Ekipa "Vijesti" u Skadru uoči praznika: Pazar u gradu između dva neba

Automobili u koloni na graničnom prelazu Božaj tromo prilaze kontrolnom pultu, vozači strpljivo čekaju da granična policija završi posao kako bi nastavili putovanje do jedne od, u posljednje vrijeme, omiljene destinacije Podgoričana za trgovinu - Skadra.

Grad između dva neba, kako ga zovu mnogi, idealno je mjesto za kraći odmor, ali i pazarenje.

U to se uvjerila i ekipa “Vijesti” u petak, 22. decembra, iako nam vremenski uslovi nijesu bili naklonjeni: kiša nas je pratila sve do ulaza u grad.

Do Skadra se automobilom stiže za manje od sat. Dok putujete, slobodno se možete izgubiti u pejzažima okolnih sela. Pogled povremeno “zamagli” pokoji napušteni ili srušeni objekat, prazna autoperionica, trafika, “grdosija” od tek započetog građevinskog projekta, zbog koje se morate zapitati jesu li prilike u prostornom planiranju u Albaniji slične našima i da li uopšte ima građevinsku dozvolu.

Na ulazu u grad primjećujemo i da su saobraćajne gužve nešto na šta smo naviknuti. Ipak, skadarski saobraćajni “bućkuriš” zbunio bi i najiskusnije vozače. Čini se, ipak, da stanovnicima Skadra to ne predstavlja problem, već da je to gradska svakodnevica.

Zdrale - pijaca za svakog

Mnogi Crnogorci pazare u Skadru, baš na toj pijaci, kažu nam izlagači. Izbor povrća i voća veoma je bogat, a cijena, u nekim slučajevima, kao da ste uboli premiju na lotou. Izlagači vide strance iz susjedne države i znaju da vas namame privlačnim proizvodima i cijenama.

“Kilo mladog luka 200 leka (nepuna dva eura), a jabuke 100 (nepun euro). Paradajz mi je 220 leka (2,1 euro)... Za vas i jeftinije i u eurima...”, kaže prodavačica tek toliko da možemo da je razumijemo.

Objašnjavamo joj da smo novinari iz Mali i Zi (Crne Gore) i da radimo na priči o Skadru.

Želimo da osjetimo prazničnu euforiju u malom gradu, objašnjavamo joj preko Google prevodioca.

Pitamo je da li dolaze “naši u posjetu i kakvi su kupci”.

“Ponekad dođu. Najviše vikendom. Ima ih i radnim danima. Ne kupuju toliko često kod mene, ali kupuju na pijaci”, kaže nam ona pakujući kestene.

Za kilogram kestena uoči katoličkog Božića trebalo je izdvojiti 350 leka (3,3 eura). Istovremeno, na podgoričkim pijacama kesten je cijenjen četiri eura po kilogramu.

Prema riječima naše sagovornice, najviše je “domaćih kupaca iz Skadra i okoline”. Trude se prodavci i da osvoje crnogorske kupce - nude robu i cijene na našem jeziku.

Mnogi proizvodi pristupačniji su i jeftiniji nego kod nas. Kilo mandarina i šargarepe možete pazariti za po euro, dok su u Podgorici 1,3 eura i više.

Lješnici i kesteni su nešto više od tri eura. Bijeli luk je, takođe, jeftiniji nego na crnogorskim pijacama.

Prodavci kažu da im veoma brzo prođu sirevi i surutke. Nešto skuplji u odnosu na podgoričke pijace su orasi - 1.200 leka (11,5) eura, a ako baš ne prođe veći dio iznesenog na tezgu do kraja dana, cijena je niža - 1.000 leka (ako plaćate u eurima - devet eura po kilogramu).

Kilogram maslina je ispod četiri (400 leka), dok se u Podgorici teško može naći ispod pet eura. Litar maslinovog ulja može se kupiti i za manje od 10 eura, koliko treba izdvojiti i za kilogram domaćeg dimljenog sira u vakumiranom pakovanju. Neka vas to pakovanje ne zavarava - kupac može da proba sve domaće proizvode. A može i da se “cjenka”, što odavno više nije običaj na podgoričkim pijacama.

Samo jedan pješački prelaz dalje su štandovima sa trikotažom, ali i kućnim potrepštinama. Rolke, trenerke, patike, majice, jakne... Pakovanje od 12 pari čarapa - 500 leka, odnosno 4,8 eura. Prodavci pokazuju na improvizovane kabine za presvlačenje - sve može da se proba. I cijene mogu biti korigovane, uz osmijeh obećavaju.

U obilasku nijesmo čuli prepoznatljiv glas i jezik. Petak, radni dan, a i kiša. Možda je “marketinški trik”, ali prodavci tvrde da je baš takvo, kišovito i sivo vrijeme, idealno za trgovinu. Oni prije prodaju proizvode koje su tog dana iznijeli na pijacu, a kupci dobiju veće popuste. Uz osmijeh kažu da se svima isplati.

Centar - spoj starog i novog doba

Nakon pauze za kafu i doručka, ekipa “Vijesti” se zaputila ka centru. Tu počinju problemi. Semafora u Skadru gotovo da nema, vozači pretiču i parkiraju se bilo gdje - ispred kontejnera, na ćošku ulice, a neki i na pješačkim prelazima... Ništa što nije već viđeno u Podgorici, ali se čini da u Skadru to nije incident, već rutina.

No, biciklisti ih uspješno izbjegavaju. I nije ih malo. I mladi i oni stariji gradom krstare na dva točka, iako nema obilježenih biciklističkih staza.

I poslije nešto više od pedeset minuta vožnje, stigli smo do centra grada. Spoj tradicionalnog i modernog, evropskog i balkanskog, primorskog i centralnog.

Prašnjavi sokaci, kafići, prodavnice polovne robe, pokoja stara knjižara, autleti i parkinzi za bicikla na sve strane... Ali i višespratnice u staklu, moderni izlozi, čari su tog malog grada.

Stanovnici ne bježe od kamere fotografa. Neki čak i “prkosno” poziraju pred objektivom fotoreportera “Vijesti”.

Osmijeh im ne silazi sa lica ni kad vas uslužuju. Mlađi znaju engleski jezik dovoljno da se sporazumiju i strpljivi su dok objašnjavaju šta im najviše prolazi, ili koje im jelo specijalitet dana. Negdje se omaknu pjesma i graja, i čini se da je to dio bića stanovnika Skadra, prije nego praznična euforija.

Nakon kratkog pazara i predaha, ekipa “Vijesti” kreće ka Podgorici. I dok se jedva snalazimo uskim ulicama, komentarišemo da se ni u jednom trenutku nijesmo osjećali kao stranci ili kao šoping-turisti. Doček u Skadru je domaćinski. A domaćinski je i pazar.

( Nikola Saveljić )