I dalje dijete u duši

Crnogorski reper Nenad Tomović aka Stato odlučio je da proširi svoj muzički opus, te je pokrenuo projekat zahvaljujući kojem će najmlađe upoznati sa hip-hop kulturom. No, nijesu u pitanju samo pjesme, već je odlučio da i kroz slikovnice takođe edukuje i ovu kulturu koja je prošle godine slavila pola vijeka od osnivanja prezentuje djeci. U planu je da i hip-hop festival koji organizuje u rodnom Mojkovcu takođe ima dio za najmlađe, a o svemu tome priča za Vijesti...

Nenade, muzika za djecu posljednjih godina približila se žanrovima koje slušaju odrasli. Da li ti je to bio motiv da kroz muziku namijenjenu najmlađima približiš klincima hip hop kulturu?

Mnogo je motiva. Jedan od njih je svakako taj. I kroz djetinjstvo, a i u ovom periodu sam slušao pjesme koje su namijenjene djeci i u većini sam osjetio, u najmanju ruku, određenu dozu melanholije ili depresije koja se provlači ili kroz muziku, ili kroz tekstove, ili kroz obje particije kompozicije. Mislim da je to potpuno pogrešan smjer, a ako se na to dodaju i stihovi koji sadrže, recimo, ‘’pipkanje i dodirivanje’’, dobija se proizvod koji, po mom mišljenju, sistemski usmjerava djecu ka nečemu što je, iz moje perspektive, jako loše. Sumnjiva terminologija, sa i te kako sumnjivim konotacijama i perfidno upakovanim subliminalnim porukama i idejama, spojena sa ili melanholičnom ili euforičnom muzikom se plasira djeci i odmalena im predočava takva stanja kao nešto što je opšte, prihvatljivo i dobro. Kad se na to dodaju i ‘’autoriteti’’ koji ih dočekaju, a koji se ponašaju u skladu sa porukama iz tih pjesama, djeca se na neki način opkoljavaju i usmjeravaju ka nečemu, po mom mišljenju, jako lošem, dok im ostali izbori ostaju daleko, u izmaglici. Potrudiću se da pišem na najbolji mogući način, kako bi im se sakrivene mogućnosti i izbori približili na najbolji mogući način. Biće mi čast.

Kakve teme obrađuješ kroz pjesme za djecu i koliko je ova priča i tebe vratila u djetinjstvo?

Teme kojima se bavim se, uglavnom, tiču prirode, životinja, ljudi i međusobne povezanosti kroz dobre misli i emocije. Jedan od primjera je i dio moje pjesma “Sreća”, koja se može naći na YouTube servisu. Mada, ta pjesma je namijenjena i starijim generacijama. Samo godinama sam otišao od djetinjstva. I dalje volim žuto sunce i bijeli snijeg. Bukvalno.

Hip hop nezaobilazni dio odrastanja, a najčešće ovaj pravac slušaju tinejdžeri. S obzirom na to da često tvoje kolege u rimama koriste psovke, smatraš li da bi više trebali da vode računa o porukama koje njihove pjesme nose?

Naravno da mislim, ali postoji i druga strana, koja je možda značajnija - najbolja moguća reakcija na takve poruke i ideje a to je učiti kako se ne ponašati, učiti iz tuđih grešaka. Recimo, ja sam, najviše slušao Struku, VIP i Škaba u jednom periodu, ali se nikada nisam bavio, kao Struka, recimo ‘’pimpovanjem’’, niti sam dilovao kao Reksona, niti sam se nešto posebno interesovao za crkvu ili religiju. Ovo posljednje, ako i jesam, to smatram ogromnom greškom i, otkad sam je uvidio, pokušavam da ukazujem na to kroz svaki oblik svog postojanja.

Pored pjesama pripremio si i slikovnice. Prate li crteži pjesme i na šta si kad je edukacija u pitanju htio da staviš akcenat?

Tako je. U okviru projekta “31. oktobar”, fizički će biti dostupno pet albuma, knjiga tekstova, slikovnica i bojanka. Sve to će, uz još mnogo drugih stvari, biti dostupno na festivalu “Kalu & Šomi”, koji će se, nadam se, održati 26. maja u Mojkovcu. Slikovnice i bojanka su usko povezane sa hip-hopom i pomenutim festivalom. Slikovnica nosi naziv ‘’Nov(a) ja’’, a bojanka sadrži konture zastava i logoa festivala Kalu & Somi.

S obzirom na to da, kao što si i sam rekao, ovaj projekat ujedno donosi i priču o festivalu hip hopa koji organizuješ u Mojkovcu, hoćeš li u budućnosti jedan dio istog posvetiti najmlađima?

U toku je i osmišljavanje dijela festivala koji će biti namijenjen isključivo najmlađima, a u budućnosti, nadam se, taj dio festivala će, u jednom dijelu, biti i nezavistan, odnosno, održavaće se, plan je, dan ranije. Za sad imam naziv - ‘’Lukić i Mišić’’.

( Marija Vasić )