Vratiti se kršu i zakonima prirode

Potencijal budućeg progresa nalazi se u kreiranju kritičkog stava koji vodi do kolektivnog osvješćenja, kaže u razgovoru za "Vijesti" arhitektica Ema Alihodžić Jašarović.

Upravo to: kritički osvrt na arhitektonsku planersku praksu u Crnoj Gori, ukazivanje na potrebu za obnovom i ponovnim postavljanjem određenih temelja, te promocija učenja na osnovu iskustva, predstavlja zaokruženi koncept tima “Made in Karst” (simbolično - Proizvedeno u kršu, prim.nov) koji je, pored ostalih, predstavljao Crnu Goru na prošlogodišnjem Bijenalu arhitekture u Veneciji, a čija je članica i Alihodžić Jašarović, zajedno sa Nemanjom Milićevićem, Sonjom Dubak i Goranom Andrejinom.

Ona je u razgovoru za "Vijesti" predstavila njihov koncept i objasnila zbog čega je i na koji način primjenjiv u praksi...

Ema Alihodžić Jašarović rođena je 1986. godine, arhitektica je i docentkinja na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici. Dobitnica je brojnih nagrada na međunarodnim smotrama arhitekture i na arhitektonsko-urbanističkim konkursima, a bila je nominovana za Piranesi award 2022. Članica je crnogorskog tima na 12. Bijenalu arhitekture u Veneciji 2010. godine, a od 2018 do 2022. bila je potpredsjednica Saveza arhitekata Crne Gore.

Kustos Paviljona Crne Gore na 18. Međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji bio je Zoran Lazović koji je na temu “Laboratorija budućnosti” koncipirao postavku od oko 150 radova 52 autora iz naše zemlje i svijeta. U ime tima koji je, između ostalih, predstavljao državu, Ema Alihodžić Jašarović kazala je da je od samog objavljivanja zvanične teme Bijenala bila zainteresovana za stav kojim će se crnogorski komesar i kustos postaviti prema temi.

“Predstavljanja Crne Gore na Venecijanskom bijenalu arhitekture 2023. godine pod nazivom ‘Laboratorija Budućnosti: Miraži (budućnosti) Crne Gore’, u raspisu je djelovala kao veoma široko postavljena, što je kod nas kao tima izazvalo skepsu, ali nas je i isprovociralo na promišljanje. Znali smo da naš odgovor neće biti u smjeru promotivnih razglednica već viđenih i izrabljenih wild beauty motiva, i da to sigurno i nije cilj kustoskog tima. Odlučili smo raditi konkurs, i pokazati naš profesionalni stav, i da na taj način, na istu temu odgovorimo pored ostalih 50 autora koji je selektovao organizacioni tim”, priča ona i nastavlja:

“Tako neočekivan i netipičan pristup, da zemlju predstavlja tako veliki broj autora, u potpunosti sam razumjela tek kada sam pogledala katalog Mirages (https://www.mirages.me/en), koji je na veoma dobar način istakao važnost crnogorskih miraža, a koji nas, svaki pojedinačno, obavezuju na pažljiv pristup i koji kao takvi doista jesu naša laboratorija budućnosti. Smatram ga veoma korisnim štivom, koje treba da posluži kao opomena, da je u spektakularnom crnogorskom kontekstu ipak naš najveći adut za laboratorije budućnosti”, konstatuje arhitektica.

Alihodžić Jašarović dalje evocira proces prijave, ali i bliže predstavlja rad kojim su se predstavili na Bijenalu.

“Tim u sastavu ANDU studio, Nemanja Milićević i ja, brejnstormingujemo miraže, i nastupamo na anonimnom konkursu pod nazivom ‘Made in Karst’, nakon čega nas je stručni žiri odabrao da sa još tri tima predstavljamo Crnu Goru. Ideja komesara i kustosa je da su radovi sa konkursa samo dio postavke kojom se Crna Gora predstavila u Palati Malipiero, i to u nekoliko sekcija: The future of the past; Manifesto, polemics, ideas, concepts, visions of chancges; Traditions of the future; Competitions institution/Utopia or necessity of progress i Tectonics, landscapes, heritage, history, people”, nabraja ona...

Koncept “Made in Karst” zastupa primarno kritički pristup djelovanja u prostoru, objašnjava arhitektica, stavljajući u prvi plan odabrane miraže Crne Gore.

