INTERVJU Duško Milanović: Trka sa vremenom za 3.500 predmeta

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Duško Milanović kazao je da je više od tri i po hiljade “živih” predmeta bilo zaboravljeno u fiokama tog tužilaštva, sve dok nedavno nije izvršena kontrola kada su oni u kojima je još moguće postupati dodijeljeni u radu njegovim kolegama.

On je u intervjuu “Vijestima” ustvrdio da političari nemaju upliv u rad tog tužilaštva, da im fali više od pola tužilaca, a komentarišući komunikaciju brojnih pravosudnih i drugih funkcionera sa nekadašnjom predsjednicom Vrhovnog suda Vesnom Medenicom kazao da nikada nije imao slične zahtjeve od nadređenih i da se drže profesionalne komunikacije. Naglasio je da su tužioci koji dežuraju u ODT Podgorica preopterećeni i da je pitanje koliko još vremena mogu da izdrže takav tempo.

Na sjednici Tužilačkog savjeta nedavno je saopšteno da je najmanje hiljadu nerasvijetljenih “živih” predmeta tavorilo godinama u arhivi ODT-a u Podgorici, a da niko od tužilaca nikada nije bio zadužen da radi na njima. Kako to komentarišete? Da li neko treba da snosi odgovornost za to? Koji su to predmeti uopšte?

Radi se o brojci od preko tri i po hiljade predmeta, koji su zavedeni u odgovarajući upisnik, ali zbog napredovanja državnih tužilaca koji su ih inicijalno zaduživali, odlaska u penzije i na druga radna mjesta, ti predmeti od strane tadašnjih rukovodilaca nijesu dodijeljivani u rad drugim tužiocima i u upisniku su imali status nezavršenih predmeta, radi čega sam dodijelio ove predmete državnim tužiocima i dao im nalog da hitno preduzimaju radnje da se spriječi zastarjelost u onim predmetima u kojima još nije nastupila, a da u predmetima u kojima je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja donesu odluku o tome i uredno obavijeste oštećene stranke, kao i policiju, ukoliko je podnosilac prijava.

U pogledu odgovornosti, mislim da je to sada gotovo neizvodljivo utvrditi, a posebno sankcionisati, ali ta odgovornost nikako ne može da stoji na teret državnim tužiocima kojima su sada dodijeljeni predmeti.

Koliko je tužilaca u Crnoj Gori, a koliko u ODT-u Podgorica? Fali li ih u tužilaštvu kojim Vi rukovodite, i generalno u državi?

Ne raspolažem podacima koliko državnih tužilaca ukupno nedostaje u Državnom tužilaštvu Crne Gore, negdje sam čuo podatak da je oko 55. Međutim, što se tiče Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, odlukom Tužilačkog savjeta predviđeni broj državnih tužilaca je 24 i rukovodilac, dok trenutno te poslove obavlja njih 11 (dakle ispod 50 odsto), od kojih samo osam obavlja poslove dežurstva.

To posebno ističem, jer Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici mjesno pokriva nadležnost Glavnog grada Podgorice, te Opština Danilovgrad, Tuzi i Zete, čiji je broj stanovnika oko trista hiljada, što uslovljava da imamo najveći broj formiranih predmeta, naročito za vrijeme dežurstava u kojima treba hitno postupati i donositi brzo odluke, tako da mogu slobodno da kažem da su državni tužioci koji obavljaju dežurstvo bukvalno preopterećeni i pitanje je koliko još vremena u ovom broju mogu fizički da izdrže.

Šta mislite o posljednjem sastavu Tužilačkog savjeta? Kako ocjenjujete njihov rad? Kako ste sarađivali?

Tužilački savjet se u svom posljednjem sazivu suočio sa brojnim izazovima, posebno što se tiče nedostatka broja državnih tužilaca, koji objektivno nijesu ni mogli da riješe, jer obuka za kandidate za državne tužioce traje, po mom mišljenju, neshvatljivo dugo, odnosno 18 mjeseci.

Smatram da je neophodno hitno izmijeniti to zakonsko rješenje i mislim da iz Ministarstva pravde imamo pozitivne signale, da se obuka za kanidate za državne tužioce smanji, što će usloviti uvećanje broja državnih tužilaca. Što se tiče saradnje sa Tužilačkim savjetom, ona je po mom mišljenju obostrano profesionalna i otvorena, a sve u cilju postizanja još boljih rezultata.

Nedavno je bilo ponovno ocjenjivanje tužilaca? Da li su, po Vašem mišljenju, tužioci ocjenjivani kako treba ili je bilo “osvetničkog” ocjenjivanja?

Ne mogu da se složim sa Vašom formulacijom pitanja da bi moglo da postoji “osvetničko ocjenjivanje”, a ukoliko bi to bilo, značilo bi grubo kršenje zakona.

Ocjenjivanje državnih tužilaca se vrši od strane Vijeća državnih tužilaca, kojeg čine rukovodilac i četiri državna tužioca iz državnih tužilaštava višeg stepena. Vijeće može da ima i različita mišljenja. Tako u pogledu ocjenjivanja jednog državnog tužioca, kao član Vijeća, dao sam mu ocjenu odličan, jer su po mom mišljenju njegovi rezultati i bili za tu ocjenu.

