Šta čeka svijet u 2024. godini: Izolacionizam, izbori, lomovi ...
Većina analitičara se slaže da će odluke zapadnih birača naredne godine oblikovati politiku i kod kuće i u inostranstvu
Dok se 2023. bliži kraju, strane u konfliktima u Ukrajini i Gazi su nagovijestile da očekuju nastavak sukoba tokom većeg dijela naredne godine, a desetine zemalja, uključujući Sjedinjene Države, idu na izbore.
Oko dvije milijarde ljudi u najmanje 50 zemalja održaće izbore u 2024. godini, uključujući Indiju, Rusiju, Britaniju, Evropsku uniju, Afriku, Aziju i Ameriku.
Neki od tih izbora su nepredvidiviji od drugih, a malo je onih koji misle da Vladimir Putin neće osvojiti još jedan šestogodišnji mandat na ruskim predsjedničkim izborima u martu, kaže Piter Eps, kolumnista agencije Rojters. Vjeruje se da je sudbina izraelskog premijera Benjamina Netanjahua povezana sa ratom u Gazi, a mnogi očekuju da bude smijenjen čim se rat završi.
Ostaje nejasno da li će Ukrajina održati predsjedničke izbore u martu.
Međutim Eps, kao i većina zapadnih analitičara, ističe da se izbori koji su od najvećeg značaja za svijet održavaju u novembru u SAD i na njima će biti odlučeno hoće li se Donald Tramp vratiti u Bijelu kuću.
Poteškoće u predviđanju ko će pobijediti, kao i to šta neobuzdaniji Tramp može učiniti dok je na vlasti, dijelom pomažu u objašnjavanju dinamike višestrukih konflikata širom svijeta.
“Prosto rečeno, sve strane žele da se pozicioniraju najbolje što mogu prije glasanja u novembru i mogućih promjena u američkoj spoljnoj politici”, ističe Eps.
To je, prema njegovom mišljenju, dinamika koja dosta govori o stanju međunarodne moći, sa sve navalentnijim rivalima oslabljenih, ali i dalje moćnih Sjedinjenih Država, čija unutrašnja politika djeluje sve više nepremostivo.
Ruska invazija na Ukrajinu, pritisak Kine na Tajvan i na Filipine pokazuju da su Moskva i Peking spremni da koriste metode koje su donedavno bile skoro nezamislive protiv saveznika Vašingtona.
Bajdenova administracija to tumači kao namjerno testiranje američke moći, tvrdeći da SAD treba da stanu iza svojih saveznika pritom izbjegavajući nepotrebnu eskalaciju. To se već ispostavilo kao izazov, ističe Eps i dodaje da je rat Izraela u Gazi pokazao koliko uticaj SAD može biti ograničen. Netanjahuova vlada očigledno vjeruje da može djelovati u Gazi bez gubljenja šire podrške SAD.
Sljedeću godinu će obilježiti duboka debata unutar SAD o globalnoj ulozi Amerike u budućnosti a ishod te debate sa strepnjom će pratiti ostatak svijeta, smatra Ivo Dalder, bivši američki ambasador u NATO, i kolumnista portala “Politiko”.
On ističe da su Sjedinjene Države 80 godina prihvatale svoju ulogu globalnog lidera bez velike rasprave o tome. Međutim, dok se o pravcu, a često i o svrsi njenog liderstva i angažovanja uveliko diskutovalo, samu potrebu za takvom ulogom rijetko ko je preispitivao. Predsjednici iz obje političke partije vjerovali su da američka bezbjednost, prosperitet i sloboda zavise od snažnih bezbjednosnih saveza, posvećenosti slobodnoj i otvorenoj trgovini i odbrani demokratije i ljudskih prava. Predsjednik Džo Bajden je otjelotvorenje tog pristupa, ističe Dalder.
