Mržnja je najefikasnije populističko sredstvo za dizanje tenzija

Kantautor Vanja Radovanović otkriva šta mu je bila inspiracija da nastane njegov novi singl “Braća po nesreći” koji nosi snažnu poruku, te je i to bio razlog što je istu prezentovao publici na Božić

10954 pregleda0 komentar(a)
Foto: Đorđe Živaljević

Crnogorski kantautor Vanja Radovanović od albuma “Baš je glupo što sam mrtav” koji se našao na njegovom Youtube kanalu još u aprilu 2021. godine nije se oglašavao singlovima. Međutim, prve dane 2024. iskoristio je da se singlom “Braća po nesreći” koji nose snažnu poruku obrati naciji, te je isti pušten na Božić 7. januara.

Kad su blagi dani uvijek je glavna tema opraštanje, no, već nekoliko dana kasnije većina se vrati na staro i zaboravimo na isto. Vanja u ragvovoru za “Vijesti” priznaje da je baš zbog toga namjerno izabrao Božić da objavi numeru “Braća po nesreći”.

“Ideja je bila da simbolično pošaljemo poruku na Božić, u vrijeme praštanja. Da krenemo od sebe i da nastavimo tako i sjutra i prekosjutra i svaki sljedeći dan. Sve kreće od pojedinca i mi smo ti koji mijenjamo stvari i dajemo primjer svojoj djeci i drugima. Put je dug i težak, ali ne preostaje nam ništa drugo. Mržnja samo rađa novu mržnju. Nemamo izbora”, poručuje Radovanović.

Ovakve pjesme sa porukom uvijek se rado pjevaju, ali rijetko mogu da podignu svijest. Na pitanje smatra li da društveno-angažovane pjesme mogu da promijene svijet, odgovara:

“Ne očekujem bilo kakvu vrstu kolektivnog prosvjetljenja ili nečega sličnog, pa ni da će se pjevati. Možda su nekada i imale moć da mijenjaju svijet, danas teško.

Umjetnost je tu da postavlja pitanja, ne da daje odgovore, tako da ovdje odgovora nema, a upitno je i da li je ovo umjetnost uopšte. Nema velikih ciljeva, obraćamo se pojedincima. Sve je na individualnom nivou.

Volio bi da je poneko posluša sa pažnjom, pa ukoliko pokrene nešto u njemu, misija je uspješna”.

Kod nas netrpeljivost traje decenijama, a upravo je i Vanja opisuje kroz stihove u refrenu “Dal’ sam Srbin, Crnogorac, Šiptar, ustaša, partizan, balija il’ četnik biraj što bi da ti priznam”, te otkriva šta je bio okidač da nastane pjesme “Braća po nesreći”:

“Dugo vremena sam imao tu ideju, koja mi se vraćala svaki put kad otvorim novine. Nisam se mogao oteti utisku da je mržnja postala najpopularniji klik-bejt, te da je svaki dan prisutna i svaki put besmislenija nego prošli, ali uvijek najefikasnije populističko sredstvo za dizanje tenzija.

Vade se najbolnije teme iz prošlosti, ne da bi se suočili sa njima, da bi ih prihvatili ili da bi oprostili, već isključivo da bi ponovo pročačkali stare rane i da bi se po ko zna koji put međusobno zavadili.

Ovo je mali doprinos kontra teži tom ludilu”, napominje Radovanović.

I u 21. vijeku podjele su još vidljivije, te se i danas raspravlja o tome ko kojem stadu pripada. O tome hoćemo li ikad prestati da se dijelimo liše podjele na dobre i loše, Vanja kaže:

“To je ljudska priroda. Uvijek će ih biti. No, ipak, naše je da se izborimo za dobro, da uvijek spuštamo loptu i održavamo težu na strani ljubavi spram mržnje, razuma spram ludila”, smatra muzičar koji je od početka karijere kroz svoje pjesme uvijek donosio životne prče bilo da je u pitanju ljubav ili mržnja. O tome koliko je nekad stihovima teško opisati određene situacije iz života, priznaje:

“Lako je opisati stihovima, teško je naći prave stihove. Ponekad dođu, ponekad ih juriš, ponekad ih ne nađeš. Naučiti da uživaš u procesu, e to je najbitnije”, zaključuje Radovanović.