Omča o vratu, skupa zaduženja i partijska zapošljavanja: Šta su najveći izazovi za crnogorsku ekonomiju u 2024.

Po kojim će se kamatnim stopama Crna Gora zadužiti u 2024. godini i refinansirati dugove koji stiže na naplatu, ali i gdje će na tržištu pozajmiti novac koji joj nedostaje, ključni su ekonomski izazovi za Vladu premijera Milojka Spajića.

Uz to, u Novu godinu se ulazi sa brojnim fiskalnim rizicima - visokom javnim dugom, prekomjernim partijskim zapošljavanjima u državnim institucijama, zakonom o javnim zaradama koji je velika rupa u javnim finansijama, neefikasnim upravljanjem javnim preduzećima za koja se ne zna tačan broj, nefunkcionalnim opštinama u kojima je prisutna neracionalna potrošnja, enormni rast plata i broja zaposlenih. Sve su ovo problemi koje treba rješavati u što kraćem roku.

Ovo su u razgovoru za “Vijesti” ocijenili prodekan i direktor Master studija primijenjene ekonomije na Boston koledžu i predavač na Harvardu Aleksandar Tomić i istraživač javnih politika u NVO “Institut Alternativa” Marko Sošić.

“Najvažnije po kojim kamatnim stopama će se refinansirati dugovi koji dolaze na naplatu i koliko će to povećati troškove servisiranja dugova. Malo je vjerovatno da će ti troškovi ostati isti ili biti niži, ali koliko će biti viši zavisi od trenutka u kojem se budu zaključivali kreditni aranžmani”, istakao je Tomić.

Preporuka sagovornika “Vijesti” je da se konsenzus oko osnovnih postulata upravljanja prihodima i troškovima države i razgovarati sa građanima (i glasačima) na racionalnoj osnovi bez jeftinih obećanja, kao i da Vlada hitno izmijeni zakon o zaradama u javnom sektoru i uradi reformu upravljanja javnim preduzećima.

Javni dug države u naredne tri godine biće povećan za 622 miliona eura i to sa 4,122 milijarde u ovoj na 4,744 milijarde na kraju 2026. godine.To je projekcija Ministarstva finansija u Zakona o budžetu za narednu godinu. Vlada premijera Milojka Spajića je budžetom za 2024. godinu sebi ostavila prostor da se može zadužiti za 1,15 milijardi eura, od čega 650 miliona eura za potrebe obezbjeđenja nedostajućeg novca narednoj godini godini, kao i dodatno “izuzetno” za još 500 miliona za potrebe refinansiranja duga i stvaranja fiskalne rezerve za 2025. godinu. U Novoj godini na naplatu dospijeva upravo 500 miliona starih dugova za koji država u budžetu nema novac već će morati da ovaj dug refinansira.

I dalje će rasti troškovi zaduženja

Tomić ekonomske izazove u 2024. dijeli na eksterne (spoljašnje) koji nam dolaze sa strane i na koje Vlada ne može da utiče i može samo da se prilagodi i na interne (unutrašnje) koji su većinom politčke prirode i koji će mnogo će više uticati na uspjeh izvršne vlasti.

Bez podsticanja privrednog rasta i ozbiljne racionalizacije državnog sektora, sva povećanja će doći na naplatu koja će biti sve, samo ne bezbolna, istakao je Tomić

“Najveći eksterni uticaj su kamatne stope. Veliki dugovi dolaze na naplatu i pitanje je po kojoj će se kamatnoj stopi Crna Gora moći zadužiti. Ne mislim da Vlada može puno uticati na ovaj faktor jer se kamatne stope određuju na finansijskom tržištu i glavni faktor jer kreditni rejting Crne Gore, koji trenutno nije upitan. Trzišta trenutno prognoziraju blagi pad kamatnih stopa što bi “pomoglo” Crnoj Gori. Međutim, ozbiljan pad kamatnih stopa će se desiti samo ako dođe do ozbiljnog zastoja u ekonomijama SAD i EU, što bi opet imalo negativan uticaj na prihode of turizma, na primjer”, naglasio je Tomić.

Prema njegovim riječima u 2024. godini, je najvažnije po kojim kamatnim stopama će se refinansirati dugovi koji dolaze na naplatu i koliko će to povećati troškove servisiranja dugova.

“Malo je vjerovatno da će ti troškovi ostati isti ili biti niži, ali koliko će biti viši zavisi od trenutka u kojem se budu zaključivali kreditni aranžmani. Drugi eksterni faktori su politička situacija u regionu, kao i mogući završetak rata u Ukrajini, s tim da je ovo drugo mnogo manje vjerovatno. Čak i da se rat završi u 2024. nisam siguran da ce se svi Rusi i Ukrajinci odmah iseliti iz Crne Gore”, ocijenio je Tomić.

On je kazao da su interni uticaji mnogo važniji i svi se odnose na političku stabilnost. Tomić navodi da su očekivanja od nove vlade velika u smislu povećanja penzija, plata, te da nije baš očigledno odakle će se naći novac za ispunjenje obećanja iz predizborne kampanje, kao i obaveza nametnutih od prethodne vlade (na primjer, trenutna situacija sa Sindikatom prosvjete).

