Deset filmova koje volimo zbog njihovog kraja
Index HR novina sastavila je listu filmova sa najboljim završecima- kako motivacionim i snažnim, tako i dirljivim i srceparajućim
Dobar završetak filma nešto je po čemu ćemo ga sigurno pamtiti. To je zadnje što vidimo i prvo po čemu ga se sjećamo. Čitaoci Bazfida (američka kompanija za internet medije) podijelili su sa njima svoje omiljene filmske završetke, neki od kojih su zaista savršeni, prenose iz novina Index HR. Dakle, slijedi lista 10 najboljih završetka filmova koje su ljudi ikada vidjeli.
Oprez, ima spojlera!
Život je lijep (1997)
Nekada su se italijanski filmovi najviše gledali. Ova italijanska dramedija režisera Roberta Beninjija osvojila je tri Oskara, devet nagrada David di Donatello i pet nagrada Nastro d'Argento. Pored toga, ovaj film je ostvario ogromni komercijalni i kritički uspjeh.
Jedna žena je komentarisala na Bazifidu: "Dječak nije znao da mu je tata ubijen u holokaustu, ali je kasnije pronašao majku i skakao od sreće što su 'pobijedili u igri'. Tad sam se rasplakala."
Crni labud (2010)
"Genijalan kraj. Savršen." Ovo je komentar čitalaca sa Bazfida. Zaista, kraj filma predstavlja pravu srceparajuću kulminaciju lika Natali Portman koji ostaje u pamćenju dugotrajno.
"Crni labud" legendarni je američki psihološki triler. Osim velikog priznanja kritičara i ogromnog prihoda filma, glavna glumica Natali Portman i režiser ovog trilera Daren Aranofski dobili su brojne nagrade i nominacije.
Memento (2000)
"Memento" još jedan je američki psihološki triler sa iznenađujućim i uzbudljivim krajem. Nije ni čudo što je film dobio puno priznanja, pa čak i dva Oskara, s obzirom da ga je režisirao Kristofer Nolan.
Jedan gledalac filma je prokomentarisao: "Ne samo činjenica da je cijela radnja ispričana obrnuto (genijalan tekst i najbolji rad Kristofera Nolana ikad) - nego kada saznamo zašto glavni lik namjerno zaboravlja stvari... Gaj Pirs takođe nikada nije bio bolji."
Bioskop Paradizo (1988)
Ovo je italijansko-francuski dramski film o odrastanju režisera Džuzepea Tornatorea. Dobio je Oskara za najbolji film na stranom jeziku, 5 nagrada BAFTA i gran pri na Filmskom festivalu u Kanu. Kraj ovog filma veoma je dirljiv, poučan i emocionalan.
Neki čitalac Bazfida je komentarisao: "Vjerojatno najljepši i najiskreniji kraj koji je vrhunski film učinio savršenim. Niko ne može ostati ravnodušan. Suze radosnice, tuga, ono što je moglo biti i slatka sjećanja. Jednostavno ne mogu zamisliti savršeniji kraj u bilo kojem filmu koji sam ikada vidio."
Roki (1976)
Ovo je jedna od najpoznatijih sportska drama u režiji Džona Avildsena. Od deset Oskarovih nominacija dobio je tri nagrade, ostvario je komercijalni uspjeh i izabran je za čuvanje u nacionalnom američkom registru kao istorijski značajan film.
Kraj ovog filma dosta motiviše, uči prihvatanju poraza i poštovanju. Za jednog od gledalaca filma kraj je veoma upečatljiv: "Roki i Adrijan koji se grle u ringu i govore jedno drugom 'volim te', dok nam spiker govori da je Roki izgubio."
Šindlerova lista (1993)
Ova istorijska drama Stivena Spilberga legendarna je širom svijeta, a dobila je i istorijsko i kulturološko priznanje. Pored toga, ostvarila je sedam nagrada Oskara i još toliko BAFTA-e, a i tri nagrade Zlatnog globusa.
Kraj filma tjera nas da vjerujemo u dobre ljude, happy ending-e i da se sve vraća. Jedan gledalac filma je čak komentarisao: "Nikada nisam doživio takvu bol i nadu za čovječanstvo kao kada sam gledao ovaj film."
Bili Eliot (2000)
Evo još jedne drame o odrastanju, ovog puta režisera Stivena Doldrija. U ovoj drami osporavaju se stereotipi da je balet samo za ženske osobe, te se dječak bori sa uvjerenjima i ograničenjima svog oca.
Završetak filma veoma je dirljiv jer dječak ostvaruje svoj san, kada se i zbližava sa ocem. Jedan gledalac je komentarisao: "Ovo je jedan od najljepših završetaka svih filmova koje sam gledao. Odgledao sam ga toliko puta, a suze jednostavno teku svaki put. Toliko ima ljubavi u njemu, nevjerojatno."
Bjekstvo iz Šošenka (1994)
Ova američka drama režisera Frenka Darabonta nalazi se na dosta lista najboljih filmova svih vremena. Kao i par prethodnih, ušao je u američki registar filmova sa istorijskim i kulturološkim značajem.
Završetak filma uči nas nadi, opraštanju i pravom drugarskom odnosu, veoma je dirljiv. Na Bazfidu ima komentar: "Kada pokažu scenu Reda u zalagaonici, osjećaš se isto kao Bruks i ne znaš da li će kupiti pištolj. Ali on pronalazi polje gdje može biti slobodan čovjek. Kada se on i Endi sretnu i zagrle na plaži, na slobodi, to me svaki put pogodi. Moj najdraži film ikada!"
Duh (1990)
Ovaj natprirodni američki film, koji je režisirao Džeri Zaker, postao je legendarna ljubavna drama koju obožavaoci gledaju iznova i iznova.
Završetak filma je srceparajući, glavni likovi konačno vide jedno drugo i moraju da se oproste. Gledaoci komentarišu: "Kraj Duha me svaki put natjera da plačem kao beba. Kada Moli konačno opet vidi Sema, kad joj on kaže: 'Istina je što kažu - ljubav koju imaš, nosiš je sa sobom', i kad konačno može da odšeta u svjetlost..."
Top Gun (1986)
"Top Gun" američki je akcioni film Tonija Skota. Dobio je brojne nagrade i ušao je u američki registar filmova sa istorijskim i kulturološkim priznanjem.
Kraj ovog filma je pun pozitivnih osjećanja, radosti, motivacije i empatije. "Bio bi pravi zločin ne dodati ovaj film na listu."
( Maja Eraković )