“Međutim, prvi put od Drugog svjetskog rata, rastuća većina republikanaca se okreće protiv ove tradicionalne uloge. Prvi put u posljednjih 50 godina istraživanja javnog mnjenja, više ljudi vjeruje da SAD treba da se klone svjetskih dešavanja, odražavajući stav vodećeg kandidata partije za predsjedničku nominaciju, bivšeg predsjednika Trampa,” kaže Dalder i podsjeća da je Tramp dok je bio na funkciji zagovarao pristup “Amerika na prvom mjestu”, slogan koji datira još od izolacionističkih osjećanja 1930-ih godina.
“Svijet je postao zavisan od američkog globalnog liderstva. I dok bi američki protivnici pozdravili zaokret, njeni prijatelji strahuju od posljedica za svoju bezbjednost, prosperitet i slobodu. Budućnost svijeta u velikoj mjeri počiva na ovoj debati, a samo američki birači će moći da odrede njen ishod”, naveo je Dalder u kolumni za briselski portal.
Eps za Rojters podsjeća da su u Ukrajini i istočnoj Evropi, sve glasniji prigovori da su SAD i njihovi evropski saveznici mogli učiniti više kako bi naoružali vladu u Kijevu tokom 2023. i da sada možda bude prekasno za ostvarivanje značajnijih pomaka u 2024.
Ovi prigovori će se vjerovatno pojačati s obzirom na otpor republikanaca u Kongresu daljoj podršci SAD i realnu mogućnost da bi Trampova administracija mogla potpuno prekinuti podršku Kijevu i prisiliti ga da traži mir.
Pojedini, takođe, vjeruju da bi pobjeda Trampa na izborima mogla podstaći Putina da dodatno militarizuje rusku ekonomiju i krene sa punom mobilizacijom kako bi još nemilosrdnije napao Ukrajinu.
Mudžaba Rahman, šef Prakse za Evropu u Evroazijskoj grupi, takođe ističe da vlade širom svijeta uznemirava mogućnost drugog Trampovog predsjedničkog mandata.
“Politička struktura Kongresa već prijeti blokadom vlade, što dovodi u pitanje podršku Vašingtona Ukrajini. Ukoliko predsjednik Džo Bajden obezbijedi još jedan mandat, Kongres u ovom sastavu će i dalje američku globalnu ulogu činiti neizvjesnom. A ukoliko Tramp pobijedi, rizik je ogroman”, ističe Rahman.
On navodi da će pored izbora u SAD, i glasanje u Evropskoj uniji i Velikoj Britaniji takođe imati velike političke posljedice u 2024. bilo da je riječ o ratu u Ukrajini, Kini, zelenoj tranziciji, tehnologiji, trgovini ili migraciji.
Izbori za Evropski parlament u junu i nacionalne politike širom bloka oblikovaće sljedeću Evropsku komisiju. Euroskeptični populisti će po svoj prilici imati do sada najveću zastupljenost, mada će se postojeće koalicije lijevog centra, liberala i socijaldemokrata i zelene grupe vjerovatno održati, smatra Rahman.
Prema njegovom mišljenju, pragmatični izbori će pružiti određeni kontinuitet, ali će rastući populistički i ekonomski pritisci širom 27 članica otežati proces donošenja odluka.
Evropski parlamentarni izbori u junu biće pomno praćeni zbog znakova daljeg rasta podrške partijama ekstremne desnice, naročito nakon što je na izborima u novembru u Holandiji premijer Mark Rute izgubio većinu. Neki očekuju da on napusti holandsku politiku i potencijalno preuzme dužnost generalnog sekretara NATO Jensa Stoltenberga na samitu u julu u Vašingtonu.
Pobjede ekstremne desnice bile bi pozitivne za Putina, naročito nakon što je Slovačka prekinula sa podrškom Ukrajini pošto je nacionalista i populista Robert Fico pobijedio na izborima u septembru.
U Britaniji, gdje se očekuje da će lider laburista Kir Starmer pobijediiti na izborima koji bi trebalo da se održe tokom 2024, nova vlada može da se nada da će pridobiti bliske saveznike tako što će slijediti primjer Kanade i Njemačke i opredijeliti više snaga za istočnu Evropu. Međutim, sveukupno, brige u vezi sa mogućim povlačenjem SAD vjerovatno će povećati uticaj i strateški značaj ponovnog naoružavanja glavnih evropskih vlada, posebno onih u Varšavi i Berlinu.
