O kontroli i "revolucionarnoj pravdi" (studija slučaja)

Proslavili smo praznike i polako se vraćamo u svakodnevicu. Za one, koji makar i površno prate politička dešavanja u našoj zemlji nameće se pitanje: da li će određene pozitivne pomake kojih je bilo u prethodnom periodu, uključujući i prethodne mjesece, i dalje urušavati partijski i lični interesi, ali i indolentnost i stav "nezamjeranja", nas, koji bi trebalo da budemo korektivni faktor nezavisno od toga ko je na vlasti? Ovaj tekst je upućen generaciji mlađih političara, koji, moguće, ne znaju ono što generacije, "Made in YU", znaju iz životnog i radnog iskustva, pa evo na početku i sažetak stavova autorke:

- Pravni sistem koji funkcioniše štitiće i vas jednog dana.

- Treba praviti razliku između pravnog i političkog stava.

- Treba biti inkluzivan (gledati dalje od partijske knjižice).

- Nezavisno od funkcije, pitajte za mišljenje ljude iz različitih sfera života i rada, kao i one koji imaju više iskustva od vas.

- Uvijek mislite na onaj dan, koji će neminovno doći, kada nećete biti na funkciji.

- Svijet ne počinje od vas.

Od političara evo već više od tri godine slušamo da nam ne valjaju tužioci, sudije i svi oni koji bi trebalo da sprovode pravo. Činjenica je da je nakon više od tri decenije faktičke jednovlasti, post-DPS realnost daleko od dobre. Ipak, i u prethodnom, višedecenijskom periodu, uvijek je bilo nekih institucija i pojedinica koji su radili profesionalno i izdvajali se svojim znanjem i zalaganjem. Partitokratija i neznanje (pored revanšizma i revizionizma istorije, kao i neprimjerenog uticaja vjerskih zajednica) sve više nagrizaju naše društvo, pa se pored političkih postavljenja treba čuvati i političkih smjena lica koja su birana na osnovu svojih stručnih referenci, naravno, ukoliko se nisu ogriješila o zakon. Uvijek treba imati na umu da je stručni resurs kojim raspolaže Crna Gora ograničen, dok je porozno obrazovanje na svim nivoima tema za neku drugu priliku. Ipak, u prethodne tri decenije, generacije su se školovale, zapošljavale i neki od njih su dostigli i značajne profesionalne domete. Bili su "dio sistema", ali to ne mora da ima negativnu konotaciju i treba praviti razliku između onih koji su profesionalno obavljali svoj posao i zbog kojih je sistem kako-tako funkcionisao, i onih drugih. Činjenica je da je i čest slučaj bio da kvalitetni kadrovi koji nisu imali političku podršku nisu mogli da se zaposle ili napreduju, a da su neki od njih na taj način bili faktički kažnjavani zbog svog političkog stava. I to je nepravda nesagledivih razmjera, ali i ovdje treba postupati promišljeno i na osnovu ozbiljne analize predložiti neka rješenja.

I tu dolazimo do jedne, pomalo, zaboravljene kategorije, koje će se sjetiti oni koji su odrastali u doba nekadašnje, SFR Jugoslavije: društveno-političke podobnosti. Partijska knjižica je i tada bila preduslov za brže napredovanje u poslu, brže dobijanje stana ili ostvarivanje drugih prava, ali čak ni tadašnji, rigidni politički sistem nije "otpisivao" stručnjake koji su mogli doprinijeti poboljšanju stanja u nekom segmentu društva, a nisu bili članovi ili bliski vladajućoj partiji. Idealno (ali u našim uslovima ne i realno) bi bilo da državni aparat počiva na najboljim profesionalcima, koji obezbjeđuju kontinuitet u radu i očuvanje institucionalne memorije i od kojih novozaposleni treba da uče kako se radi.

U kraćem osvrtu koji slijedi, na jednom slučaju ću nastojati da ukažem na određene političke odluke koje imaju negativno dejstvo na stabilnost našeg pravnog sistema uz bitnu napomenu da, nažalost, ovo nije prva vlada u Crnoj Gori koja sebi dopušta da u pojedinim slučajevima djeluje van granica postavljenih Ustavom i zakonima naše države.

