Uznemirujuća priča o nama

Autorski projekat "Čuvari tvog poštenja" Borisa Liješevića, jednog od najpriznatijih i najangažovanijih reditelja posljednjih godina u regionu, poslije nagrada na međunarodnom pozorišnom festivalu Novi Tvrđava Teatar i Teatar festu “Petar Kočić” za najbolju predstavu i režiju, stigao je i pred publiku Grad teatra.

Tako je ova produkcija Gradskog pozorišta iz Podgorice izazvala ogromno interesovanje gledalaca (karte su bile rasprodate nekoliko dana unaprijed), jer se projekat “Čuvari tvog poštenja” svojim umjetničkim dometima, autorskom hrabrošću, sjajnim rediteljskim postupkom, glumačkom ekipom i aktuelnošću, na brojnim gostovanjima po regionu već nametnuo kao predstava koja nosi oznaku “obavezno vidjeti”, a tek zatim i time što je Liješević i dalje Budvanin i njihov sugrađanin, iako posljednjih godiina živi i radi na relaciji Beograd - Novi Sad. Višeminutne ovacije Dubravki Drakić, Branki Femić Šćekić, Božidaru Zuberu, Katarini Krek, Emiru Ćatoviću, Pavlu Iliću, Ivoni Čović Jaćimović, Sanji Popović, Simu Trebješaninu, Željku Radunoviću, Branku Iliću, bila je nagrada publike za izvanrednu igru kojom nam je ispričala potresnu i uznemirujuću priču o nama samima.

Inače poznat po svojim hrabrim i autentičnim konceptima kojima pravi svoje osobeno pozorište, Liješević je ovog puta ideju za ovaj teatarski projekat pronašao u prepoznatljivom stihu crnogorske himne, “čuvari tvog poštenja”, ali tema kojom se bavi perdstava prevazilazi lokalitet Crne Gore, kako je izjavila Dubravka Drakić, i može se smatrati univerzalnom u ovo naše doba porušenih sistema vrijednosti, najviše moralnih, zbog čega publika izvanredno reaguje svuda gdje je igraju.

"Posebno mi je drago što smo igrali u Budvi, prije svega zbog Borisa Liješevića, žao mi je što nije mogao da dođe i vidi kako su njegovi Budvani fantastično primili ovu predstavu. Meni lično, nastup na Grad teatru mnogo znači, još se sjećam vremena kada sam 1994. postala student FDU na Cetinju, i kada je nama nastup na ovakvom festivalu, koji je tog trenutka bio najprestižniji u regionu, bio nedostižan san. Ali, Grad teatar nam je i tada otvorio vrata - kao studenti učestvovali smo u svečanim programima otvaranja i zatvaranja festivala, da pratimo jednu produkciju koja je bila, ako mogu tako da kažem, na jednom ekskluzivnijem nivou nego što je sada, da vidimo majstore glumačke profesije i da učimo od njih. Pamtim sjajne predstave na Citadeli i na nekim drugim lokacijama, i čini mi se da se tokom vremena Grad teatar transformisao, da će tek da nađe svoj puni oblik, iako je i danas njegov prepoznatljiv znak elitistički umjetnički koncept. Ono što me raduje je to što je konačno shvaćeno da on, prije svega, pripada Budvi i od dobre volje Budvana da sačuvaju svoj festival, i da Grad teatar zaista bude Grad teatar, kao što je večeras bio tokom predstave - bez okolne muzike, tih i miran, i spreman da služi umjetnosti.

Danas jedna od vodećih glumica koje svojim ostvarenjima obilježavaju crnogorsko pozorište, i koju budvanska publika poznaje po sjajnim ulogama, kako iz produkcija Grad teatra, tako i iz gostujućih predstava, o samom projektu “Čuvari tvog poštenja” kaže da se on bavi savremenim društvenim okolnostima u kojima živimo i vrijednostima na kojima smo odgajani, i da nosi jednu uznemiravajuću poruku.

Ko su, danas, zapravo, čuvari našeg poštenja i gdje bi ih trebalo tražiti, ako je u ovo vrijeme i sama riječ poštenje postala arhaična i obezvrijeđena, Dubravka Drakić kaže da su te moralne kategorije uvijek, i prije svega u nama samima, i da ih tu treba tražiti.

"Treba poći od sebe - svako od nas je dio društva u kojem živi, i svaki pojedinac u svojoj mikrozajednici, svojoj porodici, sopstvenim gestom može da učini nešto što će jedno društvo usmjeravati u dobrom pravcu. Mislim da je tu ključ svega, tu valjda sve počinje. A da je teško, teško je, ne samo ovdje, u ovom našem region čini se da dosta toga novac rješava, ali, “okreni, obrni”, izgleda da ipak nije sve u novcu. Nešto je i u nečemu drugom. Šta je to drugo, biće nam potrebno vrijeme da shvatimo - možemo li bez ratova i bez novca, i ima li nešto treće. Nadam se da ćemo uspjeti u tome, jer ako čovjek nema vjeru i nadu u nešto bolje, onda smo kao društvo zaista izgubili pravi put”, kaže Dubravka Drakić.

Pitamo se: šta poštenje znači danas u Crnoj Gori

"Ova priča postavlja brojna aktuelna pitanja - od onih šta znači poštenje u današnjoj Crnoj Gori, šta smo u stanju da žrtvujemo zarad časti i obraza, kakvi smo i gdje smo u odnosu na pretke… Radnja se događa u školi, to je možda okosnica ove predstave koja na prvi pogled izgleda naivno, povremeno duhovito, a suštinski je ključno na ovim našim prostorima, i u tom smislu jeste nešto što može duboko da nas prodrma i uzdrma da se pitamo kuda je sve to otišlo, i koliko se ove nove generacije koje pristižu, i okolnosti u kojima oni žive, razlikuju od nas u vrijeme kada smo mi učili osnovnu školu, da ne pominjem srednju. Ova predstava se , dakle, i te kako i mene lično tiče, i svih ljudi koji danas imaju malu djecu", ističe glumica Dubravka Drakić.

( Vuk Lajović )