Metodologije i Đoanikije ili Milojko i Roćko

Da je javni djelatnik BB nastavio da piše za Vijesti koje su ga afirmisale kao mladog, talentovanog istoričara, davno bi vjerovatno došao u situaciju da ga tuži Milojko Đ., lider DPS, ili neko od članova njegove familije. Bilo biološke ili kriminalne, izjavio sam nakon sačekuše 1. septembra 2007. i dobio tužbu, a onda i ekspresnu presudu za klevetu i sramoćenje uglednog političara, državnika i oca nacije. A postupajući sudija, slavni otašević nenad, rukom pravde i Zorana Pažina lansiran je u orbitu trulih dasaka crnogorskog sudstva. Čak je i DPS-u te 2007. bilo neprijatno, jer gdje ima u normalnim društvima da se na žrtvu mafijaškog napada ide ne samo farsičnom istragom smišljenom da se sakriju nalogodavci i realizatori, već i tužbom?!

Ali to je bio samo početak. Narednih deceniju i po, gledali smo igrokaz Vesne Medenice, Sanje Jovićević i Veselina Veljovića, od kojih danas samo tužiteljka SJ nije procesuirana, štaviše sprema se za napredovanje u mutnim vodama crnogorskog tužilaštva. Bilo je i tada u DPS-u par pojedinaca koji su vidjeli kuda to vodi, ali nijedan se nije usudio reći, kao prekjuče Andrija Nikolić, da je “odbrana prava svakog javnog djelatnika da kritikuje, a da ne bude progonjen” - naša dužnost najsvetija.

DPS je ćutao i kada je njihov podgorički šerif MM javno, bez sačekuše dakle, bez fantomke, bejzbolke ili bombe, 2009. udario na zamjenika glavnog urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića. Istina, našao se u rukama Mugoše Juniora neki pištolj, koji im je udružena policijsko-tužilačka grupa (UPTG), po oprobanom modelu, ekspresno sakrila kako bi relativizovala zločin ućutkivanja javnih djelatnika, i na kraju oslobodila krivice i kazne svog prvaka Miomira. Da je tada DPS ukazao na činjenicu da „oni koji sprovode progon zbog kritičke misli, guraju Crnu Goru u društvo represivnih i autoritarnih sistema“, ne bi naša domaja godinama kasnije figurirala u izvještajima Fridom hausa i sličnih međunarodnih organizacija kao država hibridnog režima i autokratskog vladara.

A onda i naše pravosuđe ne bi bilo zarobljeno već slobodno, tako da danas ne bi strecalo od SPC kao onda od DPS. Ili danas od Metodologija i Đoanikija kao onda od Milojka i Roćka. Pa bi lagodno viši i vrhovni tužioci odustali od sastavljanja prekršajne prijave protiv jednog javnog djelatnika zbog njegovog kritičkog mišljenja. Kako danas, s pravom, i velikim zakašnjenjem, konstatuje DPS.

Da je ta stranka pomenutih 15 godina, od referenduma pa sve do pada 2020, branila “pravo svakog da kritikuje, a da ne bude progonjen”, nikada se ne bi desile sačekuše Tufiku Softiću, prva i druga, Oliveri Lakić, prva i druga, ne bi se postavljale bombe ispod prozora glavnog urednika Vijesti, niti bi se u više navrata palili automobili, samo zato što su služili za transport naših novina. Time bi i patriotsko, a sada vidimo i “kavačko”, pravosuđe bilo pošteđeno regionalne blamaže i evropskih postignuća u prikrivanju nalogodavaca i izvršitelja tih zlodjela. Zbog čega je Evropska komisija, nakon godina nevoljnog pristajanja na “Milostan” i autokratiju, morala da konstatuje kako nam je društvo zarobljeno, a pravosuđe uhapšeno. Umjesto da istražuje i hapsi korumpirane i kriminalne nosioce vlasti i moći, formalne i neformalne gospodare Crne Gore, DPS pravosuđe je za njihovu korist i ćef progonilo javne djelatnike koje su kritikovali takvo stanje.