Dozvolićete da, kao rukovodilac, imam najbolji uvid u rad državnih tužilaca, a u konkretnom slučaju radilo se o državnom tužiocu koji nikada nije odbio radni zadatak i koji osim toga obavlja i dežurstvo. Sa mojim razlozima se složio i jedan član Vijeća, dok su preostala tri člana smatrala da treba da bude ocijenjen ocjenom “dobar”, dali svoje razloge, a konačni stav, odnosno ocjenu će dati Komisija za ocjenjivanje.

Među mogućim ste kandidatima za prelazak u Vrhovno državno tužilaštvo. Šta eventualni izbor predstavlja za Vas i zbog čega ste se prijavili?

Što se tiče mog eventualnog odlaska u Vrhovno državno tužilaštvo, mogu da istaknem da se radi o oglasu koji je objavljen u istom periodu kada i oglas za rukovodioca Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici.

Razlozi koji su me rukovodili da se prijavim za taj oglas je moj gotovo dvadesetogodišnji tužilački staž i to što smatram da bih, ukoliko dobijem povjerenje Tužilačkog savjeta, mogao da dam značajni doprinos u radu Vrhovnog državnog tužilaštva, kojem takođe nedostaju državni tužioci i rade u smanjenom kapacitetu.

Kakvo tužilaštvo ostavljate nasljedniku ako budete izabrani?

Ukoliko bih bio izabran za državnog tužioca u Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore, mogu slobodno da kažem da Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici ostavljam u neuporedivo boljem stanju nego što sam ga zatekao.

Za vrijeme mog mandata povećan je broj državnih tužilaca sa 20 na 24, dobio sam odobrenja Tužilačkog savjeta i nadležnih ministarstava za proširenje 9 službeničkih mjesta. Značajno su poboljšani i uslovi rada, prevashodno po pitanju bezbjednosti, postavljanja video nadzora koji pokriva cijelu zgradu državnog tužilaštva, sređivanja upisnika, depoa i u konačnom, svođenja stanja broja predmeta koji su u radu u ovom tužilaštvu.

Svakodnevno sarađujete sa policijom. Kako ocjenjujete saradnju?

Saradnja sa policijom je u mom dosadašnjem radu bila veoma dobra, ali ima prostora da se poboljša, naročito kada je u pitanju komunikacija sa dežurnim državnim tužiocima u predmetima hitne prirode.

11 tužilaca raspoređeno je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, a odlukom Tužilačkog savjeta predviđeni broj državnih tužilaca je 24 i rukovodilac. Od 11 njih samo osam obavlja poslove dežurstva”, kazao je Milanović

Nedavno ste iz Vrhovnog suda dobili “packu” zbog slučaja tunel, i odgovorili im. Šta se zapravo događa sa tim predmetom?

Što se tiče odgovora koji sam dao Vrhovnom sudu, u predmetu formiranom povodom obijanja depoa Višeg suda u Podgorici, u svemu ostajem pri navodima iz tog odgovora i ne bih ga ponavljao, s tim što smo se u međuvremenu obratili i Sudskom savjetu da u okviru svojih nadležnosti urgira da se konačno okonča popis oduzetih stvari iz depoa Višeg suda u Podgorici, jer je po našem mišljenju neshvatljivo da taj popis traje toliko dugo, a radi se o pritvorskom predmetu.

Nikada nismo primili sugestiju

Ima li upliva politike u rad tužilaštva? Da li ste na svojoj koži to osjetili?

Odgovorno tvrdim da ne postoji upliv politike u rad Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici i da u tom pravcu ja kao rukovodilac, a ni državni tužioci, nikada nijesmo imali ni posrednu, niti neposrednu komunikaciju, da eventualno neki predmet uradimo prema sugestijama političara. S toga sam i unaprijedio transparentnost rada ovog tužilaštva, tako da su i mediji i sve zainteresovane strane mogle da znaju odluku državnih tužilaca u konkretnim predmetima, koliko to zakon dozvoljava.

Razočaran sam ako su ono zaista telefonske poruke kolega

Šta pokazuje komunukacije koju su neke sudije, tužioci imali sa bivšom predsjednicom Vrhovnog suda Vesnom Medenicom? U kakvom društvu smo živjeli ili živimo? Da li ste imali neke slične zahtjeve? Kako bi ste se postavili da ste imali?

U pogledu komunikacija koje su neke sudije i tužioci imali sa bivšom predsjednicom Vrhovnog suda, Vesnom Medenicom, iz onoga što sam pročitao iz medija ne mogu uzeti u obzir da je ta komunikacija stvarno i bila, jer su neki od aktera, ukoliko se ne varam, to negirali. Međutim, ukoliko se ispostavi da je ta komunikacija stvarno i bila na način kako je to predstavljeno, veoma sam razočaran i sadržinom te komunikacije i njenim vokabularom, jer se radi o državnim funkcionerima na najvišim pozicijama u pravosuđu, koji bi trebalo i svojim rečnikom i svojim ponašanjem da budu uzor mlađim kolegama, a što nas i sve obavezuje tužilačka i sudijska etika. Lično nikada nijesam imao neke takve zahtjeve od svojih nadređenih i držimo se profesionalne komunikacije, što je po meni jedino i ispravno i zakonom dozvoljeno.

( Jelena Jovanović )