Pacifički vatreni prsten: Mjesto gdje se zemlja trese

Pacifički vatreni prsten je dobio ime po brojnim vulkanima, koji leže na njegovom obodu. Tu je zabilježen najveći broj zemljotresa u svijetu, pa on predstavlja stalnu opasnost za zemlje poput Japana i Indonezije.

Razorni zemljotres koji je u ponedjeljak pogodio Japan, sa još desetinama naknadnih potresa, samo je posljednji u nizu. Ta zemlja se nalazi u trusnom području - najopasnijem na svijetu.

Obim Pacifičkog vatrenog prstena

Radi se o nizu najmanje 450 aktivnih i privremeno neaktivnih vulkana duž obalskih područja, u cijelom Pacifičkom okeanu. Polukružni lanac vulkana počinje sa krakom u Indijskom okeanu, ide preko Indonezije, Sumatre, Malezije sve do Filipinske ploče.

Od tog mjesta, Prsten obuhvata cjelokupnu Pacifičku ploču, te ploču Huan de Fuka koja leži ispred kanadske obale i obale američkih saveznih država Vašington i Oregon, potom Kokosove ploče (u Pacifiku ispred Srednje Amerike) i ploče Naska ispred Južne Amerike. Duž cijelog tog područja se bilježi visoka seizmička aktivnost.

Do koje mjere su ugroženi ljudi?

Otprilike 90 odsto svih zemljotresa svijeta se bilježe unutar tog Prstena. To znači da ljudi u Indoneziji, na Filipinima, u Maleziji, Japanu i Australiji, kao i ljudi u ostrvskim državama Maleziji, Mikroneziji i Polineziji, moraju da žive pod stalnom prijetnjom. Isto tako su ljudi duž ukupne sjevernoameričke i južnoameričke pacifičke obale pogođeni ovim fenomenom.

Međutim, opasnost nije ista za sve. Veća je na većoj nadmorskoj visini ili u blizini granica tektonskih ploča. Kolika je stvarna opasnost po ljude u tim krajevima zavisi od načina gradnje i preventivnih mjera za slučajeve katastrofalnih zemljotresa.

Duž obale postoji još i opasnost od cunamija. Džinovski talasi izazvani zemljotresima ili vulkanskim aktivnostima, mogu u najkraćem roku zbrisati sa lica zemlje cijela priobalna područja.

Vulkani koji su u blizini naselja opasni su sami po sebi. Erupcije donose emisiju otrovnih gasova, prašine i lave, te prouzrokuju klizišta.

Zašto duž ove linije ima tako puno vulkana?

Tektonske ploče koje sačinjavaju Zemljin omotač stalno se kreću po podlozi od dijelom čvrstih i dijelom istopljenih stijena. Tamo gdje se ploče sudaraju, ili gdje se otcjepljuju jedna od druge, bukvalno se pomjera zemlja.

Tamo gdje zemlja napukne, mogu nastati vulkani. To je slučaj sa Havajima, usred Pacifičke ploče. Ipak, najveći broj vulkana se nalazi na mestima sudara tektonskih ploča. Tako su na primjer nastali planinski lanci kao što su Andi u Južnoj Americi ili Stjenovite planine u Sjevernoj Americi.

Šta je subdukcija?

Ovim pojmom iz domena geologije označava se podvlačenje jedne tektonske ploče pod drugu – ona tone pod nju, odnosno, subdukuje se. To se dešava i na Pacifičkom vatrenom prstenu. Ploča koja se podvlači pod drugu pravi ogroman pritisak na magmu u unutrašnjosti zemlje, pa ona na pukotinama traži put do površine. Tako nastaju vulkani.

Ako preko takvog mjesta leži okean, mogu nastati vulkanska ostrva. Tako su nastala Marijanska ostrva na granici Filipinske i Pacifičke ploče.

Kada su zabilježeni najsnažniji zemljotresi duž Prstena?

U Čileu je 22. maja 1960. zabilježen zemljotres od 9,5 stepeni po Rihterovoj skali. Geološki topografski institut Sjedinjenih Država ga smatra najsnažnijim zemljotresom zabilježenim od 1900. godine.

Na drugom mjestu je zemljotres na Aljasci 1962, koji je na istoj skali imao 9,2 stepena. Na trećem mjestu je zemljotres koji je zabilježen decembra 2004. na Sjevernoj Sumatri. Imao je 9,1 stepen Rihterove skale i izazvao je katastrofalan cunami u Indijskom okeanu.

Isti intenzitet je imao i zemljotres na morskom dnu pred japanskom obalom kod Honšua marta 2011. - on je takođe izazvao cunami, a time i nuklearnu katastrofu u Fukušimi.

Zemljotresi na ovoj listi najčešće spadaju u kategoriju zemljotresa iznad 8,5 stepeni Rihterove skale, i najveći broj ih se desio na Pacifičkom vatrenom prstenu.

Zašto je teško da se predvide zemljotresi?

Uprkos pomnom naučnom praćenju pomjeranja tektonskih ploča i vulkanskih aktivnosti, zemljotresi se ne mogu tačno predvidjeti. Čak i kada se dva zemljotresa dese u kratkom vremenskom razmaku, teško je ustanoviti da li su povezani.

Postoje seizmolozi koji diskutuju o mogućnosti da i neke ljudske aktivnosti, kao što su vađenje rude, nafte i gasa ili podzemne atomske probe, izazivaju zemljotrese. Ali to je teško nedvosmisleno naučno dokazati.

Jasno je da je Pacifički vatreni prsten izložen konstantnom pritisku. Kada se negdje desi zemljotres, pritisak neko vrijeme popušta, ali uskoro ponovo raste.

Ljudi koji žive u takvim područjima mogu samo da urade ono što je u njihovoj moći - da gradnju svojih naselja prilagode stalnoj opasnosti, da izbjegavaju život na samoj obali i da izgrade sisteme ranog upozoravanja, kako bi na vrijeme pobjegli pred cunamijem.

Moraju na bezbjednim mjestima čuvati materijal, vodu i hranu, kako bi se život nastavio i poslije naredne katastrofe.

( Deutsche Welle )