Odnosi sa EU će nastaviti da se poboljšavaju, kao i globalni kredibilitet Londona, ali to neće ići glatko, smatra Rahman. On kaže da će Starmer morati da pokaže da je pravi lider koji rješava unutarpartijske podjele i da dokaže skepticima da griješe kada govore o najvećem britanskom problemu: truloj ekonomiji.
Eps predviđa pobjedu premijera Naredre Modija na izborima u aprilu i maju u Indiji, i ističe da se na širem nivou na izbore u Pakistanu, Bangladešu i Indoneziji gleda kao na potencijalni dio rastućeg trenda ka autoritarizmu širom Azije i svijeta.
Većina analitičara se slaže da će odluke zapadnih birača naredne godine oblikovati politiku i kod kuće i u inostranstvu. Svaka godina tokom 2020-ih do sada je donijela svojevrsni šok - vidjećemo da li će se taj trend nastaviti i u 2024.
Ideja mira
Riječ koja će definisati 2024. godinu je “mir” - ali ideja mira, a ne realnost, smatra Elizabet Bro, viša saradnica u Evropskoj liderskoj mreži. Ona je za “Politiko” navela da će mir biti nešto što ćemo najviše tražiti u narednoj godini.
“Mir je poput dobrog zdravlja: Ne cijeniš ga dok ga imaš, ali jednom kada nestane, shvataš koliko je nezamjenjiv i svim silama se trudiš da ga povratiš. Pitanje glasi: Šta zapravo predstavlja mir? Da li je to povlačenje Rusije iz Ukrajini ukoliko zadrži Krim i Donbas? Da li je to uspjeh Izraela da zgazi Hamas mada po cijenu raseljavanja stotina hiljada stanovnika Gaze? Da li je to Kina koja ne kreće u invaziju na Tajvan, ali nastavlja da zastrašuje njegove političare, preduzeća i građane?” pita se Bro.
“U godini pred nama pokušaćemo da riješimo te dileme i druge poput njih, pošto će želja za mirom nastaviti da raste istovremeno sa tenzijama, krizama i ratovima. Iako većina nas sanja o više mira u godini pred nama, vjerovatno će izbiti novi konflikti”, zaključila je.
Pucanje i lom
Svijet se lomi već neko vrijeme. Klimatska kriza, kovid-19, ruska invazija na Ukrajinu i rat na Bliskom istoku pokazali su aspekte jednog novog međunarodnog sistema i doprinijeli njegovom (ne)stvaranju, ističe Natali Toči, direktorka Instituta za međunarodne poslove i vanredna profesorka na Evropskom univerzitetskom institutu.
“Više ne vodimo debatu o tome da li će post-unipolarni svijet koji je počivao na američkoj hegemoniji ojačati multilateralizam ili ne. Umjesto toga, svjesni smo da svijet istovremeno karakterišu bipolarnost između SAD i Kine, multipolarnost širom Evrope, Indije i Rusije i glasna grupa država srednje veličine koje se povezuju sa raznim blokovima. To je svijet u kojem se multilateralizam prosto lomi”, kaže Toči.
Ona smatra da je globalna klimatska akcija najveća žrtva slomljenog međunarodnog poretka.
“Zapadno liderstvo je izloženo velikom riziku od pucanja, kao što je rat u Ukrajini pokazao pukotine u odnosima mnogih država u svijetu u razvoju, koje su produbljene dok rat na Bliskom istoku podriva kredibilitet Zapada”.
Toči takođe smatra da će, ukoliko se u 2024. Tramp vrati na vlast, pucanje i lom postati karakteristika američke demokratije kao i transatlantskih odnosa.
“Zatim tu je Evropa, koja često uspije da iskoristi svoju priliku u krizama, pod uslovom da ostane jedinstvena. Međutim, sa otporom prema klimatskim politikama, podjelama oko fiskalnih i industrijskih politika i novim spoljnopolitičkim svađama, rizik od loma je i tu veliki”, zaključuje Toči.
( A. Šofranac, N. Bogetić )