Politika ljevice – sa i bez Sare Vagenkneht

Sara Vagenkneht je u mladosti bila komunistikinja. To je tako bilo i kada je postala nešto starija, a diktatura DDR-a, u nekada dugo podijeljenoj Njemačkoj već odavno bila istorija. Političarka koja dolazi iz Jene u pokrajini Tiringiji godinama je oblikovala imidž Ljevice, prije svega sukobljavajući se oko navodno ispravnog kursa te stranke. U oktobru 2023. podvukla je crtu i najavila da osniva sopstvenu partiju.

Ta odluka je simbol krize u kojoj se trenutno nalazi čitav spektar ljevičarskih stranaka: podrška im sve više opada. To se odnosi na opozicionu Ljevicu, koja se više nego ikad bori za svoju budućnost, ali i na vladajuće - Socijaldemokratsku partiju Njemačke (SPD) i Zelene. I jedna i druga stranka takođe se smatraju ljevičarskim strankama, a istovremeno su od 2021. u koaliciji na vlasti sa izrazito tržišno orijentisanim Liberalima, odsnosno Slobodnim demokratima (FDP).

Demohrišćani kao svi ljevičari zajedno

U prvom ovogodišnjem istraživanju javnog mnjenja "Njemački trend"(Deutschlandtrend), Ljevica, SPD i Zeleni zajedno imaju 31 odsto podrške. To je tačno onoliko koliko ima konzervativna opoziciona Hrišćansko-demokratska unija (CDU) i njena bavarska sestrinska stranka Hrišćansko-socijalna unija (CSU). A tu je i Alternativa za Njemačku (AfD) - koja je prema ocjeni Ureda za zaštitu ustava djelimično desno ekstremistička - a koja ima podršku od 22 odsto.

Prema mišljenju politikologa Vernera Pacelta, odlučujući razlog za to što ljevičarske stranke gube podršku jeste to što nedovoljno brinu o tzv. "običnim ljudima". Oni su, kaže Pacelt za DW, ugroženi nedostatkom prostora za stanovanje i nemaju mnogo veze s "probuđenim" ljevičarskim idejama.

Zašto "obični ljudi" glasaju za AfD?

Izraz "probuđen" dolazi od engleskog "woke" i znači imati izraženu svijest o socijalnoj pravdi i rasizmu. To su teme kojima se, prema mišljenju Pacelta, prvenstveno bave akademski i obrazovani ljevičari. I dok nešto po tom pitanju ne promijeni, ljevičari ne bi trebalo da se čude "što su obični ljudi skloni da svoje nade polažu u desnicu", smatra njemački politikolog.

AfD dobija veliku podršku prije svega svojim antimigrantskim tonovima. Skeptične i upozoravajuće riječi o migraciji, doduše bez otvorenog odbijanja, mogu se pronaći i u osnivačkom manifestu nove stranke Sare Vagenkneht. Recimo sledeća: "Cijenu pojačane konkurencije u trci za stanovima koje je moguće platiti, poslova s niskim primanjima i zbog neuspjele migracije ne plaćaju oni koji su na sunčanoj strani života".

Takve rečenice politikologa Vernera Pacelta podsjećaju na vezu koja postoji između desnih i lijevih ekstrema, na takozvani "kverfront" (querfront, odnosno naziv za antidemokratske strategije u Vajmarskoj republici, kojim se označavaju pokušaji da se spoje ideologije nacionalizma i socijalizma kako bi se osigurala politička vlast, prim. red).

Migrantska politika – područje napetosti

"U socijalnoj politici trebalo bi sprovoditi klasičnu ljevu politiku za male ljude, a u migrantskoj politici onu koja se danas pripisuje prije svega desnici" - tako politikolog skicira okvir u kojem se nova stranka želi da se kreće. On smatra da "Savez Sare Vagenkneht - za razum i pravdu" ima određenu političku privlačnost. Ali, kako smatra, pitanje je da li taj savez može da se održi na okupu.

Sara Vagenkneht smatra da je tzv. "kultura dobrodošlice" za izbjeglice koja se već dugo praktikuje u Njemačkoj, a koju je 2015. pokrenula tadašnja kancelarka Angela Merkel (CDU), "veoma problematična". Ne zato što se ne želi da se tim ljudima pruži prilika, već, kako kaže, "zato što je naša zemlja time jednostavno preplavljena".

Zaokret u migrantskoj politici

Socijaldemokrate i Zeleni sada su takođe napravili zaokret u migrantskoj politici i žele da ograniče neregularno useljavanje u Njemačku. Istovremeno se smanjuju i izdvajanja u ekonomskoj i socijalnoj politici. "Te stranke na to prisiljava realnost", kaže politikolog Verner Pacelt. Štednja, kako kaže, nije "stvar srca" ljevičarskih stranaka.

Startna pozicija za izbore za Evropski parlament koji se održavaju u junu 2024, kao i izbori u tri njemačke savezne pokrajine koji se održavaju u septembru, težak su izazov za sve stranke koje sebe više ili manje karakterišu kao ljevičarske. Kad je riječ o migracijama, Ljevica se beskompromisno zalaže za politiku otvorenih granica. Za to se zalaže i glavna kandidatkinja na evropskim izborima, klimatska aktivistkinja Karola Rakete, šire poznata po svom angažmanu na spasavanju migranata na moru.

U anketama se njena nominacija, koja je objavljena u novembru 2023, još ne uočava, Ljevica je još uvijek ispod pet odsto podrške na saveznom nivou. Pacelt preporučuje SPD-u i Zelenima, kojima podrška takođe slabi, da bace pogled na Dansku i Švedsku. U tim skandinavskim zemljama socijaldemokrate već duže vrijeme sprovode restriktivnu migrantsku politiku.

Tamne strane globalizacije

Prema Paceltovom mišljenju, oni veoma dobro zatupaju osnovni sadržaj ljevičarske politike: "Naime, biti tu za male, obične ljude koji su, za one koji su ugroženi globalizacijom i migracijom koja dolazi s globalizacijom".

U novoj stranci Sare Vagenkneht to zvuči ovako: "Imigracija i suživot različitih kultura mogu biti obogaćenje, ali to važi samo dok je priliv ograničen na nivo koji ne preplavljuje našu zemlju i njenu infrastrukturu, i dokle god se integracija aktivno podstiče i uspjeva".

( Deutsche Welle )