Nakon sastanka u Potsdamu: Da li je moguća zabrana AfD-a?

Desno-populistička Alternativa za Njemačku (AfD), stranka čiji su neki dijelovi od strane Ustanove za zaštitu ustavnog poretka u Njemačkoj proglašeni za desno-ekstremne i zbog toga su pod opservacijom, reagovala je na izvještaj istraživačke mreže Korektiv o susretu nekih njenih funkcionara i desnih ekstremista. Kako je navedeno, to nije bio AfD-ov sastanak i tamo nisu razvijane političke strategije.

Ipak, stranka ne demantuje da se na susretu u Potsdamu razgovaralo o planu „remigracije“, dakle protjerivanju nekih ljudi s migrantskom pozadinom iz Njemačke.

Jedan od idejnih začetnika desno-ekstremnog „Identitarnog pokreta“, Martin Zelner, kako je prenio Korektiv, zalagao se na tom sastanku za to da potražioci azila, stranci s pravom boravka, ali i „oni njemački državljani koji nisu asimilovani“ moraju da napuste Njemačku.

Ta tzv. „remigracija“ nije novi plan desnih ekstremista, a on podrazumijeva protjerivanje iz Njemačke svih ljudi s migrantskom pozadinom, ali i onih s njemačkim državljanstvom koji se ne uklapaju u sliku Njemačke kako je vide desni radikali.

Planovi "remigracije" su protivustavni

Takav plan bio bi rasistički i protivustavan. Definisao bi ljude na osnovu njihovog porijekla i sadržajno odgovarao pojmu naroda koji je Savezni ustavni sud proglasio protivustavnim u ranijem postupku zabrane Nacional-demokratske stranke Njemačke (NPD).

Sud u Karlsrueu tada je ocijenio: „Politički koncept koji je usmjeren na strogo isključivanje svih onih koji nisu etnički Njemci“ vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Osim toga kršio bi ljudska prava, jer bi masovno protjerivao ljude koji, istina nemaju njemačko državljanstvo, ali imaju pravo boravka u Nemačkoj.

Šta to znači za moguću zabranu AfD-a?

Savezni ustavni sud zahtijeva dvije stvari koje se moraju dokazati kako bi neka stranka bila zabranjena. To su, prvo, protivustavni ciljevi – što znači da stranka mora da teži ograničavanju ili ukidanju slobodarskog, demokratskog osnovnog poretka. I drugo, mora da postoji „plansko aktivno djelovanje“ članova stranke ili pristalica stranke kako bi se postigli protivustavni ciljevi. Pritom mora da bar izgleda da je moguće da to djelovanje bude uspješno.

Kod NPD-a, koji 2017. nije zabranjen, Savezni ustavni sud u Karlsrueu negirao je stvarnu opasnost te stranke, ocijenivši je kao beznačajnu. Ali AfD – koja bi ove godine mogla i da pobijedi na nekim pokrajinskim izborima – vrlo vjerovatno ne bi bila ocjenjena kao politički beznačajna.

Koji dokazi bi morali da budu predočeni za zabranu?

U slučaju postupka za zabranu AfD-a, moralo bi da bude dokazano koje ciljeve slijedi ta stranka, a da su oni protivustavni.

Kristof Melers, profesor ustavnog prava i povjerenik u drugom postupku za zabranu NPD-a, ukazao je u jednom intervjuu za list „Zidojče cajtung“ na sledeći problem: za razliku od NPD-a, AfD nije u svom programu zapisala protivustavne ciljeve. Zato bi njenu protivustavnost bilo potrebno dokazati iz izjava lidera stranke i ujedno dokazati da to važi za čitavu stranku. Ne može se osloniti samo na postojeće izvještaje Ustanove za zaštitu ustavnog poretka, već bi morali da budu iznijeta dokumenta dobijena sopstvenim istraživanjem. Jedna tema u mogućem postupku zabrane mogla bi da bude umreženost AfD-ovih političara s desno-ekstremnom scenom.

Od koga se AfD ogradio?

Desno-ekstremni „Identitarnog pokret“ nalazi se na spisku organizacija čiji članovi ne mogu da postanu članovi AfD-a. Ali, već godinama je poznato da se AfD tog „spiska o nespojivosti“ ne drži dosljedno. Jedan od najpoznatijih primera je poslanik AfD-a u Bundestagu Jan Nolte, koji je u svom kabinetu zaposlio jednog oficira Bundesvera koji je osumnjičen da je planirao desničarski teroristički napad. Uprkos tome što ga je vojna kontraobavještajna služba MAD označila kao desnog ekstremistu, taj oficir dobio je legitimaciju za ulazak u njemački parlament.

U više navrata se pokazalo da neki članovi AfD-a održavaju kontakte s desnim ekstremistima ili da i sami imaju takvu pozadinu. To, dakle, znači da njihov sopstveni „spisak o nespojivosti“, u toj stranci nema neku naročitu vrijednost.

Nakon objavljivanja istraživanja Korektiva, AfD ukazuje na to da susret u Potsdamu stranka nije organizovala, niti je pozivala na taj sastanak.

Jedan element u mogućem postupku zabrane

Alternativa za Njemačku je, istina, zapisala da članovi određenih desno-ekstremnih skupina ne mogu da postanu i članovi te stranke, ali kada se Roland Hartvig, lični savjetnik šefice stranke Alis Vajdel, sastaje s istaknutim desnim ekstremistom i razgovaraju o rasističkim planovima protjerivanja, to je u svakom slučaju nešto što bi igralo određenu ulogu u mogućem postupku zabrane AfD-a.

Susret u Potsdamu mogao bi da bude pokazatelj protivustavnog djelovanja AfD-a, odnosno da bude barem jedan element u mogućem postupku zabrane stranke.

Kako su reagovali političari?

Njemački kancelar Olaf Šolc (SPD) na platformi Iks reagovao je sljedećim riječima na izvještaj Korektiva: „Nećemo dozvoliti da neko u našoj zemlji pravi razliku na osnovu toga da li neko od nas ima migrantsku pozadinu ili ne. Mi štitimo sve, bez obzira na porijeklo, boju kože ili to koliko je neko neugodan za fanatike s fantazijama asimilacije.“

Savezna ministarka unutrašnjih poslova Nensi Fezer (SPD) upozorila je na opasnost od umrežavanja desničara i desnih ekstremista. Ona kaže da je zato ispravno što Ustanova za zaštitu ustavnog poretka pažljivo prati kontakte u desno-ekstremističkom spektru.

Konstantin fon Noc iz redova Zelenih kaže da su takvi planovi deportacije „konkretni i strukturni sastavni dio stranke koja prezire čovjeka“. Aleksander Trom iz opozicione Hrišćansko-demokratske unije (CDU), smatra da je zastrašujuće to kako su međusobno umreženi političari AfD-a, desni ekstremisti i pristalice „Identitetskog pokreta“, koji je označen kao protivustavan. Ali, Trom ne misli da je pametno pokretati postupak zabrane AfD-a, jer smatra da bi to Alternativu samo ojačalo.

Bivši predsjednik Bundestaga Volfgang Tirze (SPD) ipak se izjasnio za preispitivanje mogućnosti pokretanja postupka zabrane. Takav postupak ima visoke prepreke i AfD bi ga iskoristio za propagandu, slaže se Tirze. „Ali, Damoklov mač zabrane trebalo bi da ostane da visi iznad AfD-a.“

( Deutsche Welle )