“Takođe, iako je veliki dio inflacije u Crnoj Gori nametnut globalnim prilikama, povećanje zarada i penzija će imati jak inflatorni efekat. Neke anti-inflatorne mjere poput ponovnog uvođenja robnih rezervi dobro zvuče, ali u praksi će se vjerovatno pokazati neučinkovite i/ili veoma skupe, a dodatno će vjerovatno otvoriti prostor za korupciju. Program “Evropa sad 2”, iako nije pomenut u ekspozeu, donosi dodatne nedoumice, ali o tome ne bih govorio dok se program ne objavi. U svakom slučaju, povećanje zarada će biti teško finansijski održivo bez oštre racionalizacije troškova u državnoj i lokalnim administracijama, racionalizacije broja zaposlenih, a posebno ako se nastavi praksa prekomjernog političkog zapošljavanja i uhljebljivanja” istakao je Tomić.

Bez jeftinih obećanja

On je kazao da što se tiče zaduženja nema direktan odgovor gdje bi najbolje bilo da se zadužimo, ali da je na Vladi da nađe najpovoljniji aranžman.

“Vjerovatno će se morati ići na međunarodno tržište, a da li ići u obveznice ili direktan aranžman je pitanje troškova, uključujući i kamatnu stopu koja može biti ostvarena”, naglasio je Tomić.

Prema njegovim riječima, javni dug je problem i jedini način da se rješava je da se povećaju prihodi i/ili smanjuju rashodi.

“Nijedno se, nažalost, trenutno ne nazire. Vlada je još i najumjerenija, ali dosta političkih aktera govori kao da je moguće povećati penzije i zarade bez dodatnih poreskih opterećenja ili zaduživanja (koje bi samo odložilo poreska opterećenja). Bez podsticanja privrednog rasta i ozbiljne racionalizacije državnog sektora, sva povećanja će doći na naplatu koja će biti sve samo ne bezbolna. Prije, naravno obaveznog, razgovora o brojkama, dobro bi bilo postići neki konsenzus oko osnovnih postulata upravaljanja prihodima i troškovima države i razgovarati sa građanima (i glasačima) na racionalnoj osnovi bez jeftinih obećanja”, rekao je Tomić

On ocjenjuje da je ekspoze premijera Milojka Spajića spisak lijepih želja i kao takav sadrži ciljeve oko kojih vjerovatno nema puno neslaganja.

“Sa ekonomske tačke gledišta, nema mnogo spornih tačaka i sasvim su korektno identifikovani glavni pravci. Ne bih ovdje trošio riječi na ciljeve poput bolje infrastrukture, boljeg ambijenta za privlačenje stranih investicija, kao i jačanje domaće privrede jer to su konstante razvoja ne samo Crne Gore i najvažnije je da vlada ne bude kontra-produktivna u tom smjeru. Sa moje tačke gledista, planovi su u redu, ali će sprovodjenje biti mnogo komplikovanije”, kazao je Tomić.

Borba ekonomskih populista

Istraživač javnih politika u NVO Institut Alternativa Marko Sošić ocijenio je da će 2024. godina biti obilježena borbom dva tabora ekonomskih populista - jednih koji pokušavaju da u hodu osmisle program koji su obećali i drugih koji ih kritikuju što to ne učine brže, a oba tabora sasvim nezainteresovana za reforme koje su duge, složene i teško staju u tvit.

“Naše je da se nadamo da će sve to proći uz što manju štetu po ukupni sistem javnih finansija. On je od 2020. godine do danas izbušen namirivanjem političkih obećanja, udovoljavanjem svačijim zahtjevima, bez ikakvih reformi ako postoji strah da će se izgubiti neki glas”, istakao je Sošić.

On je dodao da su jedni od rijetkih koji su kritikovali i prvi program Evropa sad, kao i sve ostale ekonomske programe 42. Vlade zbog ishitrenosti, nepromišljenosti i problema koje su sistemom spojenih sudova uvukli u sistem ovakvim djelovanjem. “Stoga je došlo kao olakšanje kada smo vidjeli da se ovog puta valjda “povukla ručna” i da će se razmisliti koje je najbolje rješenje. Ne znači da će se doći do nečeg boljeg, ali analiza uticaja, javna rasprava, otvoreni pristup koji bi iskoristio sve kapacitete i u društvu i van njega jedini su garant da se ovakve krupne reforme sprovedu sa najmanje štete”, ocijenio je Sošić.

Zakon o zaradama najveća rupa u finansijama

Kao četiri ključna fiskalna rizika koja nam vise nad glavom i na kojima bi Vlada morala da radi u 2024. godini, IA smatra da su najvažnije reforma sistema zarada u javnom sektoru, reforma upravljanja javnim preduzećima, jačanje nadzora nad opštinama i reforma kapitalnog budžetiranja.

