"Deterdžent bolje pere u Njemačkoj": Razlika u kvalitetu proizvoda u i izvan EU

Za dvije godine, koliko je provela na studijama u inostranstvu, dvadesetpetogodišnja Božana Mašanović kaže da je primijetila da se proizvodi koje je tamo kupovala po kvalitetu razlikuju od proizvoda koji su joj bili dostupni u Crnoj Gori gdje je rođena.

U razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) objašnjava da nije bila iznenađena jer je, i prije njenog odlaska na studije, već uveliko pokrenuta debata o nižem kvalitetu proizvoda koji su plasirani tržištu srednje i istočne Evrope.

"Prva stvar koju sam primijetila je već poznati momenat oko Nutele. Zaista je postojala razlika u ukusu i cijeni. Čini mi se da mi plaćamo veću cijenu za istu količinu Nutele a čula sam ranije da dobijamo manje kvalitetnu, odnosno Nutelu s manje lješnika. Isto sam primijetila za mnoge druge proizvode, recimo za kozmetiku ili generalno proizvode za njegu lica i tijela. Tu definitivno ima razlike", kazala je Mašanović.

Praksa takozvanog "dualnog kvaliteta proizvoda", odnosno razlika u kvalitetu robe istih proizvođača koji se plasira kako unutar same EU tako i tržištima van nje, otkrivena je početkom 2017. godine i naišla je na oštre reakcije, kako među državama članicama Unije tako i u zvaničnom Briselu.

Tadašnji predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker rekao je da neće prihvatiti da se u nekim djelovima Evrope ljudima prodaje hrana lošijeg kvaliteta nego u drugim zemljama.

"Sada moramo nacionalnim vlastima dati jača ovlašćenja i za ukidanje svih nezakonitih praksi gdje god one postoje", rekao je Junker 2017. godine.

Nakon što je ta praksa otkrivena, Evropska komisija donijela je Direktivu o modernizaciji, kojom je u Direktivu o nepoštenoj poslovnoj praksi uvela posebnu odredbu koja se odnosi na dualni kvalitet.

Zajednički istraživački centar Komisije od tada je uradilo više istraživanja koja su pokazala da se unutar EU smanjuje udio prehrambenih proizvoda koji imaju istu ili sličnu ambalažu, ali su različitog sastava. Dok su ti proizvodi činili 31 odsto testiranih uzoraka još u 2018. i 2019. u 2021. njihov je udio pao na 24 odsto, navodi se na sajtu Evropske komisije.

Najavljeno je da će Komisija u 2024. godini izvijestiti o primjeni Direktive o modernizaciji i njenom boljem primjenjivanju, uključujući pravila koja se odnose na "dualni kvalitet".

Zvaničnik Evropske komisije je za RSE pojasnio da su države članice EU morale da primijene Direktivu o modernizaciji u svoje nacionalno zakonodavstvo do 28. novembra 2021. a da nacionalne zakone počnu da primijenjuju od 28. maja 2022.

"Do sada su sve osim jedne države članice primijenile Direktivu o modernizaciji, uključujući ovu izmjenu Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi", kazao je zvaničnik Komisije.

Iskustva iz najmlađe članice EU

Najmlađa država članica EU je, nakon što je postojanje dualnog kvaliteta proizvoda objelodanjeno, uradila istraživanje koje je potvrdilo da građani Hrvatske jedu hranu lošijeg kvaliteta nego Nijemci, a uz to uglavnom i znatno skuplju.

Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP) Ana Knežević rekla je da je tamošnja Agencija za hranu - HAH u saradnji sa ovlašćenim laboratorijama a na inicijativu hrvatske poslanice u Evropskom parlamentu Biljane Borzan, uporedila kvalitet 80 proizvoda na hrvatskom i njemačkom tržištu.

U javnosti je, prisjeća se, najviše odjeknuo slučaj sa kompanijom Nutela budući da se ispostavilo da namaz te kompanije ima više šećera a manje lješnika u Hrvatskoj nego u Njemačkoj.

"Stvari se nisu puno popravile. Opravdano dvojimo da i dalje imamo proizvode dvojne kvalitete. U tim slučajevima, ljudi se Udruzi najčešće javljaju ako na primjer borave u Austriji ili Njemačkoj pa kupe deterdžente Persil ili Arijel, kod kojih se najviše primijeti razlika u kvaliteti. Nije isto rublje oprano Arielom koje je kupljeno kod nas ili u Njemačkoj ili Austriji", kazala je Knežević za RSE.