“Oni se pronalaze u našem proživljenom iskustvu iz prošlosti, ali i u pretpostavkama o budućnosti, koje su bliske i realne, te kao takve postaju predmet istraživanja. Potencijal budućeg progresa se nalazi upravo u kreiranju kritičkog stava koji vodi do kolektivnog osvještenja. Naš društveni i arhitektonski laboratorij budućnosti trebalo bi u tom smislu da bude ironično predskazanje budućnosti, u kome ćemo sublimirati sve naučene lekcije iz prošlosti, uzimajući najbolje i vraćajući se prirodnim zakonima, ali i kršu, odakle smo i krenuli”, poručuje ona.

Koncept koji su predstavili temelji se na prepoznavanju tri priče koje grade triptih, a koji implicira niz koji se može nastaviti.

“Svaka priča je iskustvo iz koga učimo. One su kao takve samo naše, duboko povezane sa prostorom i ljudima koji su ih živjeli i preživjeli. Izbjegavajući već istrošene i eksploatisane turističke razglednice ‘Wild Beauty koncepta’ ističemo laboratoriju budućnosti, koja može proizvesti novi, autentični made in karst koncept, koji predstavlja medijaciju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti”, naglašava Alihodžić Jašarović.

Tako nastaju tri priče ilustrovane kroz provokativan kolaž - Euro plan.

“Koncept se temelji na kritičkom osvrtu na planersku praksu u Crnoj Gori, baziranu na pojeftinjenju misaonog procesa o prostoru, koji je kao takav trajno izgubljen. Najjeftinija cijena ponude, referiše na ‘euro plan’ ujedno personifikujući nepresušnu potrebu i pretpostavku da će nas baš takvi planovi odvesti u Evropu”, objašnjava i priča dalje...

“Drugi miraž nazivamo ‘Brain Quake’, u kome personifikovanu potrebu za restartom prikazujemo kroz ironično predskazanje zemljotresa koji će se desiti tačno 50 godina nakon onog iz 1979. godine. Zemljotres kao proživljeno iskustvo 1979. bio je naš povratak na početak, koji nas je ujedinio u ideji o obnovi i vjeri u novu budućnost. Gradili smo iz početka, učili iz razidanih slojeva prošlosti, pažljivo vraćajući kamen na kamen, radili smo konkurse za nova velika djela, upisali se na Uneskovu listu. A onda smo se, nakon tri decenije probudili u Rafailovićima, uz šolju kafe, na ilegalnoj terasi, sa pogledom na depresivni turizam. Novi zemljotres kao bliska budućnost predstavlja simboličku šansu za resetom, ne samo prostornim, već i onom mentalnim. Šizofreni i traumatizovani grad treba pomoć. Ali šta će biti day after (dan kasnije)? Da li imamo plan za 16. april 2029. godine? Da li imamo strategiju kojom ćemo sačuvati Rafailoviće i Kostanjicu, ili ćemo ih pustiti da skliznu u more? Da li vjerujemo u novu budućnost?”, navodi arhitektica...

Kao treću scenu - miraž, predstavili su “Rural Spectacl” koji promoviše učenje na prethodnom iskustvu, usvajajući ga kao inteligenciju za novu budućnost.

“’Helikopter arhitektura’ kao koncept arhitekture budućnosti u Crnoj Gori, mogla bi postati novi medijum za komuniciranje sa nepristupačnim prostorom. Arhitektura koja dolazi odozgo, otvara nove šanse naseljavanja prostora u zaleđu, jer istina, sve adute iz fronta smo već odavno potrošili. ‘Helikopter arhitektura’ predstavlja vrstu eksperimentalnog pristupa u kome će čovjek dobiti jedinstvenu priliku da kreira životni mikroambijent u najnepristupačnijim predjelima. Ovakav princip simbolički je povratak na početak, tamo gdje koegzistiraju samo čovjek i priroda, a koji je bunt sve težeg i nehumanijeg života u hiperurbanizovanim gradovima. Takav model budućih strategija polazi od provjerenog modula 3x2x4 metra, koji kao takav može postati osnovni projektantski modul koji jednim helikopterskim letom može da stigne na željenu lokaciju. Osim toga, ovakav koncept promoviše zaštitu životne sredine, od nepotrebne izgradnje infrastrukture, već promoviše povratak na lifestyle, koji promoviše hiking, kao tradicionalnu - lokalnu disciplinu, ali i kao ‘genetsku potrebu’”, ukazuje Alihodžić Jašarović.

Ona konstatuje da platforma postavljena kroz Miraže budućnosti ima veliki potencijal i da kao takva može i treba poslužiti za usvajanje metodološkog okvira za dalja djelovanja u prostoru.

“Miraži mogu postati ozbiljan argument za uspostavljanje i realizaciju novih projekata i ideja, a sve u cilju očuvanja crnogorskog prostora, njegovu valorizaciju i osavremenjavanje”, zaključuje arhitektica.

( Jelena Kontić )