Energija, volja i hrabrost zarad kulture i umjetnosti

Buđenje duha kolektiva i zajedništva kulturno-umjetničke scene, udruživanje zarad opšteg boljitka u umjetnosti i položaja struke u toj oblasti, javno izražavanje stavova i sugerisanje na potencijalne greške i nerazumijevanje nadležnih izdvojili su se kao jedna od posebno značajnih dešavanja na tom polju u 2023. u Crnoj Gori. Različiti događaji, ideje, situacije, bili su povod za oglašavanje, proteste umjetnika i ljudi angažovanih u kulturi, ali i za ujedinjenost zarad istih ciljeva, a što ranijih godina nije bio slučaj.

Drugi dio godine obilježilo je nezadovoljstvo velikog dijela strukovnih organizacija i pojedinaca usljed najavljenog imenovanja Tamare Vujović na čelo Ministarstva kulture i medija. Problematizovali su njene reference i potencijal da kao doktorka fizijatrije iz redova Demokratske Crne Gore doprinese oblasti u kojoj su angažovani...

Tako je oformljena inicijativa “Kultura nije plijen” koja je protiv ovog predloga uputila više saopštenja, pokrenula peticiju sa potpisima, organizovala protest u okviru kojeg je Vladi Crne Gore predala nekoliko zahtjeva u vezi sa situacijom u umjetnosti... Ministarka je imenovana, predstavnici inicijative razgovarali sa njom, kao i sa premijerom Milojkom Spajićem, ali ono što je jedinstveno jeste da se energija koju šire nije ugasila i da nijesu prestali da postoje nakon što je aktuelnost pitanja prošlo...

“Vrijeme je da konačno razgovaramo otvoreno, konstruktivno u cilju poboljšanja trenutnog stanja u kulturi. Ako želimo promjene, moramo ih zajedno inicirati”, to je jednom prilikom poručeno sa Fejsbuk stranice ove inicijative.

Za vrlo kratko vrijeme “Kultura nije plijen” postala je neka vrsta umjetničke platforme za pokretanje bitnih pitanja, uglavnom putem panel diskusija kojih je do sada organizovano više, a na kojima pored umjetnika poziv za učešće dobijaju i predstavnici nadležnih institucija koji su se u većoj mjeri i odazvali, kako se i očekuje.

Ko je zapravo iza i ispred inicijative “Kultura nije plijen” pitanje je sa jednostavnim odgovorom - svi zainteresovani koji žele tu da budu...

“Mi smo otvorena inicijativa u koju je dobrodošao svako ko želi da bude dio ove priče i svako ko osjeća da može da doprinese”, kaže za “Vijesti” jedan od njih, filmski reditelj Mladen Ivanović i dalje objašnjava:

“Mi smo radnici u kulturi koji su se okupili sa ciljem osnivanja i postavljanja platforme koja će da pokrene dijalog, prati rad Ministarstva i svih onih koji su pod njima, kao i djelovanja u pravcu poboljšanja ovog resora. Želimo da mapiramo probleme, razgovaramo o njima, razmišljamo i ponudimo potencijalna rješenja... Ovo okupljanje nam omogućava da zajednički djelujemo, reagujemo, oglasimo se kada se dešavaju određeni događaji, da kontrolišemo rad i blagovremeno obavještavamo širu javnost i medije oko svih potencijalnih izazova. Istovremeno, sve to su nam i ciljevi za dalje”, priča Ivanović koji za “Vijesti” dodaje i da je “baš to jedan od glavnih događaja koji su se desili u kulturi u 2023”.

Zbog svega toga, ali i mnoštva drugih razloga, spisateljica, scenaristkinja, rediteljka Sandra Vujović ističe da je ponosna što je dio inicijative “Kultura nije plijen”.