U Crnoj Gori, koja pretenduje na EU članstvo, takvo istraživanje nije rađeno, makar ne u periodu od maja 2022. kada je stupila na snagu primjena Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, rekla je predsjednica Crnogroskog društva za zaštitu potrošača (CEZAP) Olga Nikčević.

"Kod nas niko nije radio te analize, mi ni nemamo laboratorije koje bi mogle da rade ekotoksikološka istraživanja. Nije mi poznato da je država preduzimala takve korake, ta priča nije izašla na vidjelo u javnost", rekla je Nikčević.

Sa "dualnim kvalitetom proizvoda" Nikčević se, kako kaže, osim kroz rad CEZAPA-a, susrijeće i u svakodnevnom životu.

"Mi smo ovdje dobili na poklon jednu Milka čokoladu sa vrlo lošijim pakovanjem u odnosu na neka što su ranije bila. Gledali smo sastav na kojem piše da čokolada sadrži 60 odsto šećera. Ne možete je progutati koliko je slatka, a da ne govorimo koliko je štetna", rekla je Nikčević.

Ona je decidna da je dualni kvalitet proizvoda nepoštena poslovna praksa i zavođenje potrošača.

"Klasična prevara koja je naravno zakonom kažnjiva, našim zakonom a nadamo se i svakim drugim. Tu je žrtva uvijek potrošač. Potrošač je zaista na meti raznoraznih prevara, a tu se radi o velikim kompanijama", upozorila je Nikčević za RSE.

Šta preduzima Brisel?

Zvaničnik Evropske komisije rekao je da ova institucija nema direktna izvršna ovlašćenja u oblasti EU potrošačkog prava pa je zato na tijelima za zaštitu potrošača država članica EU da provjeravaju da li kompanije poštuju svoje obaveze prema Zakonu EU o zaštiti potrošača, uključujući i područje "dualnog kvaliteta".

"Međutim, Evropska komisija koordiniše i podržava rad tih tijela u prekograničnim situacijama, posebno kada se prekršaji tiču nekoliko ili većine država članica EU", naveo je zvaničnik Komisije.

Kako je rekao, budući da se pitanje "dualnog kvaliteta", po svojoj prirodi, pojavljuje u prekograničnim situacijama, Komisija je preduzela odlučne mjere kako bi podržala otkrivanje slučajeva "dualnog kvaliteta".

"Na primjer, davanjem smjernica o postojećim zakonima, razvijanjem zajedničke metodologije testiranja i upoređivanja proizvoda širom EU, osiguravanjem sredstava za tijela i organizacije potrošača za razvoj kapaciteta testiranja ili istraživanjem načina na koji države članice ili predstavnici potrošača i trgovaca mogu koristiti moderne ICT alate (alate informacione i komunikacione tehnologije) za otkrivanje praksi "dualnog kvaliteta"", naveo je EU zvaničnik.

On je rekao da direktive EU o zaštiti potrošača, uključujući direktive o modernizaciji i nepoštenoj poslovnoj praksi moraju da se primjenjuju od svih država članica EU, a trgovci koji ciljaju na potrošače u EU moraju da se pridržavaju odgovarajućih nacionalnih zakona kojima se te Direktive prenose.

"Države kandidati [za EU članstvo] moraju da usvoje zakonodavstvo EU prije nego što pridruže Uniji. Moraju da ga ugrade u svoj nacionalni pravni poredak do dana pristupanja EU, a od tog dana obavezne su da ga primjenjuju", naveo je EU zvaničnik.

On je rekao da potrošači u Evropskoj uniji imaju koristi od vrlo visokog nivoa zaštite potrošača, dodajući da bi bilo bi korisno da druge zemlje usvoje slične nivoe zaštite, posebno susjedne države i one koje imaju perspektivu EU članstva u budućnosti.

Kako prevazići raskorak između propisa i primjene?

Knežević kao problem vidi to što potrošači u Hrvatskoj nisu dovoljno edukovani i informisani o svojim pravima. Ta država, kako je pojasnila, ima nacionalne programe za zaštitu potrošača za četvorogodišnje razdoblje u kojima se, između ostalog, navodi da će se u nastavne programe unijeti edukacija potrošača.

Do toga, međutim još nije došlo iako praksa pokazuje da bi edukacija značajno poboljšala stvari.

