati. Siguran sam da ćemo u drugoj polovini januara imati jedan set tačaka o kojima treba da diskutujemo. I na kraju, da bi bilo koja od tih tačaka bila izglasana, mora da postoji konsenzus između tri predsjednika

Jeste li sigurni da je uvijek moguće doći do tog konsenzusa? S obzirom i na ovu činjenicu, da gospodin Mandić ne želi da prima tajne podatke, a kako će da odlučuje na tom savjetu, ako nema iste podatke koje Vi imate. Posebno podatke koje dolaze iz drugih službi, iz NATO-a, za koje mu treba posebna dozvola...

Ja sam pokazao jednu dozu odgovornosti i ozbiljnosti funkcije koju ja pokrivam. Smatram da je za svako dobro odlučivanje potrebna i dobra priprema. I sasvim sigurno da ukoliko je neko dobro pripremljen, ukoliko ima podatke, da je i odluka koju treba taj neko da donese, sasvim sigurno bolja u odnosu na situaciju gdje nemate podatke, ili gdje se sa nekim informacijama i podacima upoznajete na licu mjesta. To je nešto sa čime će se svako složiti. Zaista ne bih detaljnije komentarisao učešće drugih članova u Savjetu, ali ja vam kažem na koji način se ja odnosim prema Savjetu za odbranu i bezbjednost.

Nisam saglasan sa mnogim stavovima crkve

Mislite li da je sve što ta Mitropolija i njeni čelnici rade ispravno, s obzirom na ovu Vašu težnju da Crna Gora bude sekularna država?

Pa ja smatram da svako u društvu ima svoju određenu ulogu. Kao što katolička crkva u odnosu na vladu državne vlasti u mnogim zemljama ima konzervativnije stavove kada su mnoga važna društvena pitanja, tema javnog diskursa, tako da vjerovatno i crkva u Crnoj Gori, bez obzira je li to rimokatolička ili pravoslavna, ima određene konzervativnije stavove. Da li se ja sa mnogima slažem?

Ne. Ali to ne znači da ja njihov rad u drugim dijelovima njihovog rada ne poštujem. Ne mora da znači da u svemu treba da se složimo. Upravo takav odnos postoji u demokratskim zemljama Zapadne Evrope i Amerike, ja pravo da vam kažem, njegujem jedan takav odnos.

Znate i sami da pozdravim ono što je dobro, da umijem i da kažem kada se ne slažem sa nečim, isto tako javno. Mislim da s druge strane takođe postoji uvažavanje i poštovanje. Ali budite sigurni da na moje stavove, ni jedna vjerska organizacija nema apsolutan uticaj.

Nisam samo Vučića hvalio...

Neki Vaši kritičari kažu da ste bili snishodljivi prema njemu kada ste izrazili divljenje prema njegovom poznavanju vina pred kamerama i novinarima, u toj nekoj polu-neformalnoj situaciji.

Isto kao što sam pohvalio mnoge druge političare, i g. Ramu, i g. Makrona, i gđu von der Lajen, tako i u tom trenutku sam pohvalio gospodina Vučića u dijelu njegovog poznavanja vina. Apsolutno ne mislim da sam uradio bilo šta pogrešno kada je u pitanju ta moja rečenica.

Mislim da su neke druge stvari koje su postojale u prethodnom periodu puno problematičnije za Crnu Goru od te rečenice koju sam javno rekao u ulozi gosta na jednom vrlo dobro organizovanom međunarodnom događaju gde je bila snažno prisutna i crnogorska mala privreda, pogotovo naši mali proizvođači vina, naravno i Plantaže, gdje su oni imali priliku da svoje proizvode prezentuju velikoj međunarodnoj publici i da na taj način dodatno obezbijede sebi i određene ugovore za budućnost svojih malih vinarija.

Rođenje kćerke i napad na Cetinju

Šta vam je bio najprijatniji događaj ove godine, a šta najneprijatniji?

Najprijatniji događaj je bilo rođenje Ane 12. februara ove godine. Postao sam otac po treći put. Nakon Sare, koja sada ima pet godina, i Davida koji ima četiri, dobili smo i Anu. I zaista, to je poseban trenutak u životu svakog čovjeka, kada dobije dijete.

A najneprijatniji?

Pa definitivno da je neprijatan bio događaj koji se desio na Cetinju u okviru predsjedničke kampanje, kada sam doživio jedan fizički napad, tada vjerovatno još uvijek od određenih struktura koje su bile vjerovatno organizovane od strane određenih ljudi protiv kojih sam se politički borio.

To je bilo neprijatno, ali eto i nakon tog događaja sam, što se kaže, imao tribinu na Cetinju i to veče opet još jednu u Budvi. Zadržao prisebnost, zadržao staloženost i prosto nastavio da radim svoj dio posla na unapređenju društvene zbilje u Crnoj Gori, koja je suštinski onda bila sasvim sigurno zaokružena i tom istorijskom pobjedom na predsjedničkim izborima.

Niste poslije toga imali nikakve probleme na Cetinju?

Nisam.

( Mihailo Jovović )