Ženski gejming ima potencijal

U današnjem digitalnom dobu, gaming industrija proživljava nevjerovatan procvat, postavljajući se kao jedna od najbrže rastućih i najuticajnijih grana zabavne industrije. Što je nekada bilo rezervirano za entuzijaste i ljubitelje tehnologije, danas je postalo globalni fenomen koji okuplja milijarde ljudi širom svijeta. Ono što je možda nekada bilo smatrano marginalnom aktivnostima, danas je u sve više zemalja priznaje kao granu sporta. Ekspanzija gejminga posebno je istaknuta činjenicom da se sve više pripadnica ljepšeg pola odlučuje za isti, te e-sport više nije “isključivo muška teritorija”.

Prethodna godina kad je crnogorska gejming scena u pitanju pokazala je da se žene više ne stide da kažu da vole i igraju igrice. I to ne one casual, već takmičarske. Jedna od njih je i zvanično najbolja gejmerka Crne Gore Dina Krnić koja je pokazala da pripadnice nježnijeg pola i te kako mogu dobro da se snalaze i u pucačkim igrama, ali i u simulaciji.

“U pravu ste kada kažete da je za nama bila definitivno godina gejminga, zbog čega mi je izuzetno drago. O tome govore brojna takmičenja, što u krugu Crne Gore, tako i šire i zaista gejming kod nas polako zauzima ozbiljno mjestu u sferi sporta”, kaže na početku razgovora za “Vijesti” Dina, te otkriva kako je i sama počela da se interesuje za gaming:

“Još kao mala išla sam sa braćom u igraonice i to me nekako uvijek privlačilo. Međutim, vremenom školovanje je učinilo svoje da ne igram igrice i zapostavim ih u potpunosti. Ono što je na neki način bila prekretnica da ponovo zaigram jeste igraonica mog supruga - Electrohouse, koja se nalazi u Tuzima. On je prošle godine organizovao turnir u istoj i ja sam bila tu i posmatrala. U tom periodu su bile prijave za žensku reprezentaciju u kanteru (CS:GO) i ja za vrijeme tog turnira odlučim da se prijavim. Vjerovali ili ne od tog momenta počinje moja pustolovina u gejmingu, a da nisam ni sanjala šta će sve da donese”, iskrena je Krnić.

Iako bez iskustva, Dina je odlučila da se oproba u kanteru te je bila dio naše reprezentacije. Nažalost, negdje je neiskustvo i presudilo da ne prođu grupnu fazu i ne otputuju za Jaši na Svjetsko prvenstvo. S obzirom na to da je riječ o jednoj od najstarijih i najpopularnijih igrica, Dina otkriva koliko joj je vremena trebalo da je savlada:

“Neiskustvo je dovelo do toga da ne prođemo kvalifikacije i ne otputujemo u Jaši, ali ono što je definitivno i te kako značajno za našu zemlju jeste što smo prvi put imali žensku reprezentaciju u ovom naslovu. Sigurna sam da će vremenom doći do rezultata, jer djevojke koje su dio tima i te kako su veliki talenti. Ovim putem bih zaista voljela da naglasim da su one bile jako velika podrška za mene i od samog starta su mi pomagale da što prije napredujem. Neko sam ko se najmanje vremena bavio kanterom, ali sa ove tačke gledišta sada smatram da se kanter uči dok god ga igraš. Smatram da uvijek možeš biti bolji i bolji, uostalom kao i sve u životu što radimo”, priča Dina.

Nije prošlo dugo od kako je počela da igra CS:GO, do trenutka kad se ohrabrila da se oproba i u pojedinačnim e-sportovima. Naime, odlučila se za simulaciju i to najvažnije sporedne stvari na svijetu, te je predstavljala Crnu Goru na Evropskom prvenstvu u Katovicama koje je organizovao GEF.

“Nakon nekih mjesec, poslije kvalifikacija otputovala sam u Poljsku, u mjesto Katovice, gdje sam igrala e-fudbal. Iskrena da budem, uvijek sam i kroz igraonicu gledala kako se igra i pomno pratila utakmice, ali se nisam previše davala toj igri koja je individualna. Fudbal mi je bio poznat, ali tek kada sam počela i sama da ga igram sam shvatila koliko je važna strategija ili takozvano “čitanje protivnika”. Taj osjećaj je jako dobar, ali i pritisak je veći, zato što ste tu prepušteni sami sebi i nemate pomoć svojih saigrača, već vi kreirate igru i upravljate cijelim timom, što i nije toliko jednostavno”, otkriva Dina koliko je bilo teško upravljati čitavim timom od 11 ljudi i koliko je poznavala fudbal prije nego što su zaigrala e-Football.

Kroz smijeh priča da je o fudbalu dosta naučila zahvaljujući simulaciji, ali da je iskustvo igrajući igrice nije “natjeralo” da zavoli najvažniju sporednu stvar na svijetu.