"Imali smo neke projekte sa učenicima u osnovnim i srednjim školama i vidjeli da oni ne znaju ništa o tome, ali da jako dobro reagiraju kad im se informacija pruži. U jednoj osnovnoj školi u Sisku, sa učenicima sedmog razreda razgovarali smo između razlike između 'Upotrijebiti do' i 'Najbolje upotrijebiti do'. Onda su nam se drugog dana javile mame da su im djeca instruirala da ne bacaju više rižu koja valja iako joj je prošao datum. Tako da – djeluje. Samo se na tome ništa ne radi na ostvarivanju", smatra Knežević.

Ona je navela da nije dovoljno donijeti zakonsku odredbu već da je važno kako se ona primjenjuje u praksi.

"U naš zakon o zaštiti potrošača ušla je ta glavna kvaliteta ali to potrošačima ništa ne znači kad nema mogućnosti da se kontroliše koliko to djeluje u praksi. Ona se u praksi loše primjenjuje. Kad je (potpredsjednica Evropske komisije) Vera Jurova pokrenula to pitanje, onda su se sve zapadne zemlje zgrozile jer nisu mogle vjerovati da se proizvodi drugačije kvalitete prodaju pod istom markom u zemljama srednje i istočne Evrope. Zato se krenulo u ove propise ali donijeti propis je jedno ali sprovoditi ga je nešto sasvim drugo", kazala je Knežević.

Rješenje za tu situaciju postoji, a ona ga vidi u finansijskoj podršci od resornih ministarstava za projekte testiranja hrane.

"Njemački savez potrošača, recimo, od Ministarstva poljoprivrede dobija poseban novac za testiranje hrane i proizvoda. Kad bismo mi imali takav proračun i kad bi naše ministarstvo nas finansiralo onda bismo mogli da testiramo proizvode za koje sumnjamo da su dualne kvalitete, objavimo rezultate i pozovemo potrošače da ih ne kupuju. Potrošači su regulatori tržišta, ako mi nešto ne kupujemo onda se to ne može prodati. Sve dok potrošači nemaju informaciju je li to dobro ili nije – oni to kupuju", rekla je Knežević.

U međuvremenu, prema njenoj ocjeni, situacija za potrošače se samo pogoršava.

"Što se više direktiva donosi i što se više sa njima usklađujemo, to potrošači imaju sve više problema jer je definitivno kvalitet svega devalvirao", zaključila je Knežević.

Nikčević kaže da bi i građani Crne Gore mogli lako da se zaštite - donošenjem zakona koji će propisati kakvi proizvodi ne smiju da se uvoze.

"Kao recimo ova čokolada, koja ima više od 30 odsto šećera. Prije pet, šest godina ustanovili smo da u našim domaćim ali i uvezenim proizvodima iz regiona ima dosta soli. Na primjer, imali ste 17 odsto soli u pršuti, što stvarno nije za humanu upotrebu. Zakonom je tada određeno da koliki je maksimalan procenat soli i to je ispoštovano, nema više tako užasno usoljenih suhomesnatih proizvoda", rekla je Nikčević.

Crna Gora, kako je navela nema specijalizovanie laboratorije za ispitivanje sadržaja proizvoda ali zato može da plati, na primjer, susjednoj Srbiji ili Hrvatskoj da vrše te analize.

"Ali prvo se mora znati štaje to dozvoljeno a šta nije. Mi to ne znamo i da li je postupljeno po tadašnjem zaključku. Tek će kontrola da se radi, a da li će se završiti 2024. To ostaje da vidimo", zaključila je Nikčević.

U međuvremenu, kako Mašanović primjećuje, mnogi građani se dovijaju pa, od poznanika koji putuju ili borave u inostranstvu "naručuju" određene proizvode. Ipak, kako je rekla, nekad građani prosto nemaju izbora i moraju koristiti ono što se trenutno nudi.

"Ako kupujemo određeni proizvod dužni smo da pogledamo etiketu. Kao što su oni [proizvođači] dužni da naznače sadržaj na etiketama, mi smo dužni da malo bolje pogledamo šta je tu zapravo, ali i da na kraju krajeva budemo odgovorni i prijavimo", rekla je Mašanović podsjećajući da su građanima na raspolaganju i sajtovi i aplikacije na kojima se može provjeriti datum proizvodnje i porijeklo proizvoda koji kupuju.

( Radio Slobodna Evropa )