Ratovi utiču i na tempo opremanja Vojske Crne Gore: Amerikanci kasne, ali ne i Izraelci

Iako su dešavanja u Izraelu donekle poremetila planirane aktivnosti u sklopu vojne saradnje Crne Gore i te države, nabavka naoružanja i opreme za potrebe Vojske Crne Gore (VCG) obavlja se planiranom dinamikom.

S druge strane, planirana obuka jednog broja pripadnika VCG na IMI Akademiji u Tel Avivu morala je biti odložena zbog rata izraelske vojske (Israeli Defence Force - IDF) sa palestinskom paramilitarnom organizacijom Hamas.

Tako je izraelska kompanija “Elbit” krajem prošle godine isporučila i pet posljednjih od ukupno 55 naručenih, tzv. daljinski upravljanih borbenih stanica RCWS sa mitraljezima kalibra 12,7 mm, namijenjenih za ugradnju na lakooklopljena patrolna vozila JLTV koje VCG ima u svom sastavu.

Ugovor sa “Elbitom” vrijedan 35 miliona dolara o kupovini RCWS-a za američka lakooklopljena vozila opšte namjene koja su u sastavu Prve i Druge pješadijske čete VCG, potpisan je 2019. “Elbit” se ugovorom obavezao na punu integraciju stanica na vozilima koje je proizvela američka kompanije “Oškoš” (Oshkosh) u roku od tri godine, te pružanje logističke podrške na sedam godina. Iako je svih 55 RCWS stanica isporučeno u ugovorenom roku, nije obavljena njihova ugradnja na svih 55 planiranih vozila jer kasni isporuka JLTV-a iz Amerike. Do kraja 2022. ispručeno je tek 30 od ukupno 67 naručenih vozila, pa je u zakašnjenju i tempo njihove nadogradnje “Elbitovim” RCWS stanicama, a što se obavlja u Crnoj Gori kada se vozila isporuče iz SAD.

To je “Vijestima” potvrđeno i iz Ministarstva odbrane (MOD) gdje, međutim, nisu bili raspoloženi da govore o konkretnim brojevima do sada ugrađenih RCWS-a.

“Ugradnja daljinski upravljivih borbenih stanica kompanije “Elbit” na JLTV lakooklopna vozila je složen proces, uslovljen isporukom ne samo stanica nego i vozila. Kako dio oko isporuke vozila ide sporije od očekivanog, zbog poznatih razloga, a najviše zbog rata u Ukrajini, ni ugradnja stanica nije završena iako su one u predviđenom roku isporučene VCG. Zbog obaveza preuzetih potpisivanjem ugovora iz domena čuvanja poslovne tajne, nijesmo u mogućnosti da govorimo o tačnim brojevima ugrađenih i onim koje treba još ugraditi, niti bi ta informacija mogla promijeniti suštinu stvari”, rekli su iz Ministarstva koje vodi ministar Dragan Krapović (Demokrate).

SAD su od aprila prošle godine počele vanredno snabdijevati Ukrajinu, koja se brani od ruske agresije, većim brojem JLTV vozila, pa stoga kasne isporuke tih vojnih vozila za ostale države koje su ih ranije poručile.

Iz MOD ističu da su se dio sada na crnogorske JLTV-e ugrađene “Elbitove” RCWS stanice pokazale “kao efikasan sklop, u priličnoj mjeri jednostavan za upotrebu i pouzdan u korištenju”.

“Poznato je javnosti da crnogorski vojnici od januara 2023. sa ovim sredstvima izvršavaju zadatake u okviru NATO aktivnosti na istočnim granicama Alijanse. Raspolaganje sa sopstvenim sredstvima od posebnog je značaja za pripadnike Vojske, kako u smislu njihovog korišćenja u toku pripreme i obuke, tako i kod angažovanja na važnim zadacima. To im uliva sigurnost, čini ih bezbjednijim i uvaženijim među vojnicima drugih država jer se radi o sredstvima koja koriste pripadnici oružanih snaga značajno brojnijih i opremljenijih oružanih snaga”, istakli su iz MOD.

Od do sada isporučenih JLTV-a iz SAD, u Crnu Goru je njih 10 stiglo u tzv. “Heavy Guns Carrier” (HGC) varijanti predviđenoj za naknadnu ugradnju težeg artiljerijskog ili raketnog naoružanja, u odnosu na JLTV-e u General Purpose (GP) varijanti na koju se naknadno ugrađuju “Elbitove” RCWS stanice.

