SAD i Sjeverna Koreja: Na nišanu
Dva skoro nepomirljiva stava stoje jedan nasuprot drugom: za Sjevernu Koreju je nuklearni program jedan od glavnih stubova njene politike – kako spoljne, tako i unutrašnje. Istovremeno, SAD takav program ne žele da trpe
Trampove prijetnje Sjevernoj Koreji veoma su opasne. One jasno pokazuju da Vašington nema strategiju prema Pjongjangu. A to bi bilo veoma važno kako bi se situacija popravila bez gubitka sopstvenog obraza.
Napetosti između Pjongjanga i Vašingtona dostigle su novi nivo. Predsjednik SAD Donald Tramp zaprijetio je Sjevernoj Koreji „vatrom i bijesom kakve svijet do sada nije vidio“. Samo nekoliko sati kasnije reagovalo je rukovodstvo u Pjongjangu prijetnjom da će izvršiti preventivni napad na američko ostrvo Guam na Pacifiku. Iz tamošnje američke vojne baze „Anderson“ neprestano polijeću bombarderi tipa B-1 koji izvode vojne manevre oko Korejskog poluostrva. Verbalni rat je u punom jeku i sve je veća opasnost od toga da stanje izmakne kontroli.
Trampovo lupetanje naišlo je u SAD na nerazumijevanje. Nije vjerovatno da će predsjednik biti u stanju da svoje riječi sprovede u djelo, izjavio je republikanski senator Džon Mekejn. „Velike vođe koje poznajem, ne izriču prijetnje ako nisu spremne na akciju. Nisam siguran da je predsjednik Tramp na to spreman.“ Bivši američki zamjenik ministra odbrane Evelin Farkas kaže da mu Trampova ratna retorika zvuči „kao da je izgovara sjevernokorejski vlastodržac“. A demokratski senator Čak Šumer kaže: „Protiv Sjeverne Koreje moramo da postupamo oštro i promišljeno. Nepromišljena retorika nije dobra strategija za obezbjeđivanje bezbjednosti za Ameriku.“
Nedostatak strategije
Politika američke vlade prema Sjevernoj Koreji je od Trampovog preuzimanja funkcije kontradiktorna. Samo prije sedam dana američki ministar spoljnih poslova Reks Tilerson izjavio je da SAD nisu prijetnja za Sjevernu Koreju. Promjena vlasti u Pjongjangu nije cilj Vašingtona, rekao je Tilerson. On sada pokušava da smiri strasti: „Amerikanci mogu mirno da spavaju“, rekao je Tilerson u srijedu. On kaže da ne vjeruje da postoji neposredna opasnost.
Riječi predsjednika impliciraju nešto drugo. „Problematično je to što ne možemo da uočimo strategiju u trenutnom djelovanju SAD“, kaže Erik J. Balbah, stručnjak za Sjevernu Koreju na Slobodnom univerzitetu u Berlinu. „A upravo bi to zapravo bilo potrebno. SAD govore o strategiji pritiska i angažmana. Trenutno se od tog angažmana de fakto ne može vidjeti ništa.“
Adam Maun iz Centra za američki progres u razgovoru za britanski list „Gardijan“ kritikuje vladu u Vašingtonu: „Trampova vlada protivreči samoj sebi na svim područjima politike koju vodi prema Severnoj Koreji. Ona i dalje traži jednostavne odgovore tamo gde ih nema.“
To preti da uplaši i partnere, ali i države bez kojih u Sjevernoj Koreji ne ide ništa. Do sada je međunarodna zajednice na provokacije Sjeverne Koreje reagovala začuđujuće jedinstvo. Prije samo par dana Savjet bezbjednosti pooštrio je sankcije protiv Pjongjanga – s tim su se složile i zemlje poput Kine i Rusije. „Tramp se kocka sa složenošću, sa kojom je međunarodna zajednica upravo reagovala na prijetnje Sjeverne Koreje“, kaže stručnjak za Sjevernu Koreju, Balbah.
Svjesna eskalacija
Svojim ispadima Tramp ide na ruku Sjevernoj Koreji. Jer u strategiju režima u Pjongjangu spada i svjesna eskalacija. „Čak i totalitarna zemlja poput Sjeverne Koreje mora, s obzirom na katastrofalno socijalno i ekonomsko stanje njenog stanovništva, mora da dâ legitimaciju skupom i zahtjevnom programu poput ovog nuklearnog“, kaže Balbah. S tim ciljem se, kako kaže Balbah, svjesno izazvane prijetnje koriste kako bi se legitimisala nastojanja da se dođe u posjed nuklearnog oružja.
Spoljnopolitički, nuklearni program je za režim Kima Džonga Una neka vrsta životnog osiguranja. Dugo vremena su Sovjetski savez i Kina bile sile-zaštitnice sile male Sjeverne Koreje. Ipak, u međuvremenu je čak i dugogodišnji saveznik Pjongjanga – Kina – ljuta zbog svog malog susjeda. Izrazito je nevjerovatno da bi Peking danas na strani Sjeverne Koreje vodio rat protiv SAD. Za Pjongjang to znači: okružen je vojno i ekonomski nadmoćnim državama i mora sam da se pobrine za sopstvenu bezbjednost. Zato je sredstvo koje preostaje: nuklearna prijetnja. Atomski i raketni testovi nisu samo provokacija, već i sredstvo u rukama vojske koje podrazumijeva da bi to oružje u slučaju nužde moglo da bude i iskorišćeno. Poruka koja se iz toga može pročitati glasi: čak i ako nas uništite i vaša šteta će biti znatna.
Proces koji bi trebalo da sačuva obraz
Ipak, može li se sjevernokorejsko pitanje riješiti diplomatskim putem? Dva skoro nepomirljiva stava stoje jedan nasuprot drugom: za Sjevernu Koreju je nuklearni program jedan od glavnih stubova njene politike – kako spoljne, tako i unutrašnje. Istovremeno, SAD takav program ne žele da trpe. „Izlaz iz te situacije vodi samo preko procesa koji čuva obraz obema stranama“, kaže Erik J. Balbah i dodaje da je to moguće jedino preko postupnog procesa. „Postoji samo jedna situacija u kojoj bi Sjeverna Koreja bila spremna na to da odustane od svog nuklearnog oružja. S tim ciljem, ona mora da na drugom nivou postigne politički uspjeh i ukloni razloge za nuklearno naoružanje: to znači da mora da postoji bezbjednosna garancija SAD, dakle pakt o nenapadanju.“ Ali za takvo postupno rješenje preduslov je povjerenje, a s obzirom na retoriku na obje strane – njega je teško uspostaviti.
( Deutsche Welle )