Osigurati građansku participaciju i suštinsko funkcionisanje mjesnih zajednica

Ako se ne osigura građanska participacija i suštinsko funkcionisanje mjesnih zajednica, kao neposredni i demokratski oblik učešća građana u procesu donošenja i unaprjeđenja javnih politika, one će ostati samo simulacija demokratije, zaboravljenih pravnih instituta i prostor iskazivanja moći lokalnih političko-upravljačkih elita.

To je zaključak publikacije ''Zaboravljene mjesne zajednice'' koju je izradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

"U istraživanjima javnog mjenja često je jasno da su mjesne zajednice zaboravljeni sistem pružanja mogućnosti neposrednog učešća građana. One su i u arhitektonskom smislu zaboravljene – mnoge od njih prokišnjavaju. Do skoro su bile i bez kontakt telefona, interneta i e-mail adrese, najčešće pod ključem i u toku radnog vremena, van upotrebe za sve što bi trebale biti", navodi CEGAS u saopštenju.

Podsjećaju da su Zakon o lokalnoj samoupravi, Statut opštine, a onda i Odluka o mjesnim zajednicama predvidjeli načela neposrednog učešća građana, najviše kroz tvorevinu – mjesnu zajednicu.

"Na osnovu Zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama, CEGAS je došao do saznanja da se inicijative, referendumi i Zborovi građana ne koriste ni u kakvom broju, sa osvrtom da se bilježio neznatan broj Zborova građana, samo onda kada je bilo nužno izabrati novo rukovodstvo i predstavnike mjesnih zajednica", navodi ta NVO.

Izvršna direktorica CEGAS-a Marija Popović Kalezić smatra da se upravo na modelu po kojem funkcionišu mjesne zajednice, kao najuži lokaliteti na koje su građani upućeni, najbolje oslikavaju principi decentralizacije.

Da bi mjesna zajednica udovoljila potrebama građana, kao i svojoj svrsi, kako se navodi u zaključcima i preporukama publikacije, mora imati: osnovne uslove za rad svojih službenika, biranih od strane građana, plaćenih od strane lokalne samouprave; broj žiro računa na kojem će pored samodoprinosa, donacija i prihoda, opština izdvajati zaseban novac iz budžeta, srazmjeno veličini i potrebama mjesnih zajednica, kao i budžetu kojim raspolaže; te primjerenu autonomiju, samoupravni djelokrug, vlast i sredstva.

Dodaje se i da je potreban model funkcionisanja mjesnih zajednica, koji ne smije biti jednoobrazan, već mora odgovarati karakteristikama određenih mjesnih zajednica - "organizacija ne može biti ista kod ruralnih, urbanih, mješovitih, izrazito malih ili značajno većih mjesnih zajednica".

"Njena institucionalnost treba biti minimalna i prilagodljiva, sa ključnim oslanjanjem na participaciju građana/ki. Članovi upravljanja mjesnim zajednicama moraju biti birani bez posredovanja političkih stranaka. Moraju imati svoje predstavnike koji prate rad lokalnog parlamenta i u njemu bivaju uključeni prilikom davanja mišljenja, sugestija, preporuka, u cilju prenošenja poruka od strane građana svog lokaliteta. One moraju pružati određene uluge građanima/kama, delegirane od strane opštine, kako bi se izašlo u susret građanima, a onda i počela stvarati veza prisnosti i saradnje mjesne zajednice sa svojim stanovnicima", navodi se.

Publikacije je u cjelosti dostupna na sajtu CEGAS-a.

( B.H. )