Dio tih HGC vozila takođe će za crnogorske potrebe naoružati Izraelci jer crnogorska ministarstva odbrane i finansija trenutno pregovoraju sa izraelskom Vladom oko novog kreditnog aranžmana vrijednog 20 miliona dolara kojim bi se kupile četiri borbene stanice SAMSON 30 (Katlanit) sa automatskim topom kalibra 30 mm, a koje se ugrađuju na JLT HGC vozila. Njih proizvodi izrealska kompanija “Rafael Advanced Defence Systems”.

Uz to, od “Rafeala” se namjeravaju nabaviti i četiri mobilna lansera za ugradnju na JLTV HGC vozila, za protivoklopne rakete tipa SPIKE. U cijenu ovog aranžmana pored samih borbenih stanica, lansera i raketa uključeni su i logistički paketi, transport, obuka osoblja i neophodni trenažeri.

Iz MOD-a nisu precizno odgovorili na pitanje “Vijesti” koliko će ukupno crnogorskih JLTV-a biti naoružano protivoklopnim raketama, te koliko će komada tih projektila biti poručeno iz Izraela. Nezvanično, riječ je o ukupno 32 komada SPIKE raketa u LR, odnosno varijanti dugog dometa.

SPIKE LR je protivoklopna raketa sa tzv. tandem bojevom glavom koja može pogoditi cilj na daljini do 5.500 metara, a operater ima stalnu vezu sa raketom putem optičkog kabla. Osim ciljeva na zemlji, ovom raketom se mogu gađati i niskolebdeći helikopteri. Bojeva glava ove rakete u stanju je da probije čelični oklop debljine preko 700 mm.

Pored ovih, MO je naručilo i 11 SPIKE protivoklopnih raketa u SR varijanti (kratki domet - do 1.500 metara), a koje su namijenjene za upotrebu direktno na terenu od strane pješadijskih jedinica.

Iz MOD-a su “Vijestima” kazali da zbog članstva u NATO-u Crnoj Gori nisu potrebni veći i skuplji sistemi za protivoklopnu borbu, već samo ona sredstva koja su na bojištu dovoljna za (samo)zaštitu naših kopnenih trupa.

“Naoružavanje samohodnim ili prenosnim protivoklopnim sistemima uslovljeno je, pored navedenog, tipom/vrstom jedinice koja je prioritet u zaštiti. Iskustva iz savremenih ratova, ali i onih koji su se odigravali krajem prošlog vijeka, ukazuju da potencijalna ranjivost i osjetljivost artiljerije i lakooklopnih vozila pješadije predstavljaju jedan od važnijih kriterijuma kod planiranja upotrebe protivoklopnih snaga”, rekli su.

Ako kopnene snage, kako su dodali, raspolažu samohodnom artiljerijom i lakooklopnim vozilima pješadije, kao što će biti slučaj sa crnogorskim po završetku procesa modernizacije, onda je to dovoljno kao parametar da fokus u opremanju bude na samohodnim protivoklopnim sistemima.

“Pored njih, VCG planira u nešto manjoj mjeri i nabavku lako prenosnih protivoklopnih raketnih sistema a sve u sklopu sporazuma za nabavku protivoklopnih sistema SPIKE”, objasnili su iz MO.

I u nabavci samohodne artiljerije Crna Gora se oslanja na Izrael

I kod samohodne artiljerije, MOD i VCG se opet pouzdaju u Izraelce jer je u maju prošle godine potpisan 22 miliona dolara vrijedan ugovor o nabavci samohodnih minobacača kalibra 120 mm. Riječ je o autonomnim minobacačima tipa “Elbit Soltam Spear” sa tzv. niskim trzajem, oruđima prilagođenim za ugradnju na laka borbena vozla kao što su JLTV koje koristi i crnogorska vojska.

Ova visokoprecizna artiljerijska oruđa vrlo su mobilna, vatreni položaj zauzimaju i nakon dejstva napuštaju u roku od samo 60 sekundi što protivniku znatno otežava njihovo pronalaženje i eliminisanje. Brzina paljbe im iznosi i do 16 granata u minuti dok za ciljanje koriste moderne sisteme za upravljanje vatrom sa GPS-om i inercijalnom navigacijom. Jedan mobilni minobacač “spear” opslužuje posada od tri voijnika, a to oruđe može gađati ciljeve udaljene do 10 kilometara pri čemu sve ispaljene granate padaju u krugu prečnika 30 metara.

Pozivajući se na sa Izrealcima ugovorenu tajnost podataka, iz MOD-a nisu željeli da odgvore na pitanja “Vijesti” o broju samohodnih minobacača koje kupuju od “Elbita”, kao ni od tome što je uz njih od prateće ultramoderne elektronske opreme za upravljanje vatrom, komandno-informacionih i sistema za ranu detekciju prijetnje još naručeno.

