Dječje "ne" neukusu
Dječji hor nikšićkog “Zahumlja” odomaćio se na pozorišnim daskama i festivalima, jednako dobro pjevaju dječje hitove i pop-rok evergrine...
U aprilu će četa malih-velikih pjevača iz nikšićkog dječjeg hora “Zahumlje”, koju predvode profesorice Milena Popović i Gordana Milatović, napuniti tek dvije godine, a već su sve važne kulturno-zabavne manifestacije u gradu pod Trebjesom gotovo nezamislive bez njihovog učešća.
Odomaćili su se na pozorišnim daskama, raznim festivalima, trgu, jednako dobro pjevaju dječje hitove i pop-rok evergrine, a njihove profesorice odlučne su da “neukusu treba reći ne, bilo kada ili bilo gdje”. Polazi im za rukom da članovi hora odrastaju uz pjesme koje nijesu popularne po diskotekama i društvenim mrežama, da klinci đuskaju uz “Čudnu šumu”, da starije rasplaču pjesmom “Zaboravljeni”, da Šobićevim hitovima probude nostalgiju, da podsjete na Majk Džeksona, ali i da i “Za milion godina”, jednako kao i danas, “Treba imat dušu”, da mreže “zapale” rok klasikom “Bolje ti”...
“Zahumlje ima veliku istoriju kada je u pitanju dječji hor i bavljenje djecom kao najbitnijom populacijom. Postojao je vrlo značajan hor koji je imao i svoj festival, ‘Djece pjevaju srcem’, koji se održavao na Krupcu i bio regionalnog karaktera. U nekom periodu života desilo se zatišje. I onda smo Gordana i ja dobile poziv od rukovodstva Zahumlja i direktora Miodraga Čizmovića da vodimo hor u toj ustanovi. Poklopile su se sve kockice koje su potrebne za tu vrstu priče - nama je trebala podrška, u smislu nekoga ko će iza nas da stoji, a njima su trebali stručni ljudi koji će to da rade na lijep i dobar način. Na obostrano zadovoljstvo, u aprilu 2022. godine, formiran je hor”, priča za “Vijesti” Milena Popović, dirigentkinja hora.
Ona i Gordana, obje umjetničke direktorice hora, odlučile su da, kao i više puta do tada, pokažu gradu da djeca mogu i žele da pjevaju i druge pjesme, osim dječjih, da svi zajedno mogu “iskočiti iz okvira” koje je neko drugi postavio, i da mladi vole i hoće da slušaju i pjevaju kvalitetnu muziku, ukoliko im to stariji ponude. Milena i Gordana, onako kako to kume rade, složno i nasmijano, udahnule su horu neku drugu dimenziju, pozvale u pomoć prijatelje muzičare i odlučile da njihova djeca, jer članovi hora i jesu njihova djeca, neće pjevati na matrici, a svaka pjesma koju budu izvodili biće “upakovana” u poseban, njihov, aranžman.
“Kad smo napravili prvu audiciju, bilo ih je 35, od 6 do 13-14 godina. Nakon tri mjeseca od osnivanja hora, imali smo prvi nastup. U šali kažem da to ludi ne bi uradili, ali nam je bilo bitno da djecu motivišemo, jer njima je nastup sve na svijetu. Oni vole da sve što rade podijele s publikom i besmisleno je raditi bez javnog pojavljivanja”.
Hor sada broji više od 50 članova, nastupali su na Bedem festu, festivalu Korzo, imali više cjelovečernjih koncerata, stigli i do Čačka.
Njih dvije, kao i članovi benda, Nemanja Popović (gitara), Veljko Vučurović (bas gitara i vokal) i Miloš Knežević (bubnjevi), posebnu pažnju poklanjaju repertoaru jer sa izborom pjesme ne smije da se desi nikakav kiks.
“Vrlo često i djecu uključujemo u odabir repertoara. Ono što nam je najbitnije je da tekst numere koju izvodimo bude prilagođen njima, u smislu da nema aludiranja na bilo šta što bi trebalo da odstupi od njihovog vaspitanja, i estetskog i životnog. Da ima dopadljivu melodiju, dobru muziku, a aranžmanima se sami bavimo i od svake pjesme pravimo neku svoju priču”, kaže Popović.
Ističe da nije ona ta koja “nosi” hor već da to zajedno radi sa Gordanom, uz veliku podršku benda, da se svi toliko dobro razumiju da tokom nastupa komuniciraju pogledima, da su njihovo zajedništvo i pozitivnu energiju prenijeli i na djecu.
“Iako to nekad ljudima iz perspektive izgleda kao da sam ja osoba koja sama to radi, da su oni ljudi koji me prate, to nije tako. Goca i ja sve zajedno radimo, potpuno jednako, samo što sam ja završila teoretski odsjek pa se bavim dirigovanjem, a ona je završila klavirski odsjek, pa prati djecu na klaviru”, objašnjava Milena.