Ali, ako DPS nije mogao protiv sebe samog, posebno ne protiv svog tate, osnivača i gospodara, ako Roćko nije mogao protiv Milojka, zašto su ćutali mnogi javni djelatnici koji danas, s pravom, pozivaju na odbranu jednog od njih, predavača BB. Što se ćutanja u vremenu zla samog djelatnika BB tiče, njega razumijem, ispalo je po onoj poznatoj - izvini Slavko, ali posa' je posa'. Da je dakle nedužni BB nastavio da piše za naš Forum, ostao bi samo pristojni građanin i značajni istoričar, sa skromnim honorarom. Od nečega se moralo živjeti, a katedra za crnogorski jezik i književnost je baš smišljena za takvu misiju - da egzistencijalno zbrinjava branitelje lika i djela, koji su prijemom prve plate zaboravili na obavezu javnih djelatnika da kritikuju, po cijenu i da budu progonjeni.

Kako sudbina zna da bude okrutna. Ispada, dakle, da su mnogi od onih koji danas, s pravom, protestuju zbog progona kritičke misli, svih prethodnih godina ćutali, a to znači i odobravali desetine napada na javne djelatnike koji su kritikovali moćnike.

Mnogi od današnjih branitelja prava na kritičku misao ne tako davno su smatrali da krivica leži na nama, javnim djelatnicima - kritičarima a ne progoniteljima. Jer smo naivno vjerovali, što bi danas rekao DPS, da svaki javni djelatnik ima ne samo pravo, već i obavezu da kritikuje a da su sistem to jest država dužni da nam obezbijede sigurnost. Ili kako danas DPS to fino primjećuje - da ne budemo progonjeni. Amin.

I sad vam je sve jasno, čak i onima koji se pitaju kako Vijesti i njeni progonjeni djelatnici sada brane pravo BB i sličnih da kritikuju i da zato ne budu progonjeni?! Uz to smo srećni i podržavamo DPS kada brani pravo svakog pojedinca na kritiku, iako je u produženom trajanju bio pokrovitelj i promoter brutalnog a ne samo prekršajnog progona djelatnika koji javno kritikuju. Pa, ko će ako nećemo mi.

Pošto će proći još dosta vremena dok se naše slavno pravosuđe ne oslobodi strahopoštovanja prema bilo kom autoritetu ili moćniku, DPS ili SPC, Milojku i Roćku, ili Metodologiju i Đoanikiju, treba nam stalno dežurstvo kako odbrana prava na kritiku i zaštita, a ne progon kritičara, ne bi bila prepuštena ovima koji danas brane djelatnika BB. Jer nedužni BB i njegovi saborci, uključujući i Andriju Nikolića, koji dižu glas protiv verbalnog delikta, već će sjutra, posebno ako ih se Spajki seti, i opet vrati u Vladu, zaboraviti na ovaj kratkotrajni plamsaj slobodarstva i odbrane prava na kritičku misao. Dakle, ako se DPS vrati u fotelje a njegova propagandna posluga na korito - eto opet belaja. Svi oni bi zaćutali, neki i fige držali, ako bi sjutra Spajić, Milović, Živković ili Vuković, poput tate Milojka i brata Roćka, krenuli u progon javnih djelatnika i njihovog prava da kritikuju i razotkrivaju. Ako stvari krenu po zlu, trebaće opet neko da brani domovinu od progona kritičke misli. Ili, kako bi rekao današnji DPS, od guranja Montenegra u društvo represivnih i autoritarnih sistema.

Naša je građanska dužnost da im to ne dozvolimo. Mislim na Vijesti, iako citiram DPS. A ko vjeruje DPS-u i velikoj većini od ovih što brane javnog djelatnika BB, njima ne može pomoći ni molitva Metodologija i Đoanikija.

( Željko Ivanović )