“Kultura nikad nije bila ovoliko marginalizovana ni degradirana kao danas, umjetničke struke obesmišljene i obezvrijeđene, a kulturni djelatnici ovoliko poniženi. I to stanje nije od juče. Ono ima svoj višedecenijski kontinuitet. Ako zaista želimo da se suočimo sa istinom i počnemo da mijenjamo to stanje, onda moramo da priznamo i sebi i javnosti da su, pored donosioca odluka, za takvo stanje odgovorni i kulturni djelatnici koji su se inertno i konformistički odnosili prema kulturi i nisu dizali glas protiv dekadence u koju je srljala”, otvoreno konstatuje Vujović.

Optimistična je, a razlog tome je energija, želja, hrabrost, ali i bunt koji su prisutni i vidljivi, a neophodni za promjene, kaže...

“Smjena generacija koja se, evidentno, napokon događa, donosi jednu novu energiju, jednu novu kritičku misao, ali i neophodnu volju i veliku hrabrost za suočavanje sa svim izazovima koje nosi proces promjena. Javni interes, opšte dobro i plemeniti ciljevi su ovog puta pobijedili ideološke, i svakakve druge, razlike među kulturnim djelatnicima, i to je za svaku pohvalu. Svi mi koji činimo i stvaramo kulturu ove države, ma kojoj stranci pripadali, ma kako se nacionalno ili vjerski deklarisali, ma koje ideološke stavove imali, ne možemo pobjeći od jedne banalne činjenice, a to je da na sve nas utiče ono što piše u zakonima i da smo svi, na kraju, žrtve loših, neznavenih ili ličnim interesom viđenih političkih odluka”, ističe Vujović.

Sve to čini njihovu viziju i misiju važnijom, ali i težom, a put duži. Ono čemu teže, objašnjava Vujović, jesu promjene na više polja...

“Zato je važno depolitizovati kulturu, inicirati izmjene i dopune zakonskih normi, kao i izmjene i dopune petogodišnjeg Nacionalnog plana za razvoj kulture, uticati da se na rukovodećim pozicijama u institucijama kulture nađu iskusna i stručna lica, da se napokon izborimo da godišnji budžet za kulturu prestane da bude statistička greška i dosegne svoj zakonski minimum od 2,5 odsto (predviđeno je da se za rad resora kulture izdvaja najmanje 2,5 odsto državnog budžeta, umanjenog za izdatke državnih fondova i kapitalnog budžeta, ukoliko je planirani realni rast bruto-domaćeg proizvoda (BDP) između tri i osam odsto, prim.nov) i da se zaustave sve dosadašnje loše prakse koje su dovele do ovako teškog stanja u kulturi”, priča ona.

Vujović podsjeća i da su sve to upravo teme koje pokreću, ali i kojima planiraju intenzivno da se bave i u budućnosti, tokom 2024. godine, a sve kroz pokretanje dijaloga sa donosiocima odluka.

Pozorišni režiser Zoran Rakočević jedan je od onih koji su uvijek bili zagovornici ovakvih inicijativa i bez ustručavanja komentarisao stvari, bilo pozitivno ili ne. Sada time obogaćuje platformu i zajednicu “Kultura nije plijen”. On za “Vijesti” otkriva koji su planove, očekivanja, ali i nade koje ima za narednu godinu u kontekstu kulture i umjetnosti, te njihove inicijative...

“Što se tiče naredne godine valja biti optimističan (makar i na silu, makar i nakratko) i očekivati da će javni interes da nadvlada lični i partijski. To podrazumijeva da se ispoštuju ljudi iz struke i ljudi sa znanjem, da se na odgovarajućim rukovodećim funkcijama nađu kvalitetni kadrovi, ljudi od integriteta i znanja sa kojima zajedno treba ući u reformisanje i redefiniciju kulture u državi”, priča on.

Rakočević ima i konkretna očekivanja, potkrijepljena argumentima...

“Da se u toj, 2024. godini prvo desi da naša inicijativa recimo dobije izvinjenje za razne kvalifikacije od strane zvaničnih lica, a koja su se desila prilikom naše prve inicijative, a zatim da dobije poziv na dijalog. Podsjećamo da smo do sada sami organizovali četiri panel diskusije na koje su se zvaničnici odazivali, iako sa druge strane, mi nikada nijesmo dobili neki poziv od njih. Struka je željna da bude uvažena”, kaže reditelj.