“U svim ovim oblastima, reforme se rade zbog dugoročnih rezultata i neko mora ostati nezadovoljan — neko mora biti meta reformskih mjera tako što će se dosadašnje neracionalno trošenje ili upravljanje suzbiti, a nerad kazniti. Ako Vlada bude željela da se svima svidi i svima izađe u susret, građani moraju biti svjesni da se radi o sticanju političkih poena o trošku svih nas, a ne o politici dobročinstva. U pogledu socijalnih davanja, nadam se da je prošlo vrijeme univerzalnih mjera, koje bez mnogo promišljanja daju svima, a svima nedovoljno. Od 2020. do danas imali smo pregršt univerzalnih davanja koja mnogo koštaju, a ne pogađaju metu i ne čine život onih kojima je najpotrebnije boljim. Ali ih je sa druge strane najlakše i najbrže sprovesti, ne zahtijevaju vrijeme, podatke i analizu”, naglasio je Sošić.

On je istakao da je zakon o zaradama zaposlenih u javnom sektoru jedna od najvećih rupa u našim javnim finansijama.

“Kroz nastavak prekomjernog zapošljavanja, česte izmjene zakona, izuzimanje cijele uprave i pravosuđa iz njegovog okvira, nastavkom praksi dodataka na zaradu, naknada za radne grupe, velikodušno pregovaranje sa sindkatima - doveli smo ionako urušen sistem u stanje slabo kontrolisanog haosa koji će nas koštati kao jedan auto-put svake godine. Ako je ova Vlada iole odgovorna, ispuniće obećanje i predložiti novi zakon i uvesti red. Za početak, makar da svaka od 250 škola ne radi sopstveni obračun plata, da uprava zna koliko ima zaposlenih na svim nivoima, koliko su plaćeni i na koje dodatke imaju pravo i da im ne daje povoda za neprestane sudske sporove svojim greškama”, naglasio je Sošić.

Prema njegovim riječima, ključni izazov će biti upravljanje javnim preduzećima i Vlada bi trebalo da osnuje centralni organ koji će za početak se baviti praćenjem njihovog rada, vjerodostojno ih prebrojati kao prvi zadatak, pošto sada ni to nemamo.

Neracionalna potrošnja opština

Sošić je kazao da IA plaše najave rada na decentralizaciji i jačanju fiskalne pozicije opština, bez pomena njihove nefunkcionalnosti i neracionalnosti u potrošnji.

“Ako Vlada bude sprovodila svoj ekspoze onako kako ga tumače neki njeni djelovi i kako im nedavno završena analiza Ministarstva javne uprave dopušta, onda se ide u “decentralizaciju” raznih nadležnosti države onim opštinama koje su po njihovom viđenju uspješne, praćeno jačanjem njihovog finansiranja. U isto vrijeme opštine nastavljaju da rastu u dugu i broju zaposlenih i njihovim platama”, naglasio je Sošić.

Prema njegovim riječima, posljednji podatak je da opštine imaju 15 600 zaposlenih na lokalnom nivou, 600 više nego na početku godine.

“Ali to izgleda više nikoga ne zabrinjava — pitanje je kako im pomoći i dati više novca i nadležnosti”, istakao je Sošić.

Obezbijediti političku stabilnost bez partijskog zapošljavanja

Tomić smatra da je na duži rok najvažnije obezbijediti političku stabilnost, bez kupovine iste kroz partijsko zapošljavanje i uhljebljivanje stranačkih kadrova.

“Ohrabruju skorašnji primjeri saradnje vlasti i opozicije oko popisa, izbora nedostajućeg sudije Ustavnog suda, kao i zakonskih rješenja koja su doprinijela da Crna Gora ne dospije na sivu listu Manivala. Crna Gora je mala država i bez zajedničkog rada će biti vrlo teško sprovesti dodatne reforme potrebne za ulazak u EU”, kazao je sagovornik “Vijesti”.

Prema njegovim riječima, drugi značajan faktor za dugoročni razvoj je kadar. “Vlada govori o zadržavanju posebno mlađih kadrova u Crnoj Gori, ali treba raditi i na privlačenju kadra sa strane, ne samo dijaspore već i ljudi koji nemaju obavezno vezu sa Crnom Gorom. Uspješne, male države koje se pominju kao cilj u ovom i prethodnim ekspozeima kao sto su Švajcarska, Singapur i Luksemburg sve imaju značajan broj ljudi koji nisu rođeni u tim državama (Švajcarska 26 odsto, Singapur 40 odsto, Luksemburg 47.2 odsto). Crna Gora ima potencijala da privuče ljude sa strane i treba sistematičnije raditi na tome”, istakao je Tomić.

On smatra da je najveća prijetnja ostvarivanju ciljeva iz Spajićevog ekspozea, a i bilo kojeg budućeg trenutni izborni sistem u Crnoj Gori.

“Trenutni sistem glasanja zatvorenih partijskih lista skoro garantuje nastavak loše dosadašnje prakse partijskog zapošljavanja i uhljebljivanja, koja se pokazala veoma otporna na promjenu vlasti, što će vjerovatno biti slučaj i u budućnosti bez korjenite promjene izbornog sistema”, istakao je Tomić.

( Marija Mirjačić )