Nisu odgovorili ni da li su uz minobacače, kupljena i neka od visokopreciznih vođenih ubojnih sredstva tipa “stylet”, “rapier” i “iron sting” koje ova oruđa ispaljuju uz dodatni paket opreme za njihovo lasersko i GPS navođenje na cilj.

Za uvođenje u upotrebu ovih monobacača međutim, Crna Gora će morati da izmijeni predstojeći dio svoje još neisporučene narudžbe JLTV vozila iz Amerike ili da kupi posebna dodatna vozila jer se ova artiljerijska oruđa mogu ugraditi samo na tzv. “utility”, odnosno pikap varijantu JLTV vozila kakve Crna Gora do sada nije naručivala.

“Očekivanja su da će model SPEAR u kombinaciji sa JLTV zadovoljiti potrebe crnogorskih artiljeraca. Kada je municija 120 mm u pitanju, možemo reći da se vodilo računa o svim aspektima koji sistem čine kompletnim”, rekli su u MOD-u.

Istakli su da će bez obzira na uvođenje ovih savremenih artiljerijskih sistema, u operativnoj upotrebi VCG do daljeg zadržati i postojeća vučna varijanta minobacača kalibra 120 mm koja je naslijeđena iz nekadašnje JNA, a sa njome i postojeća minobacačka municija tog kalibra koja se od ranije nalazi u skladištima VCG.

“Dakle, realizacija ugovora sa kompanijom ‘Elbit Systems’ o isporuci i ugradnji minobacačkih sistema kalibra 120 mm na lakooklopna vozila JLTV Vojske Crne Gore ide planiranom dinamikom. Trenutno je u fazi proizvodnja minobacačkih sistema koja bi trebalo, u skladu sa sporazumom, da se završi do sredine 2024. godine, kada je planirana integracija sistema sa lakooklopnim JLTV vozilima u Crnoj Gori”, kazali su.

Po završetku integracije minobacačkog sistema i JLTV vozila slijedi obuka pripadnika VCG za upotrebu i održavanje sistema, kao i realizacija gađanja u Crnoj Gori, ili nekoj od zemalja saveznika u okruženju, ukoliko se ne budu stvorili uslovi za gađanje na vježbovno-strelišnoj prostoriji koja je Vojsci dodijeljena za tu namjenu, objasnili su iz MOD-a.

Izraelska industrija naoružanja jedna od najboljih u svijetu

Izrael ima jednu od tehnološki najnaprednijih industrija naoružanja i vojne opreme u svijetu i proizvodi bukvalno sve od obične automatske puške, preko savremene elektronike i senzora, do satelita i strategijskih raketa sposobnih da na udaljenosti koje se mjere hiljadama kilometara nose nuklearne bojeve glave. Skoro sva ta sredstva i naoružanju imaju tzv. combat approved status, što znači da su korišćena i uspješno su se dokazala u praksi u konkretnim borbenim dejstvima.

Iz MOD ističu da danas vjerovatno nema vojske u svijetu koja ne trpi neku od posljedica ratnih dejstava u Ukrajini i Izraelu kada je u pitanju obuka kadrova ili isporuka naručene opreme i sredstava.

Navode da je poznato da države, kakva je na primjer Izrael, ima važnu ulogu u pogledu snabdijevanja naoružanjem i vojnom opremom mnogih oružanih snaga u svijetu.

“Kompanije iz Izraela probile su se na brojna tržišta zahvaljujući orijentisanoj proizvodnji na borbene oružne sisteme, potkovane savremenim tehnološkim rješenjima i podržane ekspertima u raznim oblastima koji su u stanju da prilagode prototipove zahtjevima kupca i zahtijevanim standardima. Iako ova država nije članica NATO-a, prati standarde Alijanse i zadovoljavaju sve visoke zahtjeve u proizvodnji”, kažu iz MOD-a.

Ukazuju i na vrlo konkurentnu cijenu i ostale uslove koje kompanije iz Izraela obezbjeđuju, među kojima vrlo važnu ulogu igraju vrijeme i tačnost isporuke, kao i praćenje ciklusa stabilnog i pouzdanog održavanja najmanje dok traje garantni rok.

“Iako se moglo očekivati da rat u Ukrajini, a posebno rat u Gazi, pomjere termine isporuke, kako sada stoje stvari neće biti pomjeranja ugovorenih rokova koji su precizirani sporazumom između Ministarstva odbrane i izraelske kompanije ‘Elbit’”, ističu u MOD-u.

( Siniša Luković )