I Ivanović potvrđuje da su se nadležni iz Ministarstva kulture odazivali na njihove pozive na dijalog, što smatra normalnim i čemu se značaj pridaje jer je ranije ta praksa bila lošija.

“To je stvar koja se očekuje od njih. Državne institucije treba da rade svoj posao, a jedno od njihovih zaduženja je i da se odazovu na dijalog, da i sami pozovu na dijalog”, konstatuje on.

Rakočević podsjeća da su “ulica i protest alternative za nedostatak dijaloga i uvažavanja”, pa je potrebno savladati vještinu komuniciranja i saradnje...

“Moramo da krenemo od učenja azbuke, jer mi se čini da smo još u predškolskom... Najveća satisfakcija koju bih kao član inicijative doživio jeste uvažavanje mišljenja, a zatim i konkretan korak. Da nema više onoga: ‘zakoni su takvi’, ‘pravila nalažu’ i slično. Robujemo pravilima koje smo sami donijeli. Hajde da ih mijenjamo skupa. Ako za to ima interesovanja s ‘onu stranu svijeta’”, poručuje Rakočević.

Ohrabruje eho koji nagovještava da kultura, umjetnost i ljudi koji stvaraju i/ili se bave tim oblastima u Crnoj Gori (ipak) nijesu prepušteni slučaju, volji pojedinca, te da neće nezainteresovano prihvatati nove uredbe, propise, zakone, urušavanje sopstvenog sektora... Umjetnici su se oglasili, očekuje se da i nadležni u ustanovama, institucijama, Ministarstvu kulture i Vladi Crne Gore osluškuju, slušaju, preispituju, prihvataju, komuniciraju i uzvraćaju, zarad opštih interesa (u) umjetnosti i kulturi...

“Vrijeme je da se svi zajedno postaramo da se kroz kreiranje kvalitetnih kulturnih sadržaja društvu vrate zdrave vrijednosti koje će ga oblikovati i edukovati. Iskreno se nadam da će naš primjer slijediti i druge branše koje žele bolje i pravednije uslove za rad, a samim tim i dobro ovoj državi”, zaključila je u razgovoru za “Vijesti” Sandra Vujović.

“Publika je uz vas”

Možda su počeci izražavanja nezadovoljstva dijela stvaralaca kulture ukorijenjeni u konfrontiranju bivše ministarke tog resora Maše Vlaović i nekadašnje direktorice Centra savremene umjetnosti Crne Gore Jelene Božović, a povodom osnivanja Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore, odnosno transformacije Centra u Muzej.

Zajednički apeli i saopštenja usljed tog pitanja dalje su evoluirala u proteste na javnom prostoru, usljed nezadovoljstva Granskim kolektivnim ugovorom na osnovu kojeg umjetničkoj struci nijesu povećana primanja i koeficijent kao što je ostalim zaposlenima u ustanovama kulture. Okupljeni su izašli na ulice pod parolom “Mi smo kultura” i uputuli kritiku, inicirali dijalog, sastanke i razumijevanje, najavljivali štrajk... Formiran je Slobodni sindikat kulture Crne Gore na čijem čelu je Vukan Pejović.

Desilo se tada, u prvoj polovini godine, da su podršku dobili i od direktora pojedinih institucija, među prvima Stevana Koprivice iz Gradskog pozorišta Podgorica i bivšeg direktora Crnogorskog narodnog pozorišta Marka Baćovića, a jedan od značajnijih transparenata bio je sa natpisom: “Publika je uz vas”. I nakon određenog vremena, uspjeli su u svojim namjerama i zahtjevima...

Pored te, parole sa transparenata i dalje važe, upozoravaju i opominju: “Da nam se djeca ne bi mlatila šipkama, vodimo ih u pozorište, galeriju, muzej, na koncert”, “Kultura je ono što nam ostaje kad je sve drugo zabranjeno”, “Bez kulture država je samo teritorija, a čovjek samo ljuštura”...

( Jelena Kontić )