Posljednjeg radnog dana prošle godine jedan portal pompezno je najavio "kraj" jedne osobe, imenom i prezimenom, za koju se iz objavljenog teksta vidi da se radi o aktuelnoj zastupnici Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. U konkretnom slučaju, Vlada je usvojila Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o zastupniku Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava ("Službeni list Crne Gore", br. 121/23 od 29.12.2023), kojom je ograničila trajanje navedene funkcije na dva mandata, uz najavu da će uskoro biti biran neko drugi na to mjesto. I sve to da bi se na taj način "riješila" osobe čiji se "kraj" najavljuje, a kojoj teče nedavno započeti treći mandat na toj funkciji. Da li se, stvarno, radi o "neprijatelju" države i šta opravdava kršenje Ustava, da se donosi propis kojim se predviđa njegovo povratno (retroaktivno) dejstvo? Naš ustav u čijem donošenju sam, kao tadašnja poslanica, imala čast i direktno da učestvujem, izričito zabranjuje povratno dejstvo "drugih propisa", bez izuzetka:

"Zabrana povratnog dejstva

Član 147

Zakon i drugi propis ne može imati povratno dejstvo.

Izuzetno, pojedine odredbe zakona, ako to zahtijeva javni interes utvrđen u postupku donošenja zakona, mogu imati povratno dejstvo.

Odredba krivičnog zakona može imati povratno dejstvo samo ako je blaža za učinioca krivičnog djela."

Za one koji nisu pravnici, da pojednostavim: uredbu donosi Vlada, a zakone usvaja Skupština. Dakle, s obzirom na to da uredba spada u "drugi propis", na uredbe se primjenjuje samo stav 1 člana 147 Ustava Crne Gore.

Da li je ovakvo postupanje nepoznavanje prava ili produkt načina razmišljanja da cilj opravdava sredstvo, nije moje da sudim. U konkretnom slučaju, ne branim samo koleginicu sa studija, drugaricu, ženu, jer nju brane njene stručne reference, već u prvom redu princip. Još nisam čula argument koji se odnosi na eventualne propuste u njenom stručnom radu koji bi predstavljali osnov za njeno razrješenje na osnovu člana 8 navedene Uredbe (nestručno ili nesavjesno vršenje svoje funkcije, trajan gubitak sposobnost za vršenje funkcije ili nastupanje nekog od drugih razloga koji je čine nedostojnom za vršenje funkcije). A ko ima znanje, najčešće ima i integritet i nema potrebu da se svima dopada. Ipak, urušavanje vladavine prava, od bilo koga da dolazi treba da izazove reakciju, a uvjerena sam da će imati i sudski i epilog pred Ustavnim sudom.

Ovakvo postupanje nove vlade ne samo da unosi pravnu nesigurnost, već može da ima cilj i da dovede do samocenzure, kao i da služi da "uvodi u red" kolege, jer suviše je glasna tišina pravnog esnafa i strukovnih udruženja. Tim prije, ako imamo u vidu da je svaka vlada koristila kraj decembra i/ili početak avgusta da odradi neke pravno problematične stvari, računajući na to da će u opštem svečarskom, odnosno raspoloženju pred odmore to proći bez većeg odjeka. I to se pokazalo kao prilično uspješna strategija, koja svima pruža opravdanje, barem pred sobom.

Ustav, zakoni i drugi propisi uvode i određene procedure, koje mogu da nam se sviđaju ili ne, ali imaju svoju svrhu i opravdanje i treba da nas štite od samovolje vlasti. Crna Gora i njeni građani nemaju više ni vremena ni strpljenja da gledaju i čekaju dok se naši izabrani predstavnici igraju vlasti. Moramo da prihvatimo da sve ne počinje od nas, kao i da naučimo da ne urušavamo ono što je bilo dobro, makar i ne bilo "naše", a da se ne pretvorimo u mrzitelje svega i svakoga ko nije kao mi.

P. S. Autorka ovog teksta nije član partije, mada ima i previše političkog iskustva; jedna od značajnijih ličnih želja joj je bila promjena vlasti, ali sa ciljem da dođe do suštinske promjene sistema; uprkos svemu, svoj životni i radni vijek vezala je za Crnu Goru; u oblastima kojima se bavi profesionalno je okrenuta pravu Evropske unije i nada se da će doživjeti i još biti radno sposobna da se oproba u tom okruženju.

Autorka je redovna profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore

( Dr Maja Kostić-Mandić )