Njih dvije su, prije 11 godina, na poziv tadašnje direktorice JPU “Dragan Kovačević”, formirale hor predškolaca koji je učestvovao na Festivalu crnogorskih vrtića i imao veoma zapažen nastup, dok su u Muzičkoj školi “Dara Čokorilo”, gdje rade, u sklopu fakultativne nastave takođe formirale hor. Sada u “Zahumlju” pomjeraju granice.
Objavili “rat” muzici ovog vremena
Milena ističe da djeca vole sve pjesme koje izvode, da ih često pjevuše i van hora, a da je nekako svima posebno “legla” numera “Bolje ti” od Bjesova.
“To je muzika koju svi mi koji radimo s djecom slušamo i mnogo nam je bilo drago kad su djeca tu pjesmu prihvatila i na krajnje emotivan način je donijela. Čak je naše izvođenje te numere u Čačku na društvenim mrežama podijelio i Zoran Marinković, pjevač Bjesova, grupe koja nažalost više ne funkcioniše, i jedan od komentara, a svi su bili oduševljeni kako su djeca izvela pjesmu, bio je da ako se zbog tog nastupa Bjesovi ne vrate na scenu, neće ni zbog čega”, ne bez ponosa ističe Milena.
A posebno je ponosna što članove hora muzički edukuju.
“Jedna osoba je jedan od naših nastupa prokomentarisala riječima da smo objavili ‘rat’ muzici ovog vremena. Nažalost, mladi su danas izloženi katastrofalnoj muzici koja nema nijedan kvalitetan segment. Za mene, koja se cijelog života bavim muzikom, to je porazno, jedan tip propadanja društva. Zbog toga je jedan od naših najznačajnijih zadataka u horu estetsko vaspitanje djece. Ne mogu zaboraviti kada su došli članovi benda i oduševljenje djece kada su prvi put čuli električnu gitaru, bubanj. Ili kada je na našem cjelovečernjem koncertu u pozorištu, preko 50 mališana iz publike izašlo na binu i igralo i skakalo uz ‘Čudnu šumu’. To je scena koju sigurno nikad u životu neću zaboraviti”.
Neće zaboraviti ni nastupe na kojima su, kako kaže, “ukrasili” gotovo svaki društveni i kulturni događaj u Nikšiću koji je sa sobom nosio “lijepu kulturnu priču”, festivalske nastupe, cjelovečernje koncerte, prvo gostovanje van zemlje. O svim tim koncertima, kaže Milena, još uvijek se priča. I pričaće. A njima drago.
“Koncert koji posebno želim da izdvojim je naše prvo i, za sada, jedino putovanje preko granice, početkom novembra prošle godine. To je koncert u Čačku gdje su nas ugostili sjajni ljudi iz Kulturnog centra. Ne mogu da opišem njihov profesionalizam, ljubaznost, predusretljivost. Dvorana ima 750 mjesta i tako je dobro ozvučena da sam prvi put mogla da čujem svaki detalj - svaki glas, pošto smo počeli i višeglasno da pjevamo, svaku finesu, svaki ton na gitari, basu i na klaviru, svaki udarac na bubnju. Publika je reagovala fenomenalno. Svi su bili oduševljeni jer nijesu mogli vjerovati šta su dobili od dječjeg hora. Očekivali su neku malo ‘blažu priču’, a čuli Bjesove, Vampire, YU grupu, Majkla Džeksona... Taj koncert je baš odjeknuo, snimci postali viralni, posebno pjesma Bjesova koju smo izveli”.
Nadaju se da će u maju nastupiti na “jednom vrlo značajnom mjestu van Crne Gore”, ali detalje još ne žele da otkrivaju dok nastup ne bude izvjestan. Dvogodišnjicu postojanja obilježiće koncertom u junu ili septembru, a uvijek su raspoloženi da podrže i ukrase sve lijepe priče u Nikšiću, ali i ostalim gradovima u Crnoj Gori.
Velika složna porodica
“Naravno da sam ponosna na njihovo besprekorno pjevanje, ali najviše sam ponosna na to zajedništvo koje smo uspjeli za tako kratko vrijeme da postignemo, na ljubav među njima i što su postali prava porodica. Kada smo otišli u Čačak pokazali su kako brinu jedni o drugima, kako lijepo zajedno funkcionišu. Nije isto provesti sat-dva na probi i biti 48 sati zajedno. Čini mi se da su taj model zajedništva i dobrog funkcionisanja imali u nama starijima, kako nama iz hora, tako i u njihovim roditeljima. Roditelji su karika bez koje ništa od ovoga ne bi moglo da se izvede. Da smo birali roditelje ne bismo našli takav sastav ljudi koji je u svakom trenutku tu da pomogne, i s njima se lako oko svega dogovorimo. Tu je i rukovodstvo ‘Zahumlja’, predvođeno Miodragom Čizmovićem”, ističe Milena.
A tu je još jedan ponos, ali i sreća - djeca kad sjednu u autobus puste kvalitetnu muziku i pjevaju “neke dobre stvari”. Uostalom, na koncertu u pozorištu, u junu prošle godine, prvi put su glasno i jasno poručili: “Neukusu treba reći ne, bilo kada ili bilo gdje”. Od toga ne odstupaju.
( Svetlana Mandić )