“Zaista moram biti iskrena i reći vam da ja fudbal volim isključivo kada je u pitanju igrica. Nekako mi je doživljaj dok gledam mečeve koji su u elektronskoj verziji, nekako moćniji i prosto više uživim u virtuelnom fudbalu nego u pravom. I naravno da kroz igru naučite mnogo o fudbalu, pogotovo pozicije igrača i kakav kvalitet ima određeni igrač”. Danas kao neko ko je probao i ekipne i pojedinačne naslove, može sa sigurnošću da kaže koji joj bolje leži:

“Iako sam tip osobe koji inače ništa ne voli da radi sama, već da je to sve uz neki tim ili kolektiv, više mi odgovara e-fudbal, jer sama činjenica da vodite grupu od 11 igrača i da vi sami treba da osmislite plan te igre, mene čini odgovornijom i kao da mi daje zadatak da je to moja ekipa kojoj ja treba da pomognem da dođe do uspjeha”, priznaje Krnić.

Pred takmičenja obično se vježba mnogo više nego inače, te gejmerka otkriva koliko je dovoljno vremena da se dnevno posveti ovoj industriji s obzirom na to da ipak koncentracija ako se dugo igra, pada:

“Koliko je vremena dovoljno da se posvetiš pred neko takmičenje je zaista individualna stvar. Istina je da te pripreme treba da budu intenzivnije, ali i sa druge strane kada samo takmičenje dođe tu najveću ulogu ima psiha. Ukoliko se pojaviš na takmičenje sa strahom i nedovoljnim samopouzdanjem i vjerom u sebe, onda zaista to može da nadjača sav tvoj uloženi trud pred samo takmičenje. Tako da smatram da je ovo jedan vid poruke svim igračima da onoliko vremena koliko posvećuju praktičnom dijelu, tj. igri, isto toliko posvete svom psihičkom stanju u momentu kada dođe sami čin takmičenja”, savjetuje ona.

Mnogo se polemike diglo oko nove verzije kantera. U početku igrači su bili veoma nezadovoljni, a Dina je i sama imala priliku da se oproba u naslovu CS2, te priča i o svojim iskustvima:

“Probala sam samo jednom i prešla opet na staru verziju, jer i ekipe većinom igraju staru verziju CS:GO, te onda bude ljepša zajednička igra. Kao i svaka promjena koja dođe malo bude neobično, ali jako brzo će se svi navići na novu verziju, s obzirom na to da promjene koje dolaze su u principu grafičke prirode”, smatra Dina.

Za mnoge stvari kad su žene u pitanju i dalje postoje predrasude kod nas, a one ne zaobilaze ni gejming scenu. Dina otkriva sa kakvim se komentarima kad je počela da igra i sama susrela:

“Već sam govorila na ovu temu prije nekoliko mjeseci i mogu vam reći da čak i od tada se svijest sve više probudila. Toliko mi je drago što sada i čujem i srećem se sa igračima muškog pola i njima nije fascinantno da jedna žena igra igrice. Prosto se ta svijest kod nas širi nevjerovatnom brzinom, ali moram istaći da je za to zaslužan čovjek kojeg svi već znate, a njegovo ime je Filip Šoć. To je čovjek koji je toliko vjerovao, kada niko nije, da ženski gejming može da zaživi, pa mi sada možemo da pričamo o istom. Smatram da Crna Gora nije mogla da dobije boljeg ambasadora kada je promovisanje gejminga u pitanju, jer način na koji on širi poznanstva i predstavlja našu zemlju je zaista nešto što kada ste u njegovom društvu osjećate da radi srcem, a složićete se svi da nešto što se radi s emocijama ima mnogo veću vrijednost. S toga bih željela da mu izrazim zahvalnost za sve što radi za popularizaciju gejming industrije kod nas, jer sa njim ćemo se daleko kotirati”, sigurna je Krnić koja prije nego što je počela da igra nije imala predrasude prema ovoj industriji.

“Nisam nikada imala predrasude o ženskom gejmingu, a razlog je što sam uvijek voljela igrice iako ih nisam uvijek igrala. Sada definitivno gejming shvatam mnogo ozbiljnije nego prije, vjerovatno zbog svega što se izdešavalo u prethodnoj godini, kao i zbog toga što sa suprugom planiram da igraonicu Electrohouse u Tuzima dovedemo do jednog zavidnog nivoa, gdje će se na prvom mjestu osjetiti ljubav i posvećenost ovoj industriji. Voljela bih da nam ova 2024. godina donese još mnogo uspješnih priča u ovoj industriji i da bude još uspješnija od prethodne, jer su to koraci koji će kod nas dovesti da gejming zaživi kao i u razvijenijim zemljama širom svijeta”, sigurna je Dina koja je krajem prošle godine na proslavi Saveza elektronskih sportova dobila priznanje za najbolju gejmerku.

“Priznanje koje sam dobila, naravno da mi znači. Ono predstavlja krunu mog truda koji je bio uložen prethodnih mjeseci i to mi daje još veću motivaciju da kad je gejming u pitanju doprinesem još više. Drago mi je što je nagradu za najbolju strimerku Crne Gore dobila Nađa Rajković, koja je bila sa mnom u Poljskoj i pratila svaki moj korak na takmičenju i time pokazala da je izuzetna podrška”, zaključuje Krnić.

( Marija Vasić )