Ispovijest džihadiste sa državljanstvom CG i BiH: "Šta napravih svom djetetu"
"Tu nema prirode, nema trave, sve uvelo, napušteno; vidi ove tobože ovce kako su mršave...sve što smo mogli raditi je prošetati malo okolo", kaže Hilmi, a onda pokazuje i fotografije svoje porodice i prijatelja
Šesnaest mjeseci nakon što je otišao u kalifat islamske države u Siriji – vjerujući u idealan život u potpunom vjerskom okruženju – Hilmi, Bošnjak, pobjegao je nazad na Balkan, razočaran onime što je tamo vidio.
"Tamo nije bilo ničega, nema struje, nemaš knjigu, nemaš internet, ništa", rekao je Hilmi za BIRN.
"Imao sam kod sebe 400 eura koji su brzo potrošeni na hranu i osnovne potrepštine. Prijavio sam se u mekteb [ured] za bolesne gdje sam dobijao 50 dolara mjesečno. Moja supruga je pomagala starijim ženama pa su joj one nekad davale skromnu nadoknadu. A ja sam ludio sve vrijeme i gledao kako da spasim porodicu i pobjegnem odatle", sjeća se Hilmi.
"Evo vidi", nastavlja, otvarajući svoj laptop i pokazujući video snimak.
"Tu nema prirode, nema trave, sve uvelo, napušteno; vidi ove tobože ovce kako su mršave...sve što smo mogli raditi je prošetati malo okolo", kaže Hilmi, a onda pokazuje i fotografije svoje porodice i prijatelja.
Neki od njih nisu nikada uspjeli pobjeći iz Sirije.
Sa druge strane tvrdi da neki koji su propagirali i strogo implementirali rigidna vjerska pravila su sebe izuzeli od istih i uživali u svim dozvoljenim i nedozvoljenim ovozemaljskim blagodetima.
Hilmi, koji ima i bosansko i crnogorsko državljanstvo, samo je jedan od 250 ljudi koji su se vratili na Balkan nakon što su neko vrijeme proveli u ratnim zonama Sirije i Iraka. Poput Hilmija, mnogi su riješili da napuste Bliski Istok jer su se razočarali Islamskom državom.
Iako mnogi povratnici tvrde da u Siriju nisu odlazili da bi ratovali, države na Balkanu ih tretiraju kao teroriste i to na osnovu niza zakona koji su usvojeni 2015. godine i koji kažnjavaju učesnike u stranim konfliktima.
Neki od povratnika su čak i završili na sudu po povratku na Balkan. I pored toga, oni su počeli da ubjeđuju ostale muslimane da ne prave njihove greške odlazeći na bliskoistočna ratišta.
Život u kalifatu
Kada je Hilmi, koji je vjernik čitav svoj život, čuo da je Islamska država proglasila kalifat, bio je riješen da ode i vidi da li je život tamo zaista u skladu sa šerijatskim principima idealnog islamskog drustva.
Hilmijeva destinacija je bila provincija Alepo gdje se već nalazio njegov prijatelj iz Podgorice. On ga je ubijedio da u kalifatu ništa ne nedostaje, da su borbe daleko od mjesta gdje oni žive i da Hilmi i njegova porodica tamo mogu da ostanu kao njegovi gosti. Takođe ga je ubijedio da se ne traži od njega da priđe mudžahedinima, što kako tvrdi, nikako nije ni želio ni mogao zbog svojih ubjeđenja i lošeg zdravstvenog stanja.
"Moj plan je bio da odem i provjerim, i ako je to sve tako, ja bih se poslije nekoliko sedmica vratio u zemlju, prodao kuću i stalno se preselio u Siriju" kaže Hilmi.
Ali kada je stigao u Siriju u februaru 2015. godine, sačekale su ga loše vijesti: njegov prijatelj je poginuo u borbama kod Kobanija.
Kako su se borbe oko Kobanija intenzivirale i snage Islamske države počele gubiti bitku, Islamska država je uvela vanredno stanje, oduzela pasoše svim novopridošlim strancima i obavijestila ih da ne mogu napustiti kalifat jer su "već stigli u savršeno društvo."
Jedan Bošnjak koji je takođe živio u kalifatu je garantovao za Hilmija i njegovu porodicu, pa su prebačeni u kuću zajedno sa još nekim arapskim izbjeglicama iz Kobanija. Nekoliko mjeseci kasnije Hilmi je dobio ruinirano imanje na periferiji grada na turskoj granici, gdje su on i njegova porodica živjeli više od godinu dana.
Hilmi kaže da je u Siriji sreo mnogo ljudi sa Balkana.
"Došlo je puno naših ljudi, Bosanaca najviše, bilo ih je iz Srbije, iz Crne Gore. Ali bilo je svakakvih. Bilo je pravih vjernika i dobrih ljudi ali i kriminalaca koji su bježali od zakona. Gledao sam neke kako snimaju video klipove, poziraju sa oružjem, pričaju svasta, a nisu bili u ratu niti jedan sekund", kaže Hilmi.
Kako su se napadi režima sirijskog predsjednika Bašara al Asada i njegovih ruskih prijatelja intenzivirali, tako se i situacija u gradu brzo promijenila. Mjesto je postalo neprepoznatljivo – ulice su bile prazne, zgrade uništene, a mnogo ljudi je poginulo.
"Jednostavno si bespomoćan, odeš u podrum ili ispod stepenica, zagrliš dijete i moliš Boga da te spasi", kaže Hilmi.
Shvativši odmah po dolasku da kalifat Islamske države nije to što je on mislio, poceo je tražiti opcije za bjekstvo da spasi porodicu. Jednom je uspio da stigne noću do granice sa Turskom, ali su ih turske granične trupe vratile natrag pucajući im iznad glava. Kasnije je uspio pronaći Sirijca koji se ponudio da mu pomogne da pobjegne u Tursku za 1.500 dolara.
"Uspio sam se čuti sa mojima kući i rekao im da prodaju sve što imam u stanu, tepih, bojler, sto... i da mi šalju novac", sjeća se Hilmi.
Kako bi pobjegao sa teritorije koju je kontrolisala Islamska država, Hilmi se morao iskrasti i preći preko minskog polja i ograde sa bodljikavom žicom. Uspio je da preživi zahvaljujući lokalnom vodiču.
Međutim, kada je ušao u Tursku, bio je uhapšen i proveo je dva i po mjeseca u pritvoru za izbjeglice iz Sirije i Iraka.
"Iz jednoga zatvora sam prešao u drugi, i samo mi je jedna misao tad bila u glavi - šta napravih svom djetetu", sjeća se Hilmi.
Turske vlasti su ponudile ili da ga pošalju nazad u njegovu zemlju ili da ode u neku od država koja je voljna da ga primi. Hilmi je odlučio da se vrati kući u BiH gdje je ubrzo bio uhapšen zbog optužbi za terorizam.
( Vijesti online, BIRN )