Anksioznost, uznemirujuće misli: Kako da zagrlite sebe

Nabrojte pet stvari koje vidite, pet koje čujete i nekoliko koje možete omirisati. Pokušajte da se fokusirate na objekat koji vidite, vraćajući pažnju na njega kad misli počnu da ubrzavaju

6539 pregleda1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock

U vrijeme u kojem živimo teško je upravljati strahom, jer naše anksiozne misli možda nisu tako iracionalne, možda sljedeća opasnost zaista vreba iza ugla. Osjećaj izloženosti i ranjivosti u odnosu na stvari koje ne možemo da predvidimo i da kontrolišemo, možemo da smanjimo tako što ćemo izgraditi trajnu otpornost, uz tehnike i strategije koje mogu da nas prizemlje svaki put kad naši umovi odlutaju u maglu pretjerane brige i anksioznosti.

Ovo su jednostavni načini da zaustavite anksiozne misli

Imenujte svoju anksioznost

Dobar dio upravljanja strijepnjom i tjeskobom tiče se razumijevanja – anksiozne misli se ne pojavljuju niotkuda, one su vezane za naše strahove i nesigurnosti u raznim oblastima života i djelovima sebe, a kad se pojave, upliću se i pojačavaju jedna drugu, dok uznemirenost raste. Prije nego što dođemo do panike, prije nego što nas preplavi osjećanje bespomoćnosti, bezizlaznosti i straha da gubimo razum, potrebno je da anksioznost prepoznamo – i da joj se obratimo, piše Wannabemagazine.

Anksioznost dolazi iz mnogih izvora koji uključuju strah od nepoznatog, želju za kontrolom, napetost ili višak energije – ako možemo da identifikujemo korijen onoga što osjećamo i posmatramo anksioznost kao odbrambeni mehanizam u stanju preopterećenosti, možemo početi da analiziramo stvarni nivo prijetnje sa kojom se suočavamo.

Na primjer, pitanje pripreme ručka ima mnogo manju težinu od pitanja padanja ispita. Ako ste pod stresom zbog spremanja ručka, kao da ste pali na ispitu, možete prepoznati da je anksioznost, a ne samo iskustvo, ono što utiče na to kako se osjećate i ponašate. Ako možete to da prepoznate, onda možete da omeđite prostor osjećanja, da dišete duboko i kažete svojoj anksioznosti da je prepoznajete i da može da se udalji.

Usporite da biste zaustavili anksiozne misli

Ovo nije primjenljivo na trenutak kada ste aktivno traumatizovani, ali kada vas strah sprječava da radite ono što vam predstavlja zadovoljstvo, ili ste iscrpljeni radom sopstvenog unutrašnjeg motora, potrebno je da usporite, kako biste usporili i zaustavili anksiozne misli.

Orijentišite se na sadašnji trenutak. Ako ste izgubljeni u prošlosti ili neizvjesnosti zbog budućnosti, pokušajte da se ukorijenite u trenutnom čulnom iskustvu. Navedite pet stvari koje vidite, pet koje čujete i nekoliko koje možete omirisati. Pokušajte da se fokusirate na objekat koji vidite, vraćajući pažnju na njega kad misli počnu da ubrzavaju.

Ritualizujte svakodnevne aktivnosti. Na primjer, obratite pažnju na osjećaj četkice za pranje zuba u ruci i ustima, primijetite kako pasta za zube miriše, polako perite zube, ne razmišljajući ni o čemu drugom.

Vježbajte da zamišljate sebe na stvarnom ili izmišljenom mjestu na kome se osjećate bezbjedno i smireno. Pišite o ovom mjestu, sanjarite o njemu, nacrtajte ga. Obratite pažnju na ono što se dešava kad provodite vrijeme zamišljajući sebe na tom mjestu. Radite ovo svaki put kad se osjećate izbezumljeno.

foto: Shutterstock

Zamislite svoje nametljive anksiozne misli kao vozove koji prolaze prugom – stojite na peronu i posmatrate kako vozovi vaših misli dolaze i odlaze, ulaze u stanicu i prolaze. Ne ulazite u te vozove, samo ih gledajte kako prolaze.

Nacrtajte svoju anksioznost, strah ili brigu. Izrazite ta osjećanja kroz likove u priči. To će vam pomoći da bolje razumijete svoja osjećanja i steknete izvjesnu objektivnost, što vam opet može pomoći kada ste opterećeni i u stisku svojih strahova. Napravite još crteža, priča i zapisa o osjećanjima sigurnosti i radosti. Posmatrajte ta osećanja – kako izgledaju, kako govore, kako se kreću?

Budite nježni prema sebi

Tretirajte sebe sa saosjećanjem i nježnošću. Kad se osjećate uznemireno, umijte se hladnom vodom ili samo poprskajte lice, podsjetite se da ste u ovom trenutku bezbjedni i duboko udahnite. Ponašajte se prema sebi kao prema uplašenom djetetu (ili životinjici) koje nećete umiriti tako što ćete ga kritikovati, vikati ili zahtijevati da se smiri, već tako što ćete biti nježni, ljuškati ga i uvjeravati da je sigurno. To je prava briga o sebi.