Slučajevi infekcije beba u bolnici u Bijelom Polju i ubistvo Slavoljuba Šćekića: Pravda nikako da stigne

Na pravdu se u Crnoj Gori čeka dugo, ali u nekim predmetima, iako ih sami sudovi označavaju prioritetnima, pravda čini se nikako da stigne.

To najbolje pokazuju predmeti za infekciju beba u bjelopoljskoj opštoj bolnici koji je ušao u desetu godinu bez sudskog epiloga, kao i za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića koji traje punih 18 godina.

Ogorčene su i porodice ali i advokati okrivljenih, dok za ubistvo Šćekića novinarima nije omogućeno ni da prate suđenje.

"Umrla beba u Bijelom Polju, klinika zatvorena".

Od tog novinskog napisa prošlo je skoro deset godina, a sudski postupak protiv četvoro ljekara i dalje je pred prvostepenim bjelopoljskim Višim sudom.

U novembru 2014. u bjelopoljskom porodilištu inficirano je pet novorođenčadi od kojih je jedno umrlo.

Otac preminule bebe, Slaviša Knežević, u razgovoru za TV Vijesti kaže da ne daj bože da neko doživi njihovu sudbinu.

Ljekari Tomislav Jeremić i Haka Tahirović prvostepenom presudom osuđeni su na po sedam mjeseci zatvora, a Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević na po šest mjeseci kućnog zatvora. Apelacioni sud je preinačio presudu i osudio ih na po godinu zatvora, ali je Vrhovni sud ukinuo tu presudu i naložio ponovno suđenje. U ponovnom postupku bjelopoljski Viši sud je donio oslobađajuću presudu ljekarima, ali je Apelacioni sud ukinuo tu presudu i predmet vratio Višem sudu.

Pravdu čeka i porodica pokojnog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića.

Osamnaest i po godina nakon što je ubijen, suđenje i dalje traje. Pred vijećem Apelacionog suda 12. maja prošle godine okrivljeni Ljubo Bigović, Saša Boreta, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović izjasnili su se da nisu krivi za ubistvo Šćekića i bombaške napade na hotel Splendid.

Sestra ubijenog inspektora, Slavica Šćekić, sa početka četvrtog suđenja okrivljenima izašla je ogorčena.

Ogorčena je i advokatica Bojana Franović, koja zastupa Bigovića i Boretu.

"U predmetu protiv Bigovića i ostalih je Sud u Strazburu utvrdio povredu prava na slobodu i konstatovao da ne postoje razlozi za tako dugo trajanje pritvora, ali sudovi u Crnoj Gori odbijaju da izvrše presudu Suda u Strazburu što nanosi nemjerljivu štetu na međunarodnom planu. Predsjednik Višeg suda u Podgorici Boris Savić uporno otvoreno odbija izvršenje ove presude, što čudi jer je i sam bio kandidat za sudiju Suda u Strazburu pa bi bilo očekivati da zna osnovne stvari, a Apelacioni sud Crne Gore takvo nezakonito postupanje podržava. Očekujem kad se promijene predsjednici ta dva suda da možda možemo da se nadamo nekom ozdravljenju pravosuđa, ali prije toga teško. Toliko dugo su obojica tu, toliko toga je nezakonitog urađeno i dalje se radi, toliko su oba suda postala nefunkcionalna zahvaljujući upravo njima da šteta postaje nemjerljiva prvo za građane Crne Gore, a onda i za samu državu. Nedopustivo dugo trajanje pojedinih suđenja, ozbiljnih suđenja, je upravo njihova odgovornost, nije problem u zakonu, nije problem u zloupotrebama advokata jer je zakon uredio sve moguće i nemoguće situacije i ako toga ima lako mu se staje na put. Problem je ne primjenjivanje zakonskih odredbi i krajnje je vrijeme da se utvrdi odgovornost za ovakvu nezavidnu situaciju u oba ova, slobodno mogu reći, najvažnija suda u državi", rekla je Franović.

Ukazuje da sudovi odbijaju da izvrše odluku Suda u Strazburu koji je utvrdio povredu prava na slobodu, jer se njeni klijenti nalaze u pritvoru od 2006. godine. Predsjednika Višeg suda Borisa Savića i Apelacionog Mušiku Dujovića vidi kao odgovorne za ovu situaciju.

Nevjerovatno je da u ovako važnom predmetu novinarima nije omogućeno da prate suđenje. Razlog je renoviranje zgrade suda u Njegoševoj ulici, pa je Apelacioni sud privremeno izmješten u staru zgrade Vlade, a suđenje se odvija u maloj sudnici Vrhovnog suda gdje nema mjesta za medije.

Crna Gora je u protekle četiri godine promijenila četiri ministra pravde u isto toliko vlada, ali bez konkretnog plana da se pomogne sudstvu da se ovakva suđenja ubrzaju.

